Ovaj tjedan, točnije u utorak 21. studenoga, obilježen je 27. svjetski dan televizije. Iako je teško odrediti kada je točno izmišljen TV uređaj, odnosno kada je počeo emitirati TV program kakav danas poznajemo, poznat je datum od kada se obilježava Svjetski dan televizije.

Opća skupština UN-a 17. prosinca 1996. proglasila je 21. studenoga Svjetskim danom televizije u znak sjećanja na datum kada je ranije te godine održan prvi Svjetski televizijski forum. Procjenjuje se da prvi TV uređaj možemo povezati s »mehaničkom televizijom«.

Tada se slika rastavljala i sastavljala uz pomoć uređaja kao što su rotirajući disk ili zrcalo, a to je otkriće iz 1884. godine. Izumitelj Paul Nipkow uspio je postići statički crno-bijeli »televizijski prijenos«. Pomoću »mehaničke televizije« krenuli su prvi »jednostavni i eksperimentalni« prijenosi crno-bijelih slika, a dugo je trebalo da se ta ideja realizira.

Prvi koraci

Prvi pravi televizijski »uspjeh«, prijenos živog ljudskog lica, postigao je John Logie Baird 1925. godine, ali je javnost to dočekala s podsmijehom. Naime, još 1880. godine u članku u britanskom časopisu Nature (koji se smatra najcitiranijim od svih znanstvenih časopisa na svijetu) spekuliralo se da je televizija moguća, ali da se ne isplati.

Smatralo se da trošak izgradnje sustava neće biti otplaćen, jer nije bilo načina da se na tome zaradi. Članak u časopisu Scientific American ocijenio je da se od televizije može imati neke koristi, ali zabava nije jedna od njih.

Većina ljudi je mislila da je koncept televizije – nerealna ideja. Samu riječ »televizija« skovao je Rus Constantin Perskyi, na 1. međunarodnom kongresu o elektricitetu koji je trajao od 18. do 25. kolovoza 1900. tijekom Međunarodne svjetske izložbe u Parizu. Tim nazivom nisu svi bili oduševljeni. Tako je CP Scott, urednik Manchester Guardiana, napisao: »Televizija? Riječ je pola grčka, a pola latinska. Ništa dobro neće proizaći iz toga.«

Ipak, Baird je bio uporan i 1929. godine uvjerio je British Broadcasting Corporation (BBC) da mu dopusti produkciju polusatnih emisija u ponoć tri puta tjedno. U sljedećim godinama došlo je do prvog »televizijskog buma«, s brojnim gledateljima koji su kupovali ili konstruirali čudnovate »TV setove« za gledanje prvih »primitivnih TV programa« od par minuta.

U isto vrijeme u Rusiji radi se na drugom konceptu televizije – elektroničke, onakve kakvu danas poznajemo. Boris Rosing, predavač na Tehnološkom institutu u Sankt Peterburgu, 1907. godine sastavio je opremu koja se sastoji od mehaničkog skenera i prijemnika s katodnom cijevi.

Njegova ideja zainteresirala je njegovog učenika Vladimira Zworykina koji je ubrzo emigrirao u Ameriku. Dok je radio za Westinghouse Electric Company u Pittsburghu, Zworykin je 1923. podnio patentnu prijavu za potpuno elektronički televizijski sustav, koji je bio općeprihvaćen. Baird je osudio ovo uplitanje »neengleskog« sustava, ali je neuspješno započeo istraživanje sličnog vlastitog sustava.

Ubrzo je požar uništio Bairdove laboratorije, a on je umro nekoliko godina kasnije, zaboravljen i siromašan. Od tada se televizija sve više razvijala, ulazila u mnoge domove, dobila je boju i teletekst, pojavila se satelitska televizija, od analogne postala je digitalna, a zatim se razvila »internetska« televizija u svojim raznim oblicima, kakvu danas poznajemo.

Na izdisaju

Sljedeće godine navršava se 140 godina kako je Paul Nipkow eksperimentirao s prvim počecima televizije. Manje od 30 godina je prošlo kada je usvojen MPEG-2, međunarodni standard, kako bi se digitalno emitiranje uklopilo u postojeće kanale u analognoj televiziji. Danas je »klasična – linearna televizija« po mnogima na izdisaju. TV program više se ne mora gledati kada se emitira, već kada to želimo.

»Klasična televizija« dugo vremena bila je važan društveni fenomen, a među starijom populacijom to je i danas. Povijest televizije može opisati riječju – »informacija«. Druga njezina najvažnija je značajka – formiranje javnog mnijenja.

Još uvijek političari i oglašivači »žele ući u svaki televizor«. To je način da »one s druge strane ekrana« uvjere u ispravnost određenog stajališta i odrede njihovo ponašanje. S razvojem interneta povijest televizije mijenja model interakcije s javnošću, jer TV programi danas nastoje uključiti publiku u komunikaciju.

I očito, ovaj trend samo će rasti. Gledatelji nisu više samo promatrači, već i kreatori onoga što će gledati. TV nije više samo TV prijemnik, to je višenamjenski uređaj.

Ujedinjeni narodi u svom proglasu povodom Svjetskog dana televizije smatraju da je usprkos svim novim tehničkim uređajima, televizija i dalje najveći pojedinačni izvor videosadržaja.

Promjena zaslona

– Iako su se veličine zaslona promijenile, a ljudi stvaraju, objavljuju, streamaju i konzumiraju sadržaj na različitim platformama, broj kućanstava s televizorima diljem svijeta i dalje raste. Interakcija između novih i tradicionalnih oblika emitiranja stvara izvrsnu priliku za podizanje svijesti o važnim problemima s kojima se suočavaju naše zajednice i naš planet, smatraju u UN-u te napominje da unatoč prelasku u potrošnji audiovizualnih sadržaja na različite platforme i tehnologiji koja se neprestano razvija, TV i dalje ostaje važan komunikacijski alat.

Kako podsjeća Organizacija Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu, Svjetski dan televizije obilježava kako je televizija postala simbol povezanosti i globalizacije u 21. stoljeću.

Ipak, koliko je televizija pridonijela globalizaciji, toliko se s druge strane može reći da je pridonijela i globalnoj manipulaciji u rukama od globalnih do lokalnih političara, multinacionalnih kompanija i određenih skupina »duboke države«. Jer danas se s pravom može reći da mnogi gledaju televiziju kako bi bili informirani, a zapravo ne samo da su neinformirani, već su i izmanipulirani.