Čula sam ja za ovo čim je projekt krenuo i bila sumnjičava. U Hrvatskoj da tako nešto ima!? Nema šanse! Tu mora biti neka caka. A onda mi je prijatelj rekao da je bio u Novskoj, vidio sve i da je dobro.

I evo me – iskreno nam priča Estera Bušić, jedna od polaznika šestomjesečne edukacije za razvoj videoigara što se u Novskoj provode u sklopu inicijative »Sisačko-moslavačka županija središte gaming industrije«.

Estera je dio šeste generacije polaznika. Našli smo je na edukaciji što obuhvaća razvojni alat Blender koji služi u izradi grafike videoigara. Preko puta je učionica gdje se uči sve o razvojnom alatu Unity koji se koristi za programiranje.

Treba pošteno priznati da smo i sami prije puta u Novsku bili na tragu onog što Estera govori. U novinske naslove tipa »Novska postaje središte gaming industrije«, »Ulažemo 420 milijuna kuna u kampus gaming industrije u Novskoj« lako je sumnjati.

Jer, Novska ima ‘samo’ 11.000 stanovnika i gradić je za koji mnogi od polaznika edukacije nisu ni znali da postoji dok ih u Novsku nije dovelo ono što vole, a vole kreirati videoigrice, izrađivati aplikacije, vole gaming u najširem smislu riječi. Čudo u Novskoj je nekidan došao vidjeti i premijer Andrej Plenković, pa kad može on….

Od Zagreba do Novske vozi se sat vremena. Jedan je to od onih gradića za koje je čovjeku neshvatljivo zašto ih nije posjetio i ranije. Tražimo poduzetnički inkubator PISMO namijenjen industriji razvoja videoigra i metalnoj industriji.

U lijepo obnovljenoj zgradi je PISMO 1 (Poduzetnički inkubator sisačko-moslavački). Tu su uredi za zaposlenike i uredi što su ih iznajmili potentni startupovi kojima je u fokusu gaming industrija. Dočekali su nas Ivana Matanović i Vlado Vujica, ljudi iz Razvojne agencije Sisačko-moslavačke županije (SIMORA) u kojoj se prije nekih šest godina i rodila ideje o pokretanju PISMO-a.

Ivana skrbi i za odnose s javnošću, Vlado je voditelj odjela za poduzetništvo. Pred obilazak svega što čini PISMO, pričaju nam o svemu pomalo, najviše o tome kako je za sve »kriv« direktor SIMORE Mario Čelan.

Zbog njega i njegove upornosti ova je županija krenula s pričom o gamingu, a to nikada nitko prije nije radio. Štoviše, ovakvih specijaliziranih inkubatora ni na svijetu baš nema.

Razvoj ideja

Definicija kaže da PISMO svim svojim korisnicima omogućuje poslovanje uz smanjene troškove, te stvara poslovno okruženje u kojem poduzetnici, odnosno obrtnici Inkubatora mogu ostvariti zajedničku poslovnu suradnju, razmjenjivati iskustva i razvijati poslovne ideje.

Još je bitnije da se u Inkubator u pravilu ulazi kad se završi ona šestomjesečna edukacija koja ne samo da je besplatna, već nezaposlenim osobama koje je pohađaju Hrvatski zavod za zapošljavanje osigurava naknadu u visini minimalne plaće i putne troškove za cijelo vrijeme trajanja edukacije.

Šesta generacija polaznika je u učionici, a jedno pedesetak bivših polaznika odvažilo se na pokretanje vlastitih tvrtki u Poduzetničkom inkubatoru PISMO.

– Taj je model Europsko udruženje razvojnih agencija (EURADA) nagradilo i proglasilo nas najboljom razvojnom agencijom baš zbog tog koncepta i niza drugih projekata – ističe Matanović.
Nagrada je to koju nijedna razvojna agencija u Hrvatskoj nije dobila.

Europa je prepoznala koncept toliko da je dodijelila i sredstva za obnovu i opremanje dviju zgrada, one u kojoj je PISMO 1 i one u kojoj je PISMO 2, odnosno sva čuda opreme vrijedne milijun eura koja je u službi startup ljudstvu.

Nema koji dan da je otvoren i učenički dom za srednjoškolce koji se u Novskoj školuju za tehničara za izradu videoigara, a daleko se odmaklo i s pribavljanjem papirologije za izradu prvog hrvatskog kampusa gaming industrije koji će, sudeći po animaciji budućeg zdanja, biti impresivan.

