Arheologija, znanost koja nam pomaže razumjeti prošlost proučavanjem ostataka drevnih civilizacija, već dugi niz godina predstavlja strast zadarske profesorice, dr. sc. Martine Čelhar.

Njezin angažman u proučavanju raznih arheoloških lokaliteta donio je brojna nova saznanja o prošlosti.

Interes za arheologiju otkrila je tijekom srednjoškolskih dana kada je njezinu strast prema povijesti primijetila profesorica iz Prve riječke hrvatske gimnazije. Iako prvotno privučena podvodnom arheologijom, prilika za sudjelovanje na projektu pod vodstvom profesorice Sineve Kukoč preusmjerila ju je prema kopnenim istraživanjima.

– Moj interes za arheologiju spontano se razvio. U srednjoj školi voljela sam povijest, što je primijetila moja profesorica povijesti iz Prve hrvatske riječke gimnazije. Također, jako sam voljela ronjenje i željela sam se posvetiti nečemu povezanom s tim. Tada kod nas još nije bilo studija poput oceanografije, pa me profesorica uputila na profesora arheologije Zdenka Brusića u Zadru koji se bavio podvodnom arheologijom. Savjetovala mi je da upišem dvopredmetni studij povijesti i arheologije u tom gradu i ja se nakon toga nisam niti pokušala upisati bilo gdje drugdje. Prije toga nikad nisam niti posjetila Zadar, prvi put sam došla u ovaj grad na dan prijemnog s ciljem bavljenja podvodnom arheologijom, koja mi je i bila fokus tijekom samog studiranja i nakon diplome. Međutim, kada me moja tadašnja profesorica Sineva Kukoč, koja se bavila brončanim i željeznim dobom, pozvala da ostanem na njezinom projektu kao znanstvena novakinja, a kasnije asistentica, polako sam se prebacila na kopnenu arheologiju. Do doktorata sam bila njezina asistentica, a danas uglavnom predajem kolegije vezane uz željezno doba. U svojim se istraživanjima dotičem i drugih razdoblja, pogotovo brončanog doba ili prijelaza na antiku, ovisno o lokalitetima koje istražujemo, započela je ova profesorica.

Povezana s Nadinom

Tijekom svoje profesionalne karijere, Čelhar je bila dijelom brojnih arheoloških istraživanja, a Nadin ističe kao lokalitet koji je najviše obilježio njezin rad.

– Nadin je lokalitet s kojim sam čvrsto povezana. Počeli smo istraživati nekropolu, groblje, pod vodstvom profesorice Kukoč. Nakon njezinog umirovljenja, proširila sam fokus istraživanja na naselje, želeći dobiti cjelovit pregled života prapovijesnih zajednica. Istraživanje naselja izazovno je, dugotrajno i skupo, stoga ga je bilo potrebno provesti u okviru nekog smislenog projekta te sam se u tu svrhu povezala sa znanstvenicima u SAD-u. Napravili smo jedan zajednički projekt u koji su bili uključeni naši i američki studenti. To je istraživanje postalo poligon za provođenje terenske prakse gdje su oni mogli dobiti uvid u terenski rad arheologa, ali i međusobno dijeliti studentska iskustva. Projekt je trajao od 2005. do 2020., pružajući izniman uvid u ovaj lokalitet. Riječ je o vrlo važnom nalazištu željeznog doba rimskog perioda, a zatim kasnosrednjevjekovnog i ranog novog vijeka. Dakle, jedan kompleksan lokalitet koji je dao iznimno vrijedne nalaze za sve te epohe. Nakon toga bila sam dijelom raznih istraživanja na nekim drugim lokalitetima kao voditelj ili suvoditelj, a posljednjih se godina fokusiram na obradu materijala prikupljenih tijekom istraživanja, posebno na publikaciju monografije o iznimnom grobu iz mladog željeznog doba u Nadinu. To je prvi potpuno netaknut grob iz tog vremena na ovom području, sadržeći čak 228 pokopanih ljudi u jednoj grobnici s obiljem materijalnih nalaza, od nakita i dijelova nošnje do keramičkih posuda, predstavljajući dragocjenu arheološku riznicu, kazala je Čelhar dodajući da je važnost lokaliteta i projekta prepoznala i Hrvatska zaklada za znanost koja je financirala dobar dio istraživanja.

