Sveučilište u Rijeci, Odsjek za filozofiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci i Hrvatsko društvo za analitičku filozofiju, organizirali su međunarodnu filozofsku konferenciju “Nasljeđe Nenadove filozofske misli”, posvećenu iznimnom doprinosu filozofiji nedavno preminulog prof. dr. sc. Nenada Miščevića.

Konferencija traje dva dana od 10. do 11. travnja na Rektoratu Sveučilišta u Rijeci, a na otvaranju su govorili prof. dr. sc. Snježana Prijić Samaržija, rektorica Sveučilišta u Rijeci, doc. dr. sc. Boris Ružić, prodekan za poslovne odnose i razvoj Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci i prof. dr. sc. Aleksandra Golubović, pročelnica Odsjeka za filozofiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci.

– Nenad Miščević bio je jedan od najistaknutijih hrvatskih filozofa, a svojim je djelima, predavanjima i mentorstvom obilježio generaciju studenata i filozofa.

Osim toga, utemeljio je Riječki filozofski krug, čije je djelovanje bilo temelj za nastanak Odsjeka za filozofiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci.

Cilj konferencije, je kroz izlaganja cijenjenih stručnjaka, odati počast njegovom bogatom intelektualnom nasljeđu te potaknuti daljnju raspravu o temama koje su oblikovale njegov filozofski rad, rekla je Prijić Samaržija.

S obzirom na širok spektar tema kojima se prof. Miščević bavio – od epistemologije, metafizike, filozofije jezika i politike do etike – konferencija okuplja domaće i međunarodne filozofe različitih usmjerenja.

U bogatom programu sadržana su i izlaganja koja osvjetljavaju Miščevićev utjecaj kao učitelja, kolega i prijatelja.

Sudionici konferencije napomenuli su da osim što je bio jedan od naših najutjecajnijih i najcitiranijih analitičkih filozofa, prof. Miščević bio je kolumnist za više publikacija, urednik stručnih članaka i knjiga te javni intelektualac.

Studirao je filozofiju u Zagrebu, jednu godinu studija proveo je u Chicagu, a poslijediplomske studije pohađao u Parizu kod Paula Ricoeura.

Doktorirao je u Ljubljani 1981. godine, a predavao je filozofiju u Zadru, Mariboru, Budimpešti i Rijeci. Aktivno je govorio engleski, njemački, talijanski, francuski i slovenski, pasivno ruski, bugarski i španjolski, te djelomično grčki i latinski.

U počecima akademskog djelovanja bavio se pitanjima hermeneutike i poststrukturalizma, a na poslijediplomskom studiju u Parizu pohađao je seminare Foucaulta, Deleuzea i Derridae.

Krajem sedamdesetih napisao prvu knjigu o post-strukturalizmu, a analitičkom filozofijom počinje se baviti 1978., za svog drugog duljeg boravka u Parizu. Zaokupljalo ga je pitanje nacionalizma, o kojem je pisao kolumne u Novom listu.