Prije godinu dana njegova je priča obišla svijet: Michel Roccati, 31-godišnjak iz Torina, koji je ostao paraliziran nakon motociklističke nesreće 2017., ponovo je prohodao zahvaljujući elektrodama ugrađenim na leđnu moždinu. Uređaj koji mu pomaže u svakodnevnom životu revolucionarni je projekt švicarskog Federalnog tehnološkog instituta u Lausannei (EPFL), pionira u ovoj vrsti istraživanja. Sada Michel, koji se voli predstavljati kao “mladić-kiborg”, ponosno pokazuje certifikat koji potvrđuje da je ušao u Guinnessovu knjigu rekorda: on je osoba s paraplegijom koja je pješke prešla najdužu udaljenost na svijetu – 500 metara, javlja Il Corriere della Sera. “Rekord je zabilježen prošle godine u Lausannei – prisjeća se Michel – ali sada sam spreman oboriti  još jedan rekord jer sam u međuvremenu zahvaljujući treninzima uspio pješke prijeći čak kilometar, a pritom sam hodao fluidnije bez većih trzaja kao na početku”.

Kako funkcionira revolucionarna tehnologija

Tehnologiju koju Michel Roccati koristi za hodanje razvili su neuroznanstvenik Grégoire Courtin i neurokirurginja Jocelyne Bloch, a koristi električnu stimulaciju za reaktivaciju spinalnih neurona, šaljući naredbe mišićima nogu i trupa, javlja Il Corriere della Sera. Signali koje šalje uređaj vođeni su softverom umjetne inteligencije koji Michel aktivira daljinskim upravljačem. “Implantati koje stavljamo ispod kralježaka, u kontaktu s leđnom moždinom, mogu modulirati neurone koji reguliraju aktivnost pojedinih mišićnih skupina”, objasnio je Grégoire Courtine. “Na taj način možete aktivirati leđnu moždinu kao što mozak obično čini da bi se tijelo navelo na stajanje, hodanje, bicikliranje ili plivanje.”

Težnja samostalnosti

“Treniram svaki dan u garaži, kao pravi sportaš. Uključim stimulaciju i usredotočim se na kvalitetu koraka i brzinu. Danas provodim više vremena s uključenim stimulatorom nego što sam proveo sjedeći u invalidskim kolicima i cilj mi je odbaciti ih i postati sve samostalniji”, kaže Michel. Da bi postigao samostalnost Michel se doista trudio uz pomoć svog oca i kovača kako bi izradio jedinstvenu napravu. Za šetnju naime koristi tzv. walker (hodalicu), na kojem je fiksiran tablet koji mu omogućuje odabir različitih dostupnih programa: hodanje, stajanje, spuštanje i penjanje stepenicama, korištenje sprave za veslanje, korištenje sprave za bicikliranje, plivanje. “Tabletom mogu prilagoditi intenzitet kontrakcije mišića, kao i brzinu hodanja.” Ali tu je i pitanje gdje da odloži invalidska kolica kada koristi walker? Do sada je bilo potrebno da ga netko prati na njegovim putovanjima. Sada, zahvaljujući posebnim kukama ugrađenim po principu “uradi sam” Michel je povezao invalidska kolica s walkerom tako da dva sustava uvijek “putuju” zajedno. “Na taj sam način potpuno autonoman kada idem u šetnje biciklističkim stazama