Dr. sc. Martina Čelhar

– Razlog iza toga je bogata povijest Nadina koja obuhvaća različite faze. Prapovijesno razdoblje uključuje jedno od najvažnijih liburnskih naselja u Dalmaciji, koje se razvija u rimski municipij, istaknuti grad u sjevernoj Dalmaciji. Nakon prekida života krajem 6. stoljeća, uslijed dolaska Slavena, naselje ponovno postaje važno tijekom kasnog srednjeg vijeka, kada se na tom području izgrađuje utvrda u kontekstu mletačko-osmanskih sukoba. Cilj projekta bio je istražiti kako jedan širi prostor funkcionira u različitim vremenskim fazama, usredotočujući se ne samo na sam lokalitet već i na njegov odnos s okolišem i gospodarskim iskorištavanjem. U sklopu istraživanja provodili smo različite analize kako bismo pratili promjene u okolišu. Doktorandi i znanstvenici s različitih fakulteta trenutno rade na doktoratima i analizama vezanim uz kosti, arheobotaniku i druge aspekte istraživanja. Naši studenti također su aktivno sudjelovali, a kolegica Dolores Knežić napisala je izvrstan diplomski rad o arheobotanici, prikazujući biljke koje su korištene tijekom željeznog doba na lokalitetu. Iako su mnoge analize još u tijeku, rezultati različitih disciplina bit će uskoro dostupni. Nestrpljivo očekujemo rezultate koje ćemo zatim komparirati u budućim publikacijama kako bismo dobili cjelovitu sliku o životu i promjenama na tom značajnom arheološkom lokalitetu, objašnjava ova arheologinja.

Primarni interes profesorice Čelhar čini željezno doba, a u zadnje se vrijeme počela okretati i prema brončanom dobu, kako kaže, zbog slučajnosti.

– U posljednje vrijeme sve više istražujem razdoblje brončanog doba, što je jednim dijelom i slučajnost jer je moj primarni interes željezno doba. Naime, istražujući lokalitete koji su u starijoj literaturi bili prezentirani kao željeznodobni, često bih otkrila da su oni zapravo ili isključivo brončanodobni ili brončanodobni i željeznodobni. Nadalje, što se tiče istraživanja rimskog grada u Nadinu, posebno me zanima urbanizacija, s ciljem analiziranja promjene i utjecaja prapovijesne planimetrije i organizacije naselja na rimsko doba. Na primjer, ustanovili smo da se cijeli osnovni raster ulica koji je nastao tijekom liburnskog razdoblja poklapa s rimskim razdobljem. S obzirom na to da su i dalje isti ljudi nastavili živjeti na tom području, ti koncepti su se očuvali i sada prezentirali u monumentalnijim formama. Interesira me transformacija kuća i promjene u načinu izgradnje koje su se događale tijekom vremena, izjavila je Čelhar.

Ova je arheologinja trenutačno suradnica na projektu Hrvatske zaklade za znanost »Transformiranje jadranskog kozmosa: otočnost, povezanost i lokalni identiteti predrimske Dalmacije« te institucijskog istraživačkog projekta »Gradina i luka svetog Ivana na Korčuli – izolirana točka otočnih dodira«.

– Prvi je projekt pod vodstvom kolegice Marine Ugarković s Instituta za arheologiju u Zagrebu, a osnovni je fokus usmjeren na otok Hvar, posebno na grčku koloniju Pharos gdje se istražuje suodnos grčkih kolonista i domaćih zajednica. Moj aktivni doprinos projektu usmjeren je na interpretaciju prapovijesnih nalaza, posebno iz željeznog i brončanog doba. Kroz niz istraživanja i objavljenih radova, kolegica Ugarković ostvaruje iznimno zanimljive rezultate svojih istraživanja. Drugi je projekt vezan uz Korčulu, a vodi ga kolega Igor Borzić s našeg Odjela. Riječ je o zanimljivom položaju na poluotoku koji karakteriziraju izvrsne maritimne karakteristike, uključujući zaštićenu luku. Tijekom istraživanja, nedavno je otkriveno i potopljeno neolitičko naselje, koncepcijski blisko, ako ne identično nedavno posebno medijski eksponiranom neolitičkom lokalitetu Soline na Korčuli gdje je pod vodstvom kolege Mate Parice s našeg Odjela pronađena i najstarija dokumentirana cesta na prostoru Hrvatske. Isti takav lokalitet nađen je i ispod gradine sv. Ivana na Korčuli, a na samoj gradini smo istražili naselje srednjeg brončanog doba, tragove starokršćanske crkve te dio groblja iz srednjeg i novog vijeka. To je također projekt koji je završen prije nekoliko mjeseci, objasnila je Čelhar.

