Prema studiji objavljenoj u stručnom časopisu Journal of Affective Disorders, vegetarijanci oko dva puta češće doživljavaju depresivne epizode od onih koji jedu meso.

Ovo istraživanje provedeno je u Brazilu na uzorku od 14.216 Brazilaca kroz anketu o njihovim prehrambenim navikama. Povezanost između bezmesne prehrane i prisutnosti depresivnih epizoda izražena je kao omjer prevalencije (PR), određen Poissonovom regresijom prilagođenom za potencijalno zbunjujuće i/ili posredničke varijable: sociodemografske parametre, pušenje, unos alkohola, tjelesnu aktivnost, nekoliko kliničkih varijabli, samoprocijenjeno zdravstveno stanje, indeks tjelesne mase, unos mikronutrijenata, proteina, stupanj obrade hrane, dnevni energetski unos i promjene u prehrani u prethodnih 6 mjeseci.

Ono što je zanimljivo, znanstvenici nisu mogli povezati nedostatak hranjivih tvari (jer toga nije bilo) i povećanu učestalost depresivnih epizoda kod vegetarijanaca, pa su došli do zaključka da povezanost neuzimanja mesa u prehrani s depresijom i dalje ostaje nejasna.

Iako ova studija ima ograničenja, za početak jer se samo 82 sudionika od 14 tisuća ispitanih izjasnilo kao vegetarijanci, činjenica je da sad postoji već više studija koje ukazuju na slično. Vegetarijanci su skloniji depresiji, iako se to ne može dovesti u vezu s nedostatkom hranjivih tvari u ishranih. Koji je onda uzrok?

Analizirajući rezultate ove studije, u The Coversationu  su došli do zaključka da bi razloge učestalijih depresivnih epizoda kod vegetarijanaca možda trebalo potražiti u njihovom karakteru i društvenom okruženju.

S obzirom da pod osjećaje koji se javljaju s depresijom možemo uračunati i osjećaj krivice, može se pretpostaviti da će depresivni ljudi prije odustati od mesa jer sudjeluju u kreiranju potražnje za mesom, koja pak zahtjeva sve one grozne stvari  koje ljudi moraju napraviti da bi se prehranili mesom, uključujući tu i svakodnevno okrutnost prema životinjama zbog masovne proizvodnje, gdje je klanje stoke i peradi samo kraj te tužne priče. Drugim riječima, osjetljivija osoba i sklonija osjećaju krivice, pa moguće i depresiji, prije će se odlučiti da postane vegetarijanac nego netko tko ni ne razmišlja kako meso dolazi na njegov stol.

Tome u prilog ide i razmišljanje da osobe s blagom do umjerenom depresijom imaju realnije prosudbe o ishodu neizvjesnih događaja i realističniju percepciju vlastite uloge i sposobnosti, od „bezbrižnih“ ljudi.

Druga mogućnost zašto su vegetarijanci skloniji depresiji je njihova društvena pozicija. Biti vegetarijanac može značiti i teže uklapanje u društva i društvene događaje s dominantnom većinom mesojedima, da vegetarijanci u društvu znaju biti izloženi izrugivanju, a često i isključeni, posebno ako je riječ o društvenoj komunikaciji koja je povezana s prehranom, kao recimo društveni rituali druženja u restoranima. Pojednostavljeno rečeno, vegetarijanci su manjina, a nijednoj manjini nije lako.