– Super je što imamo učenički dom, jer smo prošle godine na upisima za taj jedan razred srednje škole imali više od 200 prijavljenih, a djeca koja su se upisala imaju prosjek ocjena 5.0, plus natjecanja iza sebe.

Dakle, mi smo dobili najbolje učenike. I dolaze odasvud. Samo je jedan učenik iz Novske – kazuje Ivana.

Vlado se vraća na kampus i njegovu cijenu od 50 milijuna eura. Puno!? Nikako!

– Zvuči kao da je to jako puno novaca, a u biti je to dva i sitno posto u odnosu na 15 i nešto milijardi što ih se planira ulagati u našu županiju – pojašnjava Vlado.

Gaming priča se tu gradi od vrtića do fakulteta jer je cilj educirati što više svijeta. Zato su starosjedioci mlade polaznike edukacija i zvali Čelanova djeca, a danas se zbog te ‘djece’ jedva slobodan smještaj u Novskoj može naći.

Ili, kako to veli Ivana, u Novskoj je prema podacima HGK-a registrirano više od 50 posto domaćih tvrtki koje se bave gamingom.

Pred sam obilazak PISMO-a 1, vele nam domaćini da je trenutno 47 startupova koji koriste usluge inkubatora. Da znatiželja u nas bude veća, Ivana nam otkriva da su tu i dva startupa koja su prije dva tjedna uspješno predstavila svoje uratke u Las Vegasu, na najvećem svjetskom tehnološkom sajmu potrošačke elektronike.

– Zanimljivo je da oba startupa čine bračni parovi. Dođu cura i dečko na edukaciju, spoje se tu i vjenčaju – smije se Ivana.

Startupovci u braku

Mateja i Stefan Vedrina!

– Mi smo startupovci i mladi bračni par ovdje u Inkubatoru. Suvlasnici smo tvrtke Hiroma Designe koja se bavi izradom videoigara i aplikacija proširene stvarnosti. Trenutno radimo na projektu za našu najmlađu populaciju. S tim projektom smo bili i na CES-u gdje smo ga predstavili – lijepo veze Mateja.

Našli su se prije tri godine na edukaciji. Ona je završila smjer Blender, a on Unity. 3D modeliranje i programiranje očito mogu zajedno, jer po završetku edukacije otvorili su obrt i posluju već dvije i pol godine.

Mateja je iz Novske, Stefan iz Siska. Pitamo ih što bi rekli da im je netko prije samo pet godina kazao da će se baviti ovim poslom u sred Novske.

– Ne bi vjerovali. Nema šanse – priznaje Stefan.

On se, narodski rečeno, zalijepio za ekran od malena, ali je, kako kaže, tek na trećoj godini fakulteta otkrio sav ovaj svijet i zaljubio se. Zato mu je, veli, edukacija savršeno došla.

Fakultet koji je pohađao je Tehničko veleučilište, Mateja je završila Akademiju likovnih umjetnosti u Sarajevu.

– Nakon fakulteta vratila sam se zatim u Novsku i bila nezaposlena jedno vrijeme, kad je iskrsnula edukacija na kojoj sam se potpuno pronašla. Jer, 3D modeliranje je, mogu tako reći, digitalno kiparstvo – priča Mateja.

Nego, Las Vegas.

– Prekrasno je to iskustvo. Vratili smo se kući pametniji, upoznali jako puno utjecajnih, dobrih, pametnih ljudi iz cijelog svijeta. Predstavljali smo svoj projekt u kojem djeca uče, a da toga nisu ni svjesna. To je moto kojim se vodimo, jer djeca uče bez stresa – pojašnjava Mateja.

Posve pojednostavljeno, tu je aplikacija, a tu je i mali plišanac Moopy koji dijete dobije i s njim kreće u avanturu učenja za koje Moopy evoluira.

– Dijete je u našoj aplikaciji učitelj, a ne učenik, za razliku od drugih aplikacija. Dijete uči svog Moopyja cijelom znanju našeg planeta matematici, jezicima, svemu što djece uče od treće do sedme godine – pojašnjava Mateja.

Reakcije u Las Vegasu su bile odlične. Posebice se aplikacija svidjela onima što su im se požalili da im unuci previše vremena provode na tabletu.

– Imamo mi rješenje za to. Roditelj prilikom preuzimanja aplikacije odabere koliko želi da njegovo dijete igra tu aplikaciju. Pa ako recimo odabere četiri sata, kad prođu ta četiri sata, djetetov Moopy pođe spavati i može se s njim ponovo igrati tek drugi dan – veli Mateja.

