Glumački veteran William Shatner, najpoznatiji po roli kapetana Kirka u dugovječnoj kultnoj SF seriji „Star Trek“ iznenadio je svijet ovih dana izvatcima iz njegove nove knjige „Boldly Go“ objavljenim u filmskom glasilu Variety.

U njoj sad već 92-godišnji glumac dijeli svoja razmišljanja o međusobnoj povezanosti svih stvari, našoj krhkoj vezi s prirodom i radosti koja proizlazi iz otkrivanja svijeta u zbirci eseja.

Između ostalog, opisuje i nedavnu čast koju mu je pružio bogataš Jeff Bezos dajući mu pozivnicu za let do ruba svemira s njegovom Blue Origin raketom. Na opće iznenađenje, taj kratki put i iskustvo gledanja plavog planeta iz perspektive svemira nije doživio – kako je zamišljao – kao praznik i nekakav vrhunac, već upravo obrnuto. Napisao je u svojoj novoj knjizi da se osjećao kad je došao na pogreb planete Zemlja.

U knjizi  otkriva da, iako je mislio da će mu putovanje donijeti katarzu i novi osjećaj povezanosti, umjesto toga bio je ispunjen tugom.

“Kontrast između opake hladnoće svemira i topline Zemlje ispod mene ispunio me ogromnom tugom. Svaki dan se suočavamo sa spoznajom o daljnjem uništavanju Zemlje u našim rukama: izumiranje životinjskih vrsta, flore i faune… stvari kojima je trebalo pet milijardi godina da se razviju, a odjednom ih više nikada nećemo vidjeti zbog uplitanja čovječanstva. To me ispunilo strahom. Moje putovanje u svemir trebalo je biti slavlje; umjesto toga, osjećao sam se kao da sam na sprovodu” – zapisao je Shatner jasno dajući do znanja da ne trebamo tražiti nove svjetove jer sve što nam treba imamo ovdje, samo to treba znati čuvati.

U osjećaju tuge i svijesti koliko je Zemlja neprocjenjivo dobro tek kad se pogleda iz hladnoće i pustoši svemira, Shatner nije usamljen. O tome su kroz desetljeća govorili mnogi astronauti. Među njima možda su najslikovitiji bili Edgar Mitchell, šesti čovjek koji je stupio na Mjesec i bivši astronaut Chris Hadfield, Kanađanin kao i Shatner koji je jedno vrijeme služio kao šef Međunarodne svemirske postaje.

Mitcehell je svojevremeno izjavio da tamo na Mjesecu, međunarodna politika izgleda tako beznačajno.

„Poželite zgrabiti političara za gušu i odvući ga tih 400 tisuća kilometara od Zemlje da pogleda nazad  i reći mu „Vidi to, kučkin sine“.

Hadfield je pak izjavio da nama prijetnja nisu ni asteroidi ni sunčeve baklje, najveća prijetnja smo si mi sami.

“Naša civilizacija je bila toliko uspješna, ali i toliko značajno mijenjamo okoliš da mijenjamo kemiju atmosfere tako da ne dopušta sunčevoj energiji da se vrati u svemir, tako da opasno zagrijavamo planet.”