Prije deset godina na Arktiku se otvorio golemi misteriozni krater okružen komadima zemlje i leda. Od 2014. do danas eksplodiralo je više od 20 takvih kratera – svi na udaljenim Jamalskom i Gidanskom poluotoku u Sibiru.

Najnoviji je otkriven u kolovozu. Pojava kratera zaintrigirala je znanstvenike koji su godinama pokušavali dokučiti kako su nastali. Pojavio se niz hipoteza, uključujući teorije poput udara meteora ili čak vanzemaljaca.

Tim inženjera, fizičara i računalnih stručnjaka sad, međutim, tvrdi da je pronašao objašnjenje. U novoj studiji sugeriraju da su krateri nastali kao posljedica mješavine klimatskih promjena koje je uzrokovao čovjek i neobične geologije regije.

Eksplozija plinova

Znanstvenici se slažu s tezom da krateri nastaju kad se plinovi zarobljeni ispod tundre – uključujući metan koji zagrijava planet – nakupljaju pod zemljom, uzrokujući pojavu humka na površini. Kada podzemni tlak nadjača snagu tla, humak eksplodira izbacujući plinove. Ono o čemu se još uvijek raspravlja jesu specifičniji mehanizmi nastajanja pritiska i odakle točno plin dolazi.

“Tim koji stoji iza ovog istraživanja odlučio je pitanju kratera pristupiti kao da je to detektivski posao”, kaže za CNN Ana Morgado, autorica studije i kemijska inženjerka na Sveučilištu Cambridge.

Prvo su razmatrali jesu li eksplozije možda kemijske reakcije, no to je brzo odbačeno. “Nije bilo izvještaja o bilo čemu povezanom s kemijskim izgaranjem”, rekla je. Zaključak je bio da se radi o fizičkoj reakciji, poput pumpanja gume.

Neobična geologija

Znanstvenici su ustanovili i neobičnu geologiju ovog dijela Sibira – ispod zemlje je gusti permafrost, kombinacija kamenja i sedimenta koji zajedno drže led. Ispod se nalazi još sloj metanskih hidrata. Između dva sloja su neobični džepovi slane nazamrznute vode, debljine nekoliko stopa.

Problem nastaje kad nema dovoljno mjesta za dodatnu vodu pa prostor bubri i stvara pritisak, tlo se lomi i na površini se pojavljuju pukotine. One uzrokuju nagli pad tlaka u dubinama, oštećujući hidrate metana i uzrokujući eksplozivno oslobađanje plina.

“Ovaj složeni ples između topljenja permafrosta i metana može trajati desetljećima prije nego što se dogodi eksplozija, pokazalo je istraživanje, koje zaključuje da je proces vrlo specifičan za sibirsku regiju.

Klimatske promjene

Evgeny Chuvilin, vodeći istraživač na Institutu za znanost i tehnologiju Skolkovo u Moskvi, koji je proveo godine proučavajući kratere izbliza, rekao je da je ideja studije nova, ali odbacuje ideju da se uklapa u geologiju regije.

“Nalazi su još uvijek preopćeniti i ne objašnjavaju složenost regije, rekao je za CNN. Njegovo istraživanje, pak, fokusira se na nakupljanje metana u šupljinama u gornjim slojevima permafrosta, prije nego što pritisak postane toliko visok da eksplodira.

Većina znanstvenika slaže se, međutim, da klimatske promjene igraju bitnu ulogu i da bi mogle dovesti do povećanja broja ovakvih eksplozivnih kratera u budućnosti.
Globalno zatopljenje utječe, naime, na čvrstoću smrznutih stijena koje prekriva podzemni stijene koja prekriva podzemni led sa šupljinama zasićenima plinom.

Kako se klimatske promjene ubrzavaju, to može dovesti do veće degradacije permafrosta, snažnog ispuštanja plina i novih kratera.

“Klimatske promjene vjerojatno su primarni pokretač. Mnogi su se krateri pojavili nakon neobično toplih ljeta i trebali bismo ih očekivati ​​više kako se Arktik zagrijava“, zaključuju znanstvenici.