Knjige kakva je »Izvanzemaljac – prvi trag inteligentnog života izvan zemlje« (»Extraterrestrial – The First Sign of Intelligent Life Beyond Earth«, 2021.) bit će uvijek rado čitane. Razlog je jednostavan. Svojim sadržajem bude i raspiruju maštu i to onaj dio vezan za vječno pitanje svakog razumnog čovjeka, pitanje – jesmo li sami u svemiru?

Zagledanost u nebo i pitanje što je to gore vjerojatno se postavlja od trenutka kad su prvi ljudi uopće počeli podizati pogled prema nebesima, a to je pitanje u najužoj mogućoj vezi sa stvaranjem religija, ali i buđenjem znanstvenog duha i razvojem nikad ugasle želje za spoznajom. Baš zato knjige ove tematike su česte, a na vrijednosti dobivaju kad ih pišu autori koji imaju itekakav znanstveni ugled. Avi Loeb definitivno spada u takve autore.

Temeljni biografski podaci o njemu kažu ovo – Abraham (Avi) Loeb je profesor na Harvardovu sveučilištu, predsjednik Harvardova Odjela za astronomiju, utemeljitelj i direktor Harvard’s Black Hole Initiative te direktor Instituta za teoriju i računanje Harvard-Smithsonianova Centra za astrofiziku.

Također predsjedava Savjetodavnim odborom organizacije Breakthrough Starshot Initiative i direktor je znanstvenih teorija svih inicijativa organizacije Initiatives of the Breakthrough Prize Foundation, kao i predsjednik Odbora za fiziku i astronomiju američke Nacionalne akademije.

Autor četiriju knjiga i više od 700 znanstvenih radova, Loeb je izabrani član Američke akademije znanosti i umjetnosti, Američkoga društva fizičara i Međunarodne akademije za astronautiku. Time je Loeba 2012. izabrao za jednog od 25 najutjecajnijih znanstvenika u istraživanju svemira.

Oumuamua

Naravno, ovakva biografija ima itekakvu težinu pa nije nimalo čudno da je pojava ove knjige, kao i niza ranije objavljenih članaka na istu temu, izazvala ogromno zanimanje i to ne samo znanstvene javnosti. Tu veliku pažnju Loeb je izazvao analizom i tumačenjem pred manje od šest godina zabilježene pojave neobičnog svemirskog tijela za koje Loeb tvrdi da je, kako podnaslov njegove knjige i kaže, prvi trag inteligentnog života izvan zemlje.

Riječ je o objektu koji su 19. listopada 2017. godine snimili najjači svjetski teleskopi koji su ga pratili 11 dana koliko mu je trebalo da velikom brzinom prođe i napusti Sunčev sustav. Znanstvena zajednica dala mu je ime Oumuamua – na havajskom to znači Izvidnik – odavši time počast činjenici da je najprije uočen s teleskopa opservatorija na Havajima. Od početka je bilo jasno – i u tome se svi slažu – da je riječ o objektu koji je stigao iz međuzvjezdanog prostora, odnosno neke druge galaksije. Također svi prihvaćaju i dimenzije tog objekta veličine nogometnog igrališta i izduljenog oblika. I tu zajednički stavovi staju. Jer, za većinu znanstvene zajednice riječ je o još jednom kometu koji se, istina, ponaša čudno, ali je ipak, tvrdi većina, samo još jedan komet.

Loeb i njegove pristalice (sve ih je više) s tim se nikako ne slažu, a na njihove argumente druga strana još nije odgovorila. Tvrdnju da je riječ o objektu koji je u međugalaktički prostor uputila neka daleko više od naše razvijena civilizacija Loeb temelji baš na krajnje neobičnom ponašanju tog »kometa«.

Naime, najjednostavnijim rječnikom kazano, kometi koji uđu u orbitu nekog planeta nastavljaju kružiti oko tog planeta, ili na njega padaju. Ovaj je napravio nešto što do sada nije viđeno – ušavši u orbitu oko Sunca nije nastavio vrtnju oko središnje zvijezde našeg sustava.

Nije ni pao prema Suncu. Jednostavno je u jednom trenutku, narodskim rječnikom kazano »dao gas« i napustio Sunčev sustav! I pritom nije, kao što se zna dogoditi, iza njega ostao trag u obliku »repa« načinjenog od vode, kamenja i prašine. Oumuamua je jednostavno prekršio sva pravila gravitacije i nastavio put prema nekim drugim zvijezdama. To je, ističe Loeb, učinio stoga jer se pokreće na neku nama nepoznatu energiju (najvjerojatnije svjetlosnu jer je ubrzao približivši se Suncu) koja mu je omogućila toliku snagu da izbjegne gravitaciji najveće zvijezde našeg Sustava i nastavi svojim putem.

Za i protiv teorije

To su, dakle, temelji knjige »Izvanzemaljac« u kojoj Loeb iznosi sve za i protiv svoje teorije citirajući i suprotne stavove te pojašnjavajući svoje i postavljajući niz novih pitanja. Pri tome, logično, uvijek ističe kako je sve što on tvrdi samo teorija utemeljena na logici. Nikakvih dokaza za svoje tvrdnje on nema, ali ih nema ni druga strana koja za to tijelo tvrdi da je komet koji, nije baš običan, ali je ipak komet. Takav stav predstavlja, smatra Loeb, primjer okoštalih odnosa i pristupa znanosti, odnosno tipičnu znanstvenu arogantnost koja ne samo da usporava istraživanja i kreativnost, već se po mnogočemu poistovjećuje sa sličnim odnosom koji »njeguje« religija koja isto tako ne dozvoljava preispitivanja svojih tvrdnji.

Avi Loeb, dakle, izlazi »iz kože« znanstvenika, bolje reći ustrašenog i ukalupljenog znanstvenika nespremnog prihvatiti teze koje se ne temelje na čistim dokazima. Umjesto takvog rigidnog znanstvenika/svećenika, Loeb je hrabar, kreativan i nadahnut u svakom svom tumačenju tvrdeći nam kako baš bez tog sastojka hrabrosti, kreativnosti i spremnosti na nešto potpuno drukčije ne bi bilo ni razvoja čovječanstva.

Da je Loeb drukčiji potvrđuju i brojni drugi dijelovi ove knjige iz kojih saznajemo – i to uz puno iskazanih emocija – niz pojedinosti o njegovom djetinjstvu, voljenim roditeljima, odrastanju u Izraelu, ljubavi prema vlastitoj supruzi i kćerkama…

I po tome je Loeb drukčiji pa je, čak i ako mu ne vjerujete, nemoguće se ne složiti s nizom njegovih pitanja i tvrdnji, i to ne samo onih vezanih za Oumuamua koji je i dalje potpuna nepoznanica, već i za niz drugih tema vezanih za znanost i odnos čovjeka prema novome.

Baš takav stav privlači i puno je pozitivniji od pojašnjenja koje je u suhoparnom znanstvenom stilu govoreći o Oumuamui iznio Matthew Knight, jedan od znanstvenika koji su bili dio tima koji je pratio pojavu Oumuamua. Zamoljen od novinara da sažme otkrića svog tima, on je rekao:

»U našem Sunčevom sustavu nikad nismo vidjeli nešto poput Oumuamue. I dalje je zagonetka. Ali naš je izbor da ostanemo pri analogijama koje znamo.« Sterilno i bezlično. Za razliku od ove knjige koja je mala avantura duha.