Očekuje ovaj par da će aplikacija na tržište za godinu dana, a plasman se prije svega planira u inozemstvu, primjerice u Kanadi i SAD-u gdje je interes za nju velik. Ta prva inačica aplikacije bit će na engleskom, a ako se prikupi sredstava, planira se prijevod i na druge jezike, naravno i hrvatski, bude li interesa.

– Znači, može se od ovoga živjeti i ima to budućnosti – pitamo.

– Da, može se. Kad bih bilo što loše rekla za našu branšu, baš bih griješila. Ide, zbilja ide dobro – na to će Mateja.

Obzirom na to da su iz ovoga kraja, vrijedilo je i od njih čuti koliko će ova gaming priča promijeniti Novsku, županiju.

– Ja živim u Novskoj oko 25 godina i Novska nikada ovako nije bila prekrasna. Puno je ljudi, puno novih života, novih zbivanja, a sve se dogodilo zahvaljujući tom gaming kontekstu.

Kad sam bila mlađa, jednostavno niste imali kamo otići ni čime se baviti, a sad kad je cijela gaming industrija ovdje stigla i kad će se graditi kampus, cijela se Novska promijenila i mijenja iz korijena – ističe Mateja.

Stefan daje posve logičan razlog zašto valja gamerima doći u Novsku, ako ne i preseliti se. Kaže, u Sisku je teško nalazio čovjeka s kojim može otići na kavu i pričati o ovoj industriji.

– Ovdje samo pokucam na vrata nekog ureda. To je super stvar, ta koncentracija ljudi istih interesa, istih ciljeva, a nismo si konkurencija, već samo guramo jedni druge – pojašnjava

A svega toga, vele Vedrine, ne bi bilo bez ljudi iz SIMORA-e. Štogod da im treba, od papira za printanje do savjeta, samo im pokucaju na vrata.

Veliki napredak

Kat poviše je Florjan Henčl. Uhvatili smo ga u testiranju vizitke u proširenoj stvarnosti. Laički rečeno, u vizitku uperiš mobitel, a ona ti odmah na ekranu nudi i put do Facebook stranice, i do Instagrama, a bome i do zadnjih radova kojima se vlasnik vizitke može podičiti. Florjan je iz Novske, on najbolje zna što se tu sve unatrag koju godinu promijenilo.

– Tu sam cijeli život i mogu reći da su do prije tri, četiri godine kuće bile prazne, ljudi se iselili, a sada više u Novskoj nemate stana ni kuće koja je prazna. Donijelo je ovo velik napredak i ja mislim da će samo ići još bolje i bolje – kaže Florjan.

Novska, reklo bi se, živi svoju proširenu stvarnost. A Florjanu samo 20 godina! On je odmah nakon srednje škole znao što želi, a kako fakulteta za ovu vrstu posla i nema, bila je prvo edukacija, a onda i vlastiti obrt.

Penjemo se mi put potkrovlja. Tamo za kompjutorom Matej Balašković koji radi sve što je povezano s 3D industrijom, od izrade videoigara, preko reklama, do virtualne stvarnosti. Imao je on i amaterskog iskustva prije edukacije, ali s njom je, kao kaže, sve krenulo profesionalno.

Do posla putuje iz Gradiške. Pažnju nam odvukla gitara u kutu ureda. I ne čudi to, jer Matej sam radi glazbu za svoje uratke, a bome može i koristiti i studio koji Inkubator ima. Ništa tu od opreme korisnicima ne fali.

– Puno je tehnologije za koju nisam mislio da ću je vidjeti u Hrvatskoj, jer je prilično napredna i skupa. Za moje potrebe toga je i preko potrebe – kaže Matej, game developer, vlasnik obrta za izradu videoigara.

A vrata do stoluje onaj drugi bračni par, Kristijan Bencek i supruga mu Josipa, par koji je u Las Vegasu požnjeo uspjeh s naočalama za gluhe. Firma je Grow.

Kristijan i Josipa su iz Kutine, ali su se preselili. I oni su čuli prije dvije godine za edukaciju, završili je, otvorili firme, doselili se u Novsku. A naočale!?

– Moja supruga ima sestričnu koja je gluha i razmišljali smo kako bi gluhima mogli pomoći. Prvo smo radili na aplikaciji koja sve što pričamo u realnom vremenu prevodi u tekst, a onda smo razmišljali kako to sve unaprijediti i došli na ideju pametnih naočala.

