Estetske operacije izvode se desetljećima, no razvoj znanosti i tehnologije, kao i drugačije društvene norme, dovele su do toga da su one postale uobičajene i vrlo česte. U SAD-u svake godine oko 400 000 žena ugradi silikonske implantate dojke, a prema podacima američke Uprave za hranu i lijekove (FDA), većina tih implantata, za koje se općenito vjeruje da su sigurni, treba biti zamijenjena u roku od 10 godina jer mogu rezultirati imunološkim komplikacijama, pa i zloćudnim bolestima.

Istraživanje koje su, između ostalih, vodili znanstvenici s MIT-a, Sveučilišta Rice, Establishment Labsa i MD Anderson centra za rak, pokazalo je da površinska arhitektura, posebno hrapavost silikonskih implantata dojke utječe na imunološki sustav i ponekad dovodi do razvoja štetnih učinaka, uključujući neobičnu vrstu limfoma.

Nalazi studije, prvotno objavljene u žurnalu Nature Biomedical Engineering, također pokazuju kako implantati sa prosječnom hrapavošću od 4 mikrona izazivaju najmanje upala i nakupljanje ožiljnog tkiva i mogli bi pomoći znanstvenicima u dizajniranju više biokompatibilnih implantata u budućnosti.

“Topografija površine implantata može drastično utjecati na imunološki odgovor organizma, a to ima važne posljedice za dizajn implantata”, kaže jedan od uključenih istraživača Omid Veiseh za Sci Tech Daily. “Nadamo se da će ovaj rad pružiti temelje plastičnim kirurzima da procijene i bolje razumiju kako izbor implantata može utjecati na iskustvo pacijenta.”

Silikonski implantati dojke su u uporabi od 1960-ih, a prvotne verzije imale su glatke površine zbog čega su pacijenti su često doživjeli komplikaciju koja se naziva kapsularna kontraktura, u kojoj se ožiljno tkivo formira oko implantata i stisne ga, stvarajući bol ili nelagodu, kao i vidljivu deformaciju implantata. Ti bi se implantati mogli i okretati nakon „ugradnje“ što je zahtijevalo kirurško podešavanje ili čak uklanjanje.

S nadom da će smanjiti stopu kontraktura kapsula neke su tvrtke krajem 1980-ih počele izrađivati ​​implantate grubljih površina, no FDA je 2019. godine zatražila od proizvođača da opozove sve visoko teksturirane grudne implantate (oko 80 mikrona) koji se prodaju u Sjedinjenim Državama zbog rizika od anaplastičnog limfoma velikih stanica, odnosno karcinoma imunološkog sustava.

Nova generacija grudnih implantata, koja datira unatrag desetljeća, ima jedinstvenu i patentiranu površinsku arhitekturu koja uključuje ne samo blagi stupanj hrapavosti površine, s prosjekom od oko 4 mikrona, već i druge specifične karakteristike površine, a i veličina kontaktnih točaka osmišljena je kako bi se spriječile komplikacije.

Omid Veiseh i njegove kolege iz ostalih institucija su se 2015. godine počeli s ispitivanjem pet komercijalno dostupnih implantata s različitim topografijama, uključujući stupanj hrapavosti. Tu su spadali visoko teksturirani koji je prethodno opozvan, potpuno glatki i tri koja su negdje između.

U studiji provedenoj na zečevima, znanstvenici su otkrili da okolna tkiva pokazuju povećanu aktivnost kada su izložena implantatima s najgrubljim površinama. Utvrđeno je da svi implantati stimuliraju T stanice na različite načine, točnije, implantati s hrapavim površinama stimulirali su više proupalnih odgovora T-stanica.

To podrazumijeva da se grubi implantati trljaju o okolno tkivo i uzrokuju veću iritaciju. Također, ovo objašnjava zašto grublji implantati mogu dovesti do limfoma s obzirom da se dio teksture isuši i zaglavi u obližnjem tkivu, gdje izaziva kroničnu upalu koja na kraju može dovesti do raka.

Nakon studije na životinjskom modelu, znanstvenici su utvrdili kako ljudski pacijenti reagiraju na različite vrste silikonskih implantata dojke, a iznenadili su se kad su pronašli iste vrste imunoloških odgovora koje su vidjeli u istraživanjima na životinjama. Naime, primijetili su da uzorci tkiva izloženi visoko teksturiranim implantatima dugi niz godina pokazuju znakove kroničnog, dugoročnog imunološkog odgovora. Također su otkrili da je ožiljno tkivo gušće kod pacijenata koji su imali implantate više teksture.

Autori se nadaju da će njihovi podaci pomoći drugim istraživačima da optimiziraju dizajn silikonskih implantata za dojke i drugih vrsta medicinskih silikonskih implantata radi veće sigurnosti.

“Sretni smo što smo uspjeli donijeti nove pristupe znanosti o materijalima kako bismo bolje razumjeli pitanja biokompatibilnosti na području implantata grudi” – rekao je dr. Robert Langer, jedan od autora studije i profesor Instituta David H. Koch s MIT-a. “Također se nadamo da će studije koje smo proveli biti od velike koristi za razumijevanje načina dizajniranja sigurnijih i učinkovitijih implantata bilo koje vrste.”