Manfred Spitzer međunarodno je priznati njemački psihijatar, psiholog i neuroznanstvenik. Direktor je Psihijatrijske sveučilišne bolnice u Ulmu i osnivač Centra za neuroznanost u istom gradu. Nakon diplome na Sveučilištu u Freiburgu predavao je na nekim od najvećih svjetskih sveučilišta, u Heidelbergu, Harvardu, Oregonu… Objavio je velik broj znanstvenih radova iz područja neuroznanosti, učenja, psihologije i psihijatrije. Dobitnik je brojnih prestižnih znanstvenih nagrada i priznanja, kao što su nagrada Duphar Research Award, koju dodjeljuje Njemačko društvo za psihijatriju, psihoterapiju i neurologiju, nagrada Cogito, koju dodjeljuje Fondacija Cogito, znanstvena nagrada koju dodjeljuje Fondacija Margrit Egner itd. Napisao je nekoliko knjiga s područja psihopatologije, učenja i dječjeg razvoja. Autor je i bestselera Digitalna demencija i Usamljenost, koji su izazvali golemu pozornost javnosti i struke.

U svojoj hit-knjizi »Digitalna demencija: Kako mi i naša djeca silazimo s uma« upozorava roditelje da djeci, čiji je mozak još u razvoju, ograniče vrijeme provedeno ispred ekrana digitalnih medija. Ključna je premisa da nas elektronički mediji – pametni telefoni, digitalni asistenti, računala, satelitska navigacija i stalna povezanost s internetom – »oslobađaju« uobičajenih mentalnih napora te stoga postajemo sve ovisniji o tehnologiji, a naše psihičke sposobnosti slabe. Mnoga djeca nemaju potrebe pamtiti informacije jer znaju da ih u svakom trenutku mogu »uguglati«, a multitasking ili rad na više stvari istovremeno, sumanuto klikanje od stranice do stranice, odvlači djeci pažnju, rasipa energiju i remeti fokusiranje na ono što je važno. Što više vremena provode surfajući i igrajući razne igrice, djeca će imati više problema s pažnjom i koncentracijom. Osim toga, igrice mogu izazvati ovisnost. Nadalje, što više vremena provedu pred ekranima elektroničkih medija, djeca će imati to lošije društvene vještine, bit će nesocijalizirana i frustrirana.

Utemeljene spoznaje

Manfred Spitzer, pored Nicholasa Carra i Susan Greenfield, među prvima se usudio javno postaviti logična pitanja povezana s navedenim opasnostima te predložiti i zauzeti se za njihovo rješavanje koje bi bilo utemeljeno na objektivnim znanstvenim spoznajama. Među prvima je spoznao ozbiljnost problema i dao mu odgovarajući naziv – digitalna demencija – koji je danas već postao općeprihvaćen. Jedna od osnovnih teza iz njegove znanstvene knjige jest da je digitalna pedagogija, odnosno uvođenje laptopa u škole, dokaz čistog neznanja i beskrupuloznih komercijalnih interesa. Poziva se na brojne znanstvene studije koje su pokazale da su digitalni mediji neprikladan alat za učenje. A kritizira i društvene medije koji promiču virtualna prijateljstva, no zapravo istovremeno narušavaju društveno ponašanje i promiču depresiju.

Photo: Matija Habljak/PIXSELL

Stoga je posebno zanimljivo da se baš takav sugovornik našao na Weekend Media Festivalu kao jedan od glavnih gostiju ovogodišnjeg izdanja u Rovinju – taj event, naime, upravo okuplja ključne ljude digitalne industrije te niz influencera s društvenih mreža, koji bez upotrebe smartphonea i drugih gadgeta zapravo ne bi ni postojali. Zato je prvo i najlogičnije pitanje koje mu se može postaviti koliko on sam dnevno koristi mobitel?!
– Imam iPhone i koristim ga, uglavnom kao telefon, oko 20 minuta dnevno, tako mi bar mobitel sam javlja. Sviđa mi se njegova kamera, uostalom najbolja kamera je uvijek ona koju nosite sa sobom, a ponekad koristim karte ili ga koristim kako bih pronašao informacije, kaže.