Znači, sve što ja pričam će se ispisivati na staklu naočala – pojašnjava Kristijan.

Reakcije na sajmu u Las Vegasu bile su sjajne, razgovarali su i s potencijalnim investitorima, a što će od svega biti, vidjet će se. Inače, edukacija ih i tom poslovnom dijelu priče uči, a SIMORA je tu da pomogne.

Ili, kako kaže Kristijan, bez SIMORA-e bi sve bilo puno, puno teže. Same naočale su uistinu čudo! Ovakvog proizvoda na svijetu nema. Potencijalno tržište je veliko 72 milijuna ljudi.

S edukacije u posao

Snažan je dojam ostavila na nas ova šetnja od podruma do potkrovlja. Pamtimo da su svi redom pohvalili edukaciju bez koje ničeg od spomenutog ne bi bilo. Zato nas evo u učionici smještenoj u bivšoj zgradi Ine.

Unutra tišina. Svi gledaju u svoje ekrane i slušaju što im Dominik Cvetkovski, stručnjak za edukaciju, ima za reći. Jest da su mu tek 23, ali deset godina je dio gaming industrije, a voli i predavati, taman da ugodno s korisnim spoji.

Priznaje on da je prije deset godina bilo puno, puno teže ući u ovaj posao nego danas. Bili su to, veli, pokušaji, pokušaji i pokušaji. Zato je danas gaming industrija gladna školovanog svijeta.

– Jer, ovo je industrija koja je jača od glazbene i filmske zajedno, em po profitima, em po zahtjevima tržišta. Ovdje su ljudi puno traženiji. Ovdje je puno teže naći kvalitetnog zaposlenika nego, recimo, glumca za filmsku industriju – ističe Cvetkovski.

Znači, koliko god obučenih gamera dade Novska, i opet će ih se tražiti još!?

– Naravno! Samo od početka godine do danas bilo je preko deset oglasa za programere, deset programera se tražilo samo u Hrvatskoj, a da ne pričamo u cijelom svijetu – konstatira Cvetkovski.

S edukacije se zapravo ide ravno u posao. Na početku edukacije od 40 polaznika, 80 posto ih je nezaposleno, a čim praktički kroče van, više od 60 posto ih se zaposli.

Koliko vrijedi model u kojem se s gamingom ide od vrtića do fakulteta, Cvetkovski će ilustrirati podatkom da Sisačko-moslavačka županija ima najviše timova na natjecanjima informatike u kategoriji razvoja softvera.

U učionici polaznici odasvud: iz Zagreba, Vrbovca, Vukovara, Kaštela… Šteta što je momka iz Opatije i onog iz Rijeke bolest spriječila da ih sretnemo. Ali, tu je Josip Barun iz Kaštel Gomilice. Kako čovjek iz Gomilice završi u Novskoj!?

– Poprilično slučajno. Dok sam radio sezonski k’o konobar, rođak koji je ovdje sa mnom na edukaciji, javio mi je za ovu priliku. A kako sam i prije bio zainteresiran za proces stvaranja videoigara, odlučio sam se javiti, pa ako prođe, prođe.

Novska je kao grad lijepa, dosta mirnija nego Kaštela, ima svojih čari, makar mora nema i malo mi je hladnije. Super mi je ovdje, a sve što učimo na edukaciji i radimo je jednostavno impresivno, ispunjenje snova – veli nam Josip.

Edukacija mu traje još dva mjeseca, a onda planira ostati u Novskoj, otvoriti svoju tvrtku, ostati u Inkubatoru i uspjeti. I da, priznaje Barun da Novsku nikada ni vidio ne bi da nije njegove strasti i Inkubatora.

– Iskreno, do sada nisam ni čuo za Novsku dok se nisam prijavio. A super je i to što ima ljudi odasvud. Ne znam gdje bih upoznao ovoliko ljudi iz svih krajeve Hrvatske koji imaju slične interese i aspiracije – veli Josip.

Velikoj turi po Novskoj, gradu od gaminga, tu nije bio kraj. Valjalo je obići i PISMO 2.

U toj obnovljenoj zgradi je i motion capture studio koji omogućava da stvarate čudesa poput Goblina iz »Gospodara prstenova« ili glavnih glumaca u »Planetu majmuna«, pa video i glazbeni studio, pa 3D printer, baš kao i fotogrametrijski studio u kojem su slikom mjeru uzeli i premijeru, da 3D printer može raditi figuricu po njegovu liku i djelu.

Tu je i Tomislav Marković, developer dakako, da nas posjedne na stroj i demonstrira VR edukaciju za vožnju viličara.

Kotač preokreta

Mi za viličar, a na vrata ulazi onaj koji je za sve kriv, direktor Čelan. Na molbu da nam objasni što mu bi da predloži poduzetnički inkubator koji će se baviti gaming industrijom, pita nas sa smiješkom hoćemo li kraću ili dužu verziju.

Svemu je, kaže Čelan, prethodio natječaj za poduzetničke potporne institucije za koji su znali da je u pripremi.

– A zašto gaming!? Dvije, tri stvari su presudile. Prvo, moje razmišljanje da ako nisi usko specijaliziran, kad-tad dođeš na onu staru izreku ‘puno baba, kilavo dijete’.

Puno je poduzetničkih inkubatora u Hrvatskoj koji primaju sve i svakoga, pa znaju biti prazni, nepopunjeni i ne opravdavaju ono za što su dobili novac. Drugo, informacija da je gaming industrija po prihodima pretekla filmsku i glazbenu industriju, meni je bila fascinantna.

Nisam znao da netko može preteći Hollywood i Shakiru. A treće, sve je to povezala zgoda s mojim sinom koji je tada imao 12 godina – prisjeća se Čelan.

Sin mu je, naime, došao jedan dan kući s nožem od kartona. Na upit kakav je to nož, reče da ga je sam napravio, odnio u školu i sada ima narudžbe od cijelog razreda da im ga napravi.

– Krenuo sam malo kopati što je taj nož i vidio da je u videoigri CS GO, iskonstruiran samo za potrebe videoigre. Pa sam krenuo malo dublje kopati i vidio da je u gaming industriji zaposleno više dizajnera odjeće, automobila, oružja nego u stvarnom svijetu – priča Čelan.

Shvatio je Čelan da sve to što je u igrici treba netko projektirati, nacrtati, dizajnirati, pa i onaj nož.

– A kad vidite tog malog da zaradi 400 kuna na noževima od kartona, shvatite da trenutno mi živimo u virtualnom svijetu, a realan je svijet ovaj videoigara. Odnosno, do sada su u videoigre ulazile stvari iz realnog svijeta, a sada je obrnuto. Zato gaming.

A kad smo odredili cilj i znali što, jedan dan sam ostao doma, konzultirao Google i našao Udrugu game developera Hrvatske – priča Čelan.

Krenuo je on po spisku zvati sve tvrtke game developera da ih pita bi li došli u Novsku ako se tu napravi poduzetnički inkubator. Redom su ga brzo skidali s telefona nezainteresirani, jer »kakav inkubator, kakva Novska«.

– Onda sam odlučio prvo pitati imaju li 15 minuta vremena za mene. Prvi koji je nasjeo je Mario Mihoković iz tvrtke Intercorona. On je imao 15 minuta, čuo je što želim i rekao da ih to ne zanima i da ne bi došli u Novsku.

Ali mi je rekao i ključnu rečenicu – oni trebaju educirane ljude! Opremu imaju, ali nemaju educirane ljude da rade brže i bolje, te više i zarađuju.

U konačnici sam cijeli projekt prevrtio, izvrtio, prebacio se na edukaciju i shvatio da su bitni samo ljudi i znanja koja im trebamo pružiti – ističe Čelan.

Slijedi izrada ekosustava, uvođenje učenja engleskog jezika u vrtiće, radionica u osnovnim i srednjim školama, konzultacije s developerima koji bi softveri bili najbolji za edukaciju…

Borili su se godinu i nešto dana sa HZZO-om da mladost koja dolazi na edukaciju dobije minimalnu hrvatsku plaću.

– To je ono što je kotač pokrenulo. Da nismo imali tu minimalnu hrvatsku plaću, ne bi sada tu imali ljude iz cijele Hrvatske – ne dvoji Čelan.

Čelan se ni u jednom trenu nije dao smesti, pokolebati. Projekt je na koncu odobren, dobili su 20 milijuna kuna, napravili poduzetnički inkubator, opremili zgrade kvalitetnom opremom, a svi koji pokrenu obrt i uđu u Inkubator, dobiju i potporu od 155.000 kuna.

Reći će Čelan da su osnovnih pet koraka učinili i sada su na šestom. Završena je tako javna nabava za izradu glavnog izvedbenog projekta za gradnju kampusa.

Kompletna dokumentacija je tu za četiri mjeseca, a za posjeta premijera Novskoj prvi put je javno iznesen podatak da je za projekt kampus osigurano 50 milijuna eura.

– Nadamo se da ćemo za tri godine uspjeti to završiti, paralelno s tim radimo i kurikulum za visokoškolsko obrazovanje. Tu ide i studentski dom, akcelerator kao nastavak Inkubatora i e-sport arena sa 4.000 mjesta.

A ja ću kad sve završi – u mirovinu, smješka se Čelan.

Svehrvatski projekt

Velimo kako su mu zadovoljni i vlasnici obrta u Inkubatoru, baš kao i polaznici edukacije.

– To ne rade ljudi koji to ne vole. Ovo nije redovna škola pa su mama i tata rekli da moraš tamo. Ovo se ne može raditi ako to ne voliš.

Za sada od njih 40 polaznika po generaciji, njih u prosjeku 13 otvori svoj obrt ili tvrtku, 20 se zaposli u drugim tvrtkama, a njih dva-tri nam se provuku kroz sito pa upadnu na edukaciju samo zbog plaće – na to će Čelan.

A onda nam daje zgodan račun.

– Novska je po postotku game developera najgejm developersko mjesto na svijetu. Šest generacija po njih 40 na edukaciji, to je 240, pa još 40 klinaca u srednjoj školi, što je 280, pa sve to na nas 11.000 tisuća stanovnika, što znači da je svaki 33. Novljanin game developer – ističe Čelan.

Na kraju ostade pitati samo do kud ova priča može ići!? Dojam je da Hrvatska i ne treba više poduzetničkih inkubatora za gaming, ali zato joj treba ovaj model koji je među ostalim uključio u jednu priču i grad, i županiju, i HZZO, i Vladu s par ministarstava….

– Ovo više apsolutno nije više naš projekt, već projekt cijele Republike Hrvatske. U biti to je jedan dobar model koji se da preslikati na hrpu nekih drugih djelatnosti, ali i opet predlažemo da to bude nešto specifično i ovako konkretno – poručuje Čelan.

Suma sumarum, novinski članci nisu lagali ništa, Novska jest centar gaming industrije i svatko tko se s tim bavi – dobrodošao je. Iz Novske se zato ide natrag za Zagreb zadovoljan, sve da ste i zbunjeni sudarom s jednim posve posebnim svijetom.

Priča je pravo dobra, jer uči kako se može sve ako je pravi čovjek s jasnom vizijom na pravom mjestu. Ono malo straha u sedme sile da bi nešto moglo poći po zlu, tu je samo svehrvatske simbolike radi, da se štogod ne urekne.

Svit je manji nego što se čini

Dominik Pavičić iz Kutine i Ilija Krišto iz Kaštela svoj ‘problem’ s teretanom odlučili su riješiti aplikacijom! Tako to gameri rade, kad imaju problem, naprave aplikaciju.

– Ako se i šalite, jer teretana je baš na putu od kuće do edukacije. Neobična je vrsta teretana bez osoblja, pa smo mislili kako bi bilo dobro napraviti nešto da se vježbanje približi ljudima – pojašnjava Krišto.

Aplikacija uči za što se i kako koristi koja sprava, još se ona razvija, a upozoravat će i na klasične i najčešće greške što ih ljudi rade kod vježbanja.

– A to što je jedan iz Kutine, a drugi iz Kaštela, to nije bila prepreka za zajednički rad? – pitamo.

– Nema veze, svit je manji nego što se čini – sa smiješkom će na to Krišto.

Ljubav iz Inkubatora

Vole se u PISMO-u pohvaliti svojim bračnim parovima, ljudima koji su svoju vezu ili započeli na edukaciji, ili je tu ‘zacementirali’ toliko da su u Novskoj odlučili graditi svoj život. Kristijan i Josipa Bancek tu su nedavno i sina dobili, pa ga sada svi od milja zovu prvim djetetom Inkubatora.

Mateja i Stefan su i bukvalno i figurativno onaj dašak Vedrine, a da dobar običaj s vezama nastalim na edukaciji ne zamre, tu je i aktualan par iz klupa u učionici gdje se programiranje uči. Bernarda Špoljarić je iz Gradiške, Nikola Višekruna iz Vukovara.

Prvi dan je sudba htjela da ih posjednu jedno uz drugoga. I evo, malo zajedničkih projekata, dobra suradnja i bi – ljubav. Možda, tko zna, nakon svega ostanu i oni tu u Inkubatoru, u Novskoj.