Lokomat, robotski uređaj namjenjen neurološkoj rehabilitaciji pacijenata nakon moždanog udara ili ozljede mozga, jedna je od mjernih jedinica zaostajanja našeg zdravstva za europskim. Robotska tehnologija primjenjuje se u svjetskoj rehabilitaciji dulje od desetljeća, no hrvatsko javno zdravstvo takvim uređajima ne raspolaže, a terapija je u privatnim klinikama dostupna samo onima dubljeg džepa.

U proteklih deset godina provedene su studije koje potvrđuju brži oporavak bolesnika nakon ozljede mozga ili moždanog udara u kombinaciji robotike s konvencionalnom kineziterapijom. Stručnjaci već godinama traže od Ministarstva zdravstva nabavku robotskih uređaja, ali bez rezultata. Istodobno, podsjećaju da svaka imalo ozbiljna ustanova u Europi koja se bavi rehabilitacijom pacijenata raspolaže s nekim od robotskih uređaja, a oni su sastavni dio protokola liječenja kojeg pokriva zdravstveno osiguranje.

Bolji ishod

– Bolesnici koji su imali rehabilitaciju uz pomoć robota, zadržavaju bolji motorički ishod nego bolesnici liječeni klasičnom kineziterapijom. Robot osigurava velik broj ponavljanja pokreta, što fizioterapeut ne može. Motorički se oporavak potencira učenjem i ponavljanjem zadataka, pri čemu robot omogućava dodatnu snagu u izvođenju pokreta te stalno mjeri i prati rezultat. Primjena robota u kombinaciji s fizioterapeutom povećava samostalnost pacijenta u hodu, a uz to oslobađa jednog do dvoje fizioterapeuta i omogućava bolju preraspodjelu posla – tumači prednosti robotske rehabilitacije Ivan Dubroja, voditelj Odjela za medicinsku rehabilitaciju kraniocerebralnih bolesnika i akutnu neurologiju SB Krapinske Toplice.

Primjena robotike, tvrdi Dubroja, unaprijedila bi učinkovitost neurološke rehabilitacije osoba koje su pretrpjele moždani udar ili ozljede mozga i kralježnice, koje se najčešće događaju u prometnim nesrećama. Osim ovih kategorija pacijenata, robotska tehnologija vrlo je učinkovita i kod djece s neurorazvojnim teškoćama koja trebaju pomoć pri učenju hoda. Tonko Vlak, profesor Medicinskog fakulteta u Splitu i predsjednik Hrvatskog društva za fizikalnu i rehabilitacijsku medicinu, kaže kako nekoliko puta godišnje dobije zahtjev za stručnim mišljenjem o potrebi rehabilitacije robotskom tehnologijom u inozemstvu, što znači da potreba postoji, a istodobno zahtjev za nabavkom takvih uređaja za Varaždinske i Krapinske toplice skuplja prašinu u ladicama Ministarstva zdravstva dulje od pet godina.

Ekonomsko opravdanje

– Slali smo im nekoliko zahtjeva, zadnji prošle godine, ali odgovora nikad nismo dobili – veli Vlak. Razlog je, smatra, u visokoj cijeni rehabilitacijskih robota. Cijena Lokomata, primjerice, iznosi oko 2,5 milijuna kuna. »Naš je stav da takva nabavka ima svoje puno ekonomsko opravdanje, jer naše specijalne bolnice imaju kadrove i pokrivale bi čitavu Hrvatsku. Kao što u farmakoterapiji imamo pametne lijekove pa nećemo liječiti ljude kao pred deset i više godina, tako bi trebalo biti i u rehabilitaciji«, navodi Vlak.

Iako se u medicini smatra manje važnom, rehabilitacija takav status ne zaslužuje jer mahom mladim ljudima omogućava brži povratak na radno mjesto. Dubroja tvrdi da postoje pozitivni financijski učinci robotike na troškove rehabilitacije, jer ona kraće traje, učinkovitija je, rezultati su potpuno mjerljivi, a bolesnici pojačano motivirani.

– Bilo bi neophodno ovu tehnologiju učiniti dostupnom osiguranicima HZZO-a, jer dio njih sada odlazi na terapije uz primjenu Lokomata u inozemstvo, Sloveniju ili Švicarsku, ili u privatne poliklinike u Zagrebu i Dubrovniku – poručuje Dubroja. Njegova je bolnica uvrstila robotiku u plan razvoja neurološke rehabilitacije, ali bez pomoći Ministarstva zdravstva i lokalne samouprave takva je investicija neostvariva, zaključuje.

Žarko Bakran, pročelnik Službe za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju SB Krapinske toplice, upozorava da nije riječ o uređajima pogodnim za sve pacijente, već za točno određene indikacije.

– Lokomat može biti od koristi nekim pacijentima s neuromotornim deficitom nakon oštećenja mozga ili leđne moždine, ali ako se primijeni unatoč kontraindikaciji, može pogoršati neuromotorni status ili neće dati rezultata – veli Bakran. Nažalost, danas nije dostupan ni onima kojima bi pomogao, a petodnevna terapija u nekoj od privatnih poliklinika, koju ne pokriva zdravstveno osiguranje, stoji oko 3.000 kuna ili 600 kuna po tretmanu.

Na naš upit o broju pacijenata kojima je zdravstvena blagajna platila takvu rehabilitaciju u inozemstvu, iz HZZO-a, nausprot tvrdnjama naših sugovornika, odgovaraju da takve terapije u inozemstvu uopće nisu odobravali. Ministarstvo zdravstva, pak, uskratilo nam je odgovor na pitanje hoće li, i kada, rehabilitacijski centri u Hrvatskoj raspolagati robotskom tehnologijom.