Da se propali privatni biznis godinama kasnije može pretvoriti u pravi trijumf uz malo sreće pomiješane s malodušnošću, dokaz je slučaj Marka Odorisija koji je svoju trgovinu u Omahi, Nebraska zbog nezainteresiranosti kupaca bio prisiljen zatvoriti poodavne 1998. godine.

Doduše, nije bila riječ o običnoj trgovini, on je u svojoj četiri godine bezuspješno prodavao video igrice. Kad je stvar propala, gomilu malo korištenih ili čak neraspakiranih igrica nije podijelio, bacio ili rasprodao u bescjenje.  Uz primisao da bi taj lager koji mu je donio poslovne glavobolje i minus, možda s vremenom nešto mogao i vrijediti, popakirao ih je uredno u kutije i pustio da odleže.

Pokazalo se da su video igrice kao vino, što su starije, to su vrijednije. No, do tog saznanja, kako piše Washington Post, nije došao Mark Odorisio. S vremenom je prestao pratiti koliko vrijedi njegovih uskladištenih tristotinjak video igrica i poslije 20-ak godina se sjetio da bi ih mogao podijeliti svojim mladim nećacima. No, onda je negdje usred pandemije 2021. godine njegov stariji brat Tim nabasao na te neotvorene sad već retro video igrice u skladištu i zainteresirao se. Došao je s par primjeraka u neku novu trgovinu video igricama u Omahi, gdje su djelatnici upoznati sa stanjem na tržištu umalo pali na stražnjicu od šoka.

Pokazalo se da je 170 njih rijetko i da su u skoro perfektnom stanju. Priča je, poput duha iz boce puštena u javnost preko amaterskog YouTube videa i počela privlačiti potencijalne kupce spreme s aktovkama punih novca da kupe cijelu kolekciju.

No, suočen s različitim procjenama, Mark Odorisio zaključio je da ako je čekao 23 godine, može još malo. Prošlo proljeće natrpao je svoj kombi s kutijama video igrica i otišao na put od 2500 kilometara do sjedišta tvrtke za gradiranje video igrica u Kaliforniji.

Mnoge igre službeno su ocijenjene s ocjenom većom od 9 (10 je maksimalna ocjena), među njima “Chrono Trigger” “Sonic the Hedgehog 3” “Street Fighter II: Champion Edition” i “Teenage Mutant Ninja Turtles: Turtles in Time”.

Neimenovana aukcijska kuća ponudila mu je pola milijuna dolara da otkupi kolekciju. Mark je Washington Postu otkrio da mu je san živjeti u kući na jezeru negdje na Srednjem zapadu i čini se da bi uskoro to moglo postati stvarnost. Odbio je ponudu aukcijske kuće i odlučio još malo odgoditi prodaju i ostvarenje svojih snova jer mu stručnjaci iz svijeta video igara sugeriraju da bi kolekcija na tržištu mogla postići cijenu od milijun dolara. Pravi holivudski happy end za nekog kome su igrice prvo donijele propast, pa godinama kasnije iste te igrice obećavaju bogatstvo.