Detektivski posao

Profesorica bogate karijere iskustvo dijeljenja znanja s mladim arheolozima opisuje kao osobno i prisno. Rad na terenu, analiza materijala i nastava čine njezin profesionalni život dinamičnim i raznovrsnim. Čelhar naglašava kako arheologija pruža uzbudljivu kombinaciju stabilnosti predavanja i terenskih istraživanja koja često podsjećaju na detektivski posao.

– Što se tiče mog pristupa nastavi, arheologija je humanistička znanost i vrlo je specifična jer u usporedbi s drugim studijima poput prava i ekonomije ima dosta manji broj studenata. Primjerice, na prvoj godini preddiplomskog studija imamo trideset ili četrdeset studenata, što nam omogućava osobniji i prisniji kontakt s njima. U usporedbi s nekim drugim humanističkim i društvenim studijima, često provodimo vrijeme na terenima, što nam daje još jednu dodatnu priliku za stvaranje bliskih i osobnih odnosa sa studentima. Većinu studenata poznajem po imenu i prezimenu, što dodatno olakšava komunikaciju. Nadalje, ja sam studirala prije bolonje, a od tada se nastava poprilično promijenila. Ona je sada rascjepkana, a jedinice su manje. Iako to ima svoje prednosti, također ima i svoje mane. Naravno, s obzirom na to da radim na Sveučilištu u Zadru gdje je nastava moja primarna djelatnost, moja je najveća motivacija prenijeti znanje i potaknuti interes studenata koji će jednog dana ući na tržište rada. Što se tiče poslijediplomskog studija, nedavno smo reformirali program kako bismo ga učinili potpuno individualiziranim. Svakoj osobi i svakoj temi prilazi se s drugog aspekta te više nemamo klasična predavanja. Ima puno više mentorskog rada te rada jedan na jedan, osobno mislim da je to odlično i zasad se čini da je ovo jedan sjajan način funkcioniranja, pogotovo kada je riječ o pisanju doktorske disertacije jer je to ipak jedna potpuno druga razina, rekla je Čelhar.

Dodatno opisuje dinamičnost arheologije.

– Arheologija je jedan iznimno dinamičan posao s raznolikim mogućnostima zaposlenja u različitim institucijama poput muzeja, sveučilišta, istraživačkih instituta, privatnih firmi i slično. Ono što čini arheologiju posebno intrigantnom jest njezina dinamika, a iz mog osobnog iskustva mogu reći da uživam u raznolikosti aktivnosti koje obavljam. Rad na katedri gdje predajem pruža mi stabilnost, dok rad za vlastitim stolom u knjižnici i analiza materijala donosi mir i fokus. No, istovremeno, kontinuiranu dinamiku pružaju mi i terenska istraživanja. Svaki lokalitet je jedinstvena priča, a arheološki rad često podsjeća na detektivski posao. Nikada ne znamo što ćemo točno pronaći, a čak i »manje važni« lokaliteti često nude neočekivana otkrića. To nepredvidivo i iznenađujuće iskustvo čini arheologiju uzbudljivim poslom. Analizirati kako su ljudi nekad živjeli, što su jeli, kako su se oblačili, ali i promjene koje su se događale tijekom vremena čine arheološki rad iznimno zanimljivim. Za nekoga tko voli prošlost i povijest, razmišljati o tim aspektima života i otkrivanje nepoznatog čini arheologiju ne samo poslom već i istinskim pozivom, kazala je profesorica.

Ključna interdisciplinarnost

S obzirom na razvoj novih metoda u arheologiji posljednjih godina, Čelhar ističe kako su se istraživanja značajno promijenila. Interdisciplinarnost je ključna, a suradnja s drugim granama znanosti omogućuje bolji uvid u prošlost. Ipak, izazovi poput financiranja, brze izgradnje koja uništava lokalitete i pljačkanja od strane detektoraša ostaju prisutni.

– Razvoj novih metoda istraživanja u arheologiji u posljednjih trideset godina donio je ogromne promjene. Raznolikost disciplina i tehnika pružaju nam bolji uvid i saznanja koja prije nismo imali, primjerice, istraživanje u drugoj polovini 20. stoljeća i istraživanje danas dvije su potpuno različite stvari. Naravno, arheologija je interdisciplinarna znanost koja surađuje s drugim granama znanosti poput biologije, geologije i slično. Mogućnosti istraživanja stalno se proširuju i razvijaju, a svaki dan donosi nove tehnologije. Unatoč tome, financiranje arheoloških istraživanja predstavlja izazov u kapitalističkom društvu, gdje humanističke znanosti ponekad nisu dovoljno prepoznate. Ipak, strategija istraživanja i prezentacije arheoloških lokaliteta mogu donijeti značajne koristi lokalnim zajednicama i šire. Primjeri zemalja poput Grčke i Italije pokazuju koliko kulturna baština može privući turiste i pridonijeti ekonomiji. Jedan od izazova su i brze izgradnje, koje često uništavaju arheološke lokalitete. Suočavamo se i s problemima poput detektoraša i pljačkaša lokaliteta, zbog nedostatka jasnih zakona. Svaki predmet koji se nalazi u muzeju nekoć je bio pod zemljom, tako da kad netko uzme detektor u svoju ruku i čupa nalaze iz nekog lokaliteta, to je ista stvar kao da je otišao u muzej i iz njega ukrao predmete. To je sve naša povijest i naša prošlost, pozivam ljude da razmisle o tome kako se odnose prema arheološkom nasljeđu jer je ono zajedničko dobro koje pripada svima, a pristup i znanje koje se izvlači iz njega potrebno je kako bismo bolje razumjeli svoju prošlost i dijelili je s budućim generacijama, poručuje Čelhar.

Osvrnula se i na potrebu za boljom strategijom i prezentacijom arheologije lokalnom stanovništvu.

– Još jedan trenutno najveći izazov u arheologiji čine financije, no vjerujem da s dobro osmišljenim razvojnim planom možemo pronaći načine na koje zajednica može izvući korist iz arheoloških lokaliteta. Turistički trendovi su se promijenili, više se ne traže samo more, sunce i zabavni događaji, već se sve više traže prirodne i kulturne znamenitosti. Bolja strategija i prezentacija arheologije lokalnom stanovništvu mogu promijeniti percepciju primjerice kao što je to bio slučaj s OPG-ovima iz Nadina koji su željeli koristiti arheološke nalaze za brendiranje svojih proizvoda. Mogućnosti su brojne, samo treba više raditi na pristupu lokalnoj zajednici i na višim državnim instancama kako bi se stvorila jedna bolja strategija prezentiranja, istaknula je Čelhar.

Na kraju, ova je profesorica izrazila radost zbog nadolazećih znanstvenih radova, a posebno očekuje objavu monografije o grobnici iz Nadina koja predstavlja iznimno važan arheološki nalaz.

– Pred izlaskom je nekoliko znanstvenih radova u časopisima, ali osobito se najviše veselim konačnoj objavi monografije o grobnici iz Nadina. U taj projekt uloženo je mnogo truda, vremena i financijskih sredstava te se nadam da će uskoro biti završeno. Nakon toga, planiramo nastaviti s radom na monografskim objavama o različitim aspektima Nadina, obuhvaćajući nekropolu, naselje, promjene okoliša, urbanizaciju i slično. Važno je kontinuirano raditi na prezentaciji lokaliteta i izvlačenju koristi za zajednicu, kako bi se stvorila svijest o vrijednosti arheološke baštine, zaključuje ova arheologinja.