Prije nekoliko tjedana razgovarali smo s nekolicinom stručnjakinja i stručnjaka o australskoj zabrani društvenih mreža mlađima od 16 godina koja bi trebala stupiti na snagu za manje od godinu dana.

O tome bi li ista zabrana bila moguća u Hrvatskoj, koje bi bile posljedice zabrane i koja su druga moguća rješenja za ovisnosti o društvenim mrežama i veću sigurnost mladih, stručnjaci dijele slična mišljenja – zabranom bi mladi izgubili vrijedan resurs te, između ostalog, imali manje mogućnosti za razvoj kritičkog mišljenja i smanjene mogućnosti međusobne komunikacije. Umjesto zabrane, predlažu rad na edukaciji, odgovornom ponašanju i naravno – medijskoj pismenosti.

Kreiranje sadržaja

No, što o australskoj zabrani i ograničavanju društvenih mreža općenito misle oni koji na platformama rade svoj posao, odnosno kojima kreiranje sadržaja na društvenim mrežama i jest posao? Razgovarali smo sa stručnjakinjama i stručnjacima za digitalni marketing i društvene mreže, savjetnicima i naravno, s nekoliko hrvatskih influencera.

Jedna od njih je Maja Krištafor, aktivistkinja i pokretačica prve hrvatske agencije za inkluzivnost na radnom mjestu.

Premda ograničavanje društvenih mreža na osnovu dobi, kakvo će se provesti u Australiji, na Krištafor ne bi značajno utjecalo jer je većina kampanja koje provodi fokusirana na društveno korisne sadržaje te uključuje isključivo punoljetne osobe, kaže nam da razumije potrebu za regulacijom sadržaja kako bi se osigurala sigurnost mladih korisnika te prepoznaje koji su problemi i prijetnje sigurnosti.

– Kada pričamo o djeci i mladima do 16 godina, dvije najpopularnije mreže koje koriste su TikTok i Snapchat, a obje imaju slične izazove vezane uz nedostatak nadzora nad sadržajem koji korisnici konzumiraju.

Na TikToku se često događa da, iako je problematičan sadržaj poput govora mržnje ili poziva na nasilje više puta prijavljen, platforma odgovara da »ne vidi ništa sporno.« To jasno pokazuje da sadržaj često nije pregledao ljudski moderator.

Uz to, dobna granica za korištenje lako se zaobilazi, pa čak i djeca od 7 ili 8 godina mogu pristupiti sadržajima koji nikako nisu primjereni njihovoj dobi. Ako uzmemo u obzir to da se radi o osjetljivom razdoblju kada djeca još uvijek nemaju razvijeno kritičko mišljenje, jasno je koliko to može biti problematično.

Primjer je i utjecaj influencera poput Andrewa Tatea, čije su poruke pune mizoginije direktno utjecale na percepcije dječaka i mladića, što prema istraživanjima dovodi do sve izraženije mizoginije i rasta konzervativnih stavova kod njih, za razliku od djevojčica i djevojaka koje su sve liberalnije, priča nam Krištafor.

Dodatan je problem kod Snapchata, govori nam Krištafor, to što sadržaj nestaje nakon kratkog vremena, pa su i nadzor i moderiranje neprikladnih objava dodatno otežani. Primjerice, postoje opcije poput Snap Map funkcije koja dijeli lokaciju korisnika u stvarnom vremenu, a koje mogu ozbiljno ugroziti sigurnost, osobito kad djeca komuniciraju s nepoznatim pratiteljima.

Prema Krištofor, Snapchat, baš kao i TikTok, nemaju dovoljno učinkovitih sustava za prepoznavanje i uklanjanje štetnog sadržaja, poput nasilja ili zlostavljanja, što dodatno povećava rizike za najmlađe korisnike.

Kritičko mišljenje

No, osim zabrane, postoje i druge mjere koje bi se mogle poduzeti kako bi se povećala sigurnost djece i mladih na društvenim mrežama poput edukacije o medijskoj pismenosti koja uključuje i društvene mreže, a za koju Krištafor smatra da se hitno treba uvesti u škole.

Međutim, ističe kako potreba za medijskim opismenjavanjem nije prisutna samo kod djece jer nam danas svima nedostaje znanja kako kritički razmišljati o informacijama koje konzumiramo.