Dinosaursko razmišljanje

Njegove teze izazvale su niz kritika, brojni stručnjaci tvrde kako su ti nalazi neutemeljeni i rezultat »dinosaurskog« razmišljanja, no on poručuje: »Pitajte roditelje slažu li se sa mnom. Pametni telefon doista narušava kognitivni razvoj i izaziva ovisnost. I alkohol to čini. Pametne telefone trebalo bi zabraniti barem do 14. godine, kako su već predložili brojni političari. Nakon večere, bez mobitela, jednostavno pravilo. Naime, digitalne tehnologije utječu i na obrazovanje, ne samo na vid, fizičku aktivnost i mentalno zdravlje. Evo nekoliko zanimljivih podataka, istraživanja pokazuju da se knjige i novine u prosjeku dnevno čitaju po 15 minuta, a prosjek boravka na smartphoneima je oko 7 sati dnevno! Kad govorimo o djeci, razmislite što to znači. Kod djece, 22 posto danas ima opasnost od miopije, odnosno deformacije očne jabučice, a kod Kineza to iznosi čak – 80 posto djece! U koroni, u kineskom Wuhanu, za vrijeme najjačeg lockdowna, kod djece od tri, četiri i pet godina je masovno uočeno starenje očiju. Roditelji su ti koji trebaju preuzeti odgovornost za zdravlje svoje djece, a tim ljudima kasnije prijeti sljepoća, ističe.

Na pitanje što je s mentalnim problemima, dodaje kako nas, nažalost, digitalna tehnologija definitivno nije učinila sretnijima već je uzrokovala brojne ozbiljne probleme.
– Danas želimo da je sve digitalizirano, čak i naša djeca, a ja znam o čemu govorim, imam dijete od šest godina. Naša otkrića ukazuju na to da bismo trebali pristupati korištenju pametnih telefona kod mladih s oprezom, jer oni ne jamče veću razinu obrazovanja, ali tu je i problem mladih žena koje čine populaciju posebno sklonu tjeskobi i depresiji zbog usamljenosti pri upotrebi digitalne tehnologije. Naša istraživanja govore o ogromnom porastu broja samoubojstava kod mladih, posebno žena u zadnjih deset godina. Ne bismo trebali riskirati zdravlje zbog obične zabave, a također neodgovorno je ugrožavati zdravlje budućih generacija zbog profita nekoliko najbogatijih kompanija na Zemlji, a jasno nam je da je to u pozadini, govori ovaj liječnik.

Foto iStock

Neugodna upozorenja

A kad su kritike u pitanju, kaže, moram priznati da je bilo problema, suočio sam se i s gorim stvarima od puke kritike, iskreno neki ljudi su mi prijetili da će me ubiti, bilo je neugodnih upozorenja.

– Nemojmo se zavaravati, iza kompanija poput Amazona, Applea, Facebooka, Microsofta ili Samsunga je ogroman lobi, koji je među najbogatijima na svijetu. Dakle, stručnjaci se nemaju šanse boriti protiv ovog lobija. To je poput pušenja i duhanskog lobija, koji je desetljećima uspijevao potisnuti dokaze o karcinomu pluća i uzrokovao milijune smrti, ali u mnogo većim razmjerima.

Jedan od njegovih znanstvenih nalaza kaže da korištenje pametnih uređaja – smanjuje IQ. Kako to, pitamo?

– Naša istraživanja sugeriraju da digitalni mediji ometaju razmišljanje, snižavaju IQ, pa čak i samom svojom prisutnošću, narušavaju kreativnost i izazivaju frustracije. Ako zaista želite obaviti posao, isključite svoje smetnje. Upravo su smartphonei pritom najveći problem, rekao bih da doziranje čini otrov, a upravo nam je takav telefon stalno u ruci i pri ruci. Jer, ovisnost o digitalnim tehnologijama funkcionira isto kao bilo koja druga ovisnost, primjerice o kokainu. Ista područja mozga se aktiviraju, a isto je i s ovisnostima bez supstanci, kao što su kockanje ili gaming. Ukratko: znamo da digitalni IT narušava učenje i obrazovanje i znamo da je obrazovanje koje steknete u dobi od 20 ili 25 godina jedini najbolji prediktor demencije kasnije u životu.

Ono što je posebno zanimljivo je da su istraživanja pokazala da uvođenje digitalnih tehnologija u škole uopće nije pomoglo rastu znanja, ističe.

– Da, prije pandemije ljudi su mislili da postoji gornja granica od pet ili osam sati korištenja pametnih telefona dnevno. Ali sada znamo da to može biti 50 posto više, što postaje zaista zabrinjavajuće, priznajte si. Svi su postali premoreni, što je dodatno povećalo teret pandemije. Ljudi su gubili još više vremena, fizički su nazadovali i osjećali se manje dobro. Većina ljudi misli da nam je bolje i ne vide nikakve negativne posljedice za naše zdravlje, dobrobit ili društvo. No digitalna tehnologija ima masivan negativan učinak na zdravlje, obrazovanje i budućnost našeg demokratskog društva. Ono što me zaista začuđuje je količina nezainteresiranosti za to u javnosti, kao i u intelektualnim krugovima, ali i medijima. Napisao sam knjigu o pandemiji i jasno zagovarao upotrebu telefona, koja je bolja od video chata i također je bolja za planet, jer troši mnogo manje energije.

Naravno, od rada kod kuće postoje i mnoga poboljšanja za čovječanstvo, na taj način može se uštedjeti puno vremena, prometa, zagađenja i ugljičnog dioksida. Nisam isključiv i znam da u svemu ima i dobrih stvari, govori dr. Spitzer. Vraća se na problem fizičkih promjena zbog takvog načina života: »Naravno da korištenje pametnih telefona uzrokuje rast kratkovidnosti, to je jasno zašto, ali tu je i problem fizičke aktivnosti, posebno djece. S obzirom na to da 70 posto pretile djece i mladih postanu pretile odrasle osobe, rizik od dijabetesa i hipertenzije se povećava, a time i rizik za srčane i moždane udare. Naravno, s vremenom ćemo naučiti živjeti s novom tehnologijom. No, ono što je potrebno kako bismo došli do te točke je ozbiljna evaluacija neželjenih posljedica na zdravlje, obrazovanje i društvo. A to se još nije dogodilo. Zapravo, nismo ni blizu kretanja u tom smjeru zbog neumornog lobiranja digitalne industrije, kaže.

Ugrožavanje privatnosti

Pritom, jedna od tema koje otvara jest i ugrožavanje privatnosti korisnika društvenih mreža i pametnih telefona. »Zastrašujuće je, razmislite o tome. Sa stotinjak lajkova na Facebooku možete predvidjeti osobnost nekoga kao da ste prijatelji, s dvjestotinjak kao da ste muž ili žena, a s 500 bolje nego samoga sebe«. No, ono što je najnovije istraživanje pokazalo jest negativni utjecaj društvenih mreža na radikalizaciju pojedinaca, a samim time i društava:

– Youtube je veliki radikalizator. Pokazalo se da gledanje radikalnih sadržaja vodi k sve većoj radikalizaciji pojedinca. Ako puno gledate sadržaje o vegetarijanskoj prehrani, uskoro postajete vegan. A tako je i s političkim sadržajima. U postkoroni je ustanovljeno da se dnevno emitira milijarda sati programa na Youtubeu koji promovira radikalne političke sadržaje. Nemoguće je da to nema posljedica, s pozicije neuroznanosti. Dakle, imamo problem s demokracijom, ali očito to još ne znamo, zaključuje kontroverzni njemački medicinski stručnjak.