Sa 65 godina manje jedan dan si profesor, a sa 65 godina i jedan dan si penzić. Većina nas zbog prirode posla svoj smo posao pretvorili u poziv i živimo svoj posao 24/7. naša znanstvena priča nije kao jogurt kojem je istekao rok trajanja u trenutku kad smo otvorili mirovinu.

Mi smo i nakon mirovine profesori i znanstvenici – istaknula je na panel raspravi “Prema novom viđenju akademskog umirovljenja – suvremeni trendovi i prakse”, predsjednica Kluba umirovljenih profesora Sveučilišta u Rijeci, Academicus, prof. dr. Jasna Krstović.

“Nismo mi toliko bogata država”

Raspravu su zajednički organizirali Academicus i Zaklada Sveučilišta u Rijeci, u okviru njezinog obilježavanja 20 godina postojanja, a dodajući da stariji danas više nisu ljudi koji su nemoćni, već su kapital koji ima puno potencijala i mogućnosti te mogu doprinijeti osobnom razvoju i razvoju sredine u kojoj se nalaze prof. dr. Krstović je upozorila da Hrvatska nije toliko bogata država da bi se olako odrekla ljudi od 65 godina koji u sebi nose spregu potencijala i iskustva U postojećim okolnostima oni su neiskorišteni.

– Mirovina je najveći tranzicijski prijelaz u životu svakog čovjeka koji je u pravilu stresan. Kada su u pitanju profesori treba mijenjati odnos akademske zajednice prema paradigmi starenja.

Trenutno je dominantan model isključenja gdje se na umirovljenike gleda negativno i kao ugrozu za mlađe generacije. Imamo i primjere “nevidljivih” umirovljenja, gdje čovjek odlazi u mirovinu i više ga nitko ne zove i ne pita ništa.

To su priče kojima želimo našim raspravama doprinijeti, a mislim da promjena mora početi od nas. Vjerujem i da Sveučilište u Rijeci, koje prvo u Hrvatskoj ima Klub umirovljenih profesora, ima snage i volje da se postane “age-friendly university”, kazala je prof. dr. Krstović.

Dobar primjer iz Maribora

Kao dobar primjer danas  je predstavljen Center za zaslužne profesorje in upokojene visokošolske učitelje Univerze v Mariboru, čiji je voditelj Petar Glavič kazao da centar postoji već četiri godine, okuplja 58 umirovljenih mariborskih profesora koji na taj način provode aktivnu mirovinu.

– Već u drugoj godini djelovanja pridružili smo se globalnoj mreži “age-frendly sveučilišta”. Tada je bilo četrdesetak takvih sveučilišta, a sada ih već ima stotinjak. Trendovi se mijenjaju i mreža se vrlo brzo širi, kazao je Glavič.

Dodajući da se osjeća marginalizacija potencijala s kojima raspolažu sveučilišni profesori prof. emeritus Bruno Grbac upozorio je da se umirovljeni profesori osjećaju kao da su izbrisani iz društva iako je činjenica da osjećaju kako mogu biti duže produktivni.

– Ta produktivnost i znanje sveučilišnih profesora mogu biti bolje iskorišteni, zaključio je prof. emeritus Grbac.