– Sve češće vidimo kako ljudi prihvaćaju ono što im se servira kroz medije i društvene mreže kao činjenicu, bez propitkivanja ili istraživanja teme. Komentari ispod članaka na portalima, puni govora mržnje, često dolaze od ljudi koji članak nisu ni otvorili, a to je samo jedan od problema.

Zbog kapitalističkog tržišta gdje su mediji prisiljeni funkcionirati (i opstati) kao kompanije, moraju se prilagoditi društvenim mrežama kako bi opstali, što često znači senzacionalističke naslove i sadržaje koji se lako dijele i klikaju, a čime često krše i Kodeks časti hrvatskih novinara.

Nažalost, ovakav način rada često potiče strah, paniku i netrpeljivost prema drugima i drugačijima. Ako društvo i pojedinci koji ga čine nemaju razvijeno kritičko mišljenje i medijsku pismenost, postaje podložno manipulacijama, a to je nešto što si slobodno i demokratsko društvo ne smije dopustiti, jer inače zaista tonemo sve dublje, poručuje Krištafor.

Osim tradicionalnih medija koji su se prilagodili društvenim mrežama, na ljude koji ih konzumiraju svakako utjecaj imaju i oni kojima je to doslovno u nazivu posla – influenceri, ili kako glasi hrvatska novotvorenica »utjecajnici«, odnosno »utjecatelji«.

Oni su, kako nam Krištafor govori, često ključni posrednici između brendova i publike čime su direktno alat promidžbe u marketinškom lancu, ali njihov rad u Hrvatskoj još uvijek nije zakonski precizno reguliran niti prepoznat kao posebna djelatnost. Influenceri svoje poslovanje trenutno vode kroz obrte, trgovačka društva ili ugovore o djelu, djelatnosti se najčešće definiraju kao promidžba, istraživanje tržišta, audiovizualne/digitalne usluge i slično, a prema postojećem zakonodavstvu, influenceri se smatraju trgovcima te su kao takvi dužni uskladiti svoj rad s propisima o oglašavanju, zaštiti potrošača i kibernetičkoj sigurnosti.

Djelatnost influencera još čeka preciznije zakonsko uređenje koje bi olakšalo poslovanje i povećalo povjerenje javnosti, no TikTok konzultant Dario Marčac kaže nam kako je pozicija influencera u Hrvatskoj relativno dobro regulirana s obzirom na to da se radi o još uvijek rastućem području.

– Kao agent koji vodi veliki broj influencera, uvijek sam u tijeku s najnovijim zakonodavnim promjenama i osiguravam da kreatori koje zastupam posluju u skladu s propisima. Primjer dobre prakse je sve veći broj kampanja koje uključuju jasno označavanje sponzoriranog sadržaja, čime se povećava transparentnost prema publici.

Osim toga, regulacije u Europi, poput GDPR-a, osiguravaju zaštitu privatnosti korisnika, što također utječe na rad influencera. Iako ne postoji potpuna regulacija, možemo reći da industrija ide u pravom smjeru i postaje sve odgovornija, objašnjava Marčac, također i osnivač zajednice Crew koja ukupno broji preko 8 milijuna pratitelja što je čini najvećom zajednicom TikTok kreatora u regiji.

Neprihvatljive aktivnosti

Članovi ove zajednice također su i mladi influenceri Jurica Vipel (@notjure) i Dorotea Prosnik (@doroteaprosnik) koji se slažu kako je u Hrvatskoj zanimanje influencera izrazito slobodno, odnosno nije uopće regulirano.

– Kao kreator sadržaja, ne osjećam se zakinutim zbog bilo kakvih regulacija. Sve regulacije su kreirane sa zdravim razumom i kao mlada, svjesna osoba, takve mi regulacije ne predstavljaju nikakav problem.

Sve što spada pod razumno razmišljanje u Hrvatskoj je dozvoljeno, i to mi je kao kreatoru dovoljno za rad. Međutim, postoji velik broj kreatora koji se bave neprihvatljivim aktivnostima, poput namjernog vrijeđanja i izazivanja lažnih drama na streamovima ili općenito promoviranjem nemoralnih stranica poput casina, s ciljem postizanja većeg broja pregleda i zarade. Smatram da takav sadržaj daje loš primjer mlađoj populaciji i da bi se mjere regulacije po tom pitanju trebale postrožiti, kaže nam Vipel.

– Što se tiče komunikacije na društvenim mrežama, to nije nikako regulirano. Osobno smatram da bi se to trebalo regulirati, pogotovo dio vezan za promociju proizvoda i usluga jer mnogi influenceri koji imaju pretežno maloljetnu publiku promoviraju nikotinske proizvode te razne kladionice i igre na sreću što sigurno ne može pozitivno utjecati na maloljetnike koji upijaju takav sadržaj, dodaje Prosnik.

Regulacije su dakle, prijeko potrebne, no zabrane i veća ograničenja na osnovu dobi potencijalno bi mogle imati negativne utjecaje – sadržaji namijenjeni mladima često su i edukativni, a ne samo zabavni, pa bi mladi mogli izgubiti značajan izvor informacija i znanja.

Kako nam govori Jurica Vipel, sav je njegov sadržaj usmjeren ka mlađoj populaciji, većina njegove publike ima između 13 i 20 godina, a sadržaji su većinom odgojno-obrazovni, uz dozu humora. Kada bi došlo do zabrane, vjerojatno bi izgubio motivaciju za kreiranje sadržaja, a slično je i s Doroteom Prosnik koja najčešće snima savjete o učenju.

– Budući da snimam sadržaj koji je direktno namijenjen mladima, konkretno učenicima i studentima, to ograničenje bi svakako smanjilo moju publiku. Vrlo vjerojatno mi više ne bi imalo smisla snimati sadržaj za školu i učenje, tako da bih bila primorana ili promijeniti sadržaj koji snimam ili prestati sa snimanjem za društvene mreže, objašnjava Prosnik.

Kako mladi zabranom ne bi izgubili izvore informacija, komunikacije i motivacije, a ipak ostali sigurni na društvenim mrežama, određene korake mogu poduzeti same platforme. Prema Marčacu, sigurnosne mjere mogle bi se dodatno unaprijediti uvođenjem strožih verifikacijskih procesa prilikom registracije, poput korištenja digitalnih osobnih iskaznica.

Smatra i da bi bilo korisno kada bi platforme nudile više alata za roditeljski nadzor i edukaciju roditelja o tome kako sigurno usmjeravati svoju djecu na internetu, a transparentniji algoritmi koji jasno pokazuju što se prikazuje korisnicima mlađima od 18 godina također bi bili veliki korak naprijed.

Slažu se i influenceri – Vipel i Prosnik smatraju da bi se sadržaji trebali filtrirati prema uzrastu djece kako bi se spriječilo gledanje neprimjerenih sadržaja, dok Prosnik dodaje kako bi se trebala regulirati i komunikacija korisnika.

– Čak i djeca pišu jako ružne komentare i dobivaju neku vrstu moći kada im je sve dozvoljeno dok se skrivaju iza lažnih profila. Mislim da bi se to trebalo kažnjavati.

Baš sam se šokirala kada mi je jednom izašla neka stranica gdje se djeca iz osnovne škole, javno, imenom i prezimenom, vrijeđaju i prozivaju s lažnih profila i to bi stvarno trebao biti alarm da takve stvari prelaze granicu, poručuje Prosnik.

Proširivanje svijesti

Uz regulacije, za Marčaca, Vipela i Prosnik ključna je medijska pismenost. Marčac je sudjelovao u brojnim predavanjima za mlade gdje je učenicima ukazao na sve aspekte korištenja društvenih mreža — od kreativne i poslovne strane do opasnosti koje one mogu donijeti, a ono što je zaključio jest da djeca često nisu svjesna što sve njihovo ponašanje online može značiti, kako za njih osobno, tako i za širu zajednicu.

– Edukacijom se može smanjiti rizik od cyberbullyinga, neprimjerenog dijeljenja sadržaja i utjecaja negativnih trendova. Također, takva edukacija može pomoći u stvaranju generacije koja će koristiti društvene mreže odgovorno i s razumijevanjem njihovog stvarnog utjecaja.

Umjesto da se oslanjamo na zabrane, vjerujem da bi trebali usmjeriti napore na proširivanje svijesti i razumijevanja. Škole su idealno mjesto za to jer su učenici tamo već u okruženju koje je prilagođeno učenju i rastu, objašnjava Marčac, a slaže se i Vipel koji navodi istaknute probleme vezane uz djecu i društvene mreže.

– Najveći problemi koje primjećujem uključuju prekomjerno vrijeme provedeno na mobitelu, što negativno utječe na njihovo fizičko i mentalno zdravlje. Također, cyberbullying može dodatno otežati njihovu svakodnevicu i poticati sukobe među vršnjacima.

Skupi prikazi života na društvenim mrežama stvaraju kod djece nerealnu sliku o životu, zbog čega prestaju cijeniti ono što zapravo imaju. Upravo na sve ovo gore navedeno bi ih edukacija o medijskoj pismenost trebala upozoriti, kaže Vipel.

Dorotea Prosnik ističe vrijednu napomenu da bi edukacije o medijskoj pismenosti najbolje funkcionirale kada bi ih držale osobe koje su djeci bliske, jer smatra da brojni učenici ovakve edukacije ne shvaćaju ozbiljno kada, primjerice, stručnjaci dođu održati predavanje. Neki od glavnih problema na koje sama želi upozoriti jesu nesvjesnost djece i mladih o samom poslu influencera.

– Puno mladih ne shvaća da kada influencer reklamira neki proizvod, da je on zapravo plaćen da svojoj publici predstavi neki novi proizvod za koji on smatra da je dobar, ali to ne znači da su svi ti proizvodi nužno njima potrebni.

Osim što to dovodi do prekomjerne potrošnje, po meni je još veći problem to što se onda neka djeca, koja si ne mogu to sve priuštiti, osjećaju manje vrijednima, objašnjava Prosnik.

FOMO i JOMO

Zaključno smo o ovoj temi kratko razgovarali i s Tomislavom Pancirovom, digitalnim nomadom koji radi kao konzultant za brendove i digitalne komunikacije.

Pancirov smatra da zabrana korištenja društvenih mreža za mlađe od 16 godina ni na koji način nije prepreka za kreatore sadržaja, upravo jer kao kreatori moraju gledati širu sliku, pronalaziti načine za stvaranje sadržaja koji je koristan i razmišljati dugoročno o tome kakav utjecaj njihov rad ima na cijelo društvo i što njime žele postići.

No, naglašava da se mreže mora i znati koristiti smisleno.

– Smatram da je izuzetno bitno educirati mlađe generacije o tome da društvene mreže trebaju koristiti na pametan način, ali i da je detoks od društvenih mreža nužan. Ponekad jednostavno moramo stati.

Važno je razumjeti da društvene mreže ne predstavljaju uvijek najtočniju sliku stvarnosti. Ako mladi nemaju jasno izgrađenu osobnost i dobre temelje od doma, mogu razviti probleme zbog uspoređivanja sa slikama i životima koje drugi prikazuju na društvenim mrežama.

Sveprisutan FOMO (fear of missing out) se pretvara u JOMO (joy of missing out) kada smo sami zadovoljni svojim životom i nalazimo sreću u sitnicama i malim trenucima, objašnjava Pancirov.

Zalaže se za uvođenje obavezne edukacije o korištenju i utjecaju društvenih mreža u škole, a smatra da bi u tu edukaciju trebali biti uključeni i roditelji, kako bi im se pružili alati za praćenje korištenja društvenih mreža njihove djece i kako bi imali bolji uvid u to što se događa na tim platformama.

Smatra i da je potrebno osigurati da sadržaj koji djeca konzumiraju na društvenim mrežama bude edukativnog karaktera, ali i da bi se govor mržnje i incidenti trebali efikasnije prijavljivati i rješavati kao i da bi korisnička podrška trebala biti dostupnija.

Dodaje i kako bi i sami profili na mrežama trebali biti verificirani kako bismo znali tko stoji iza njih, čime bi se smanjili anonimni napadi i stvorila sigurnija okolina, ne samo za djecu, već za sve korisnike. Naposljetku, sama konzumacija društvenih mreža ne bi trebala biti konstantna.

– Mirni periodi bez društvenih mreža ključni su za poticanje mašte i kreativnosti. Konstantno konzumiranje sadržaja često dovodi do smanjenja želje za stvaranjem i gubitka pravog smisla društvenih mreža – povezivanja i edukacije…

Na kraju, roditelji i mladi trebali bi razmišljati o društvenim mrežama kroz prizmu zlatnog pravila – ne raditi drugima ono što ne bismo htjeli da netko radi nama. Ovo pravilo vrijedi jednako u digitalnom svijetu kao i u stvarnom, zaključuje Pancirov.