Čudesni čin

Kako se gradio Stonehenge? Spektakularna izložba, čini se, konačno daje odgovor na vječno pitanje

Hina

Foto iStock

Foto iStock

Stonehenge, koji je uvršten na popis svjetske baštine UNESCO-a 1986., nisu sagradili robovi, već "dobrovoljci" u sklopu neke vrste spiritualnog hodočašća



Dok je sunce izlazilo na Salisburškoj nizini, arheologinja Sarah Greaney dočarala je prizor stotina radnika koji su sagradili Stonehenge, neolitičko čudo u južnoj Engleskoj.


“Ti su ljudi farmeri, imaju usjeve, imaju životinje, a početak godine bio bi važan dio njihovih života”, kazala je za AFP Grenaey, savjetnica za materijalnu baštinu English Heritagea.


Prije 4500 godina radnici iz cijele Britanije te s kontinenta došli su do velike ravnice u jugozapadnoj Engleskoj te su postavljanjem ogromnih kamenih blokova formirali sada svjetski poznatu znamenitost.




Taj čudesni čin prikazan je na novoj velikoj izložbi British Museuma u Londonu.


Stonehenge, koji je uvršten na popis svjetske baštine UNESCO-a 1986., nisu sagradili robovi, već “dobrovoljci” u sklopu neke vrste spiritualnog hodočašća, kaže Greaney.


“Zamišljam to kao životno putovanje u Meku”, ističe Greaney.


“Možda jednom u životu odete i provedete godinu dana pomažući velikom zajedničkom vjerskom projektu koji će riješiti probleme društva i srediti odnos s bogovima”, dodaje.


Kameni spomenik – isklesan i izgrađen u vrijeme kada nije bilo metalnih alata – simbolizira britansko polumitsko pretpovijesno razdoblje i iznjedrio je bezbroj legendi.


Sastoji se od dva koncentrična kruga kamenih stupova i nadvratnika, a vjeruje se da je u središtu nekada bio oltar.


Dva glavna stupa postavljena su tako da sunce prolazi kroz njih na najduži dan godine 21. lipnja, dok se 21. prosinca na zimski solsticij vidi kroz njih zalazak sunca.


“Povezani svijet”


Mjesto je postalo još intrigantnije nakon što su stručnjaci 2011. otkrili da su mnogi kameni blokovi dopremljeni s udaljenosti veće od 250 kilometara.


Graditelji, koji su migrirali u potrazi za plodnijim zemljištem, mogli su ih dovesti sa sobom, rekao je Neil Wilkin, kustos izložbe koja traje od 17. veljače do 17. srpnja.


Kamenje je moglo biti odabrano zbog svoje simbolične vrijednosti, a možda je povezano s komemoriranjem predaka jer su pronađeni ostaci kremacija, dodao je.


Izložba pokazuje “ogromni povezani svijet koji je postojao oko antičkog spomenika”, istaknuo je.


“Ideja bavljenja poljoprivredom došla je u Englesku, Britaniju, s kontinenta”, pojasnio je. “Zato to pratimo kroz kretanje objekata”, dodao je.


To uključuje vršak stijene od jadeita iskopanog u talijanskim Alpama, 1300 kilometara od Stonehengea.


“Izložba će ilustrirati te veze na velike udaljenosti”, kazao je Wilkin.


Izložba će i pokazati kako su nedavna otkrića pomoću DNK i analize materijala promijenila ideju da su graditelji Stonehengea bili primitivni.


Naprotiv, graditelji su prikazani kao vješti obrtnici koji su imali sofisticirane tehnike već 2500 g. pr. Kr.


Jednom u životu


Ostaci kućica pronađeni su 2004. u Durrington Wallsu tri kilometra od Stonehengea.


U tim su kućama od slame živjele stotine radnika iz udaljenih krajeva. Radnici su nosili tkaninu od prirodnih vlakana i kožne papuče punjene travom kako bi spriječili hladnoću.


Kako bi smjestio Stonehenge u globalni kontekst, British Museum je posudio 430 artefakata iz 35 zbirki.


“To je prilika koja se pruža jednom u životu da vidite sve te stvari”, kazao je za AFP Adrian Green, direktor Muzeja Salisbury koji sudjeluje u postavljanju izložbe.


Prije covida-19 milijun ljudi posjećivalo je Stonehenge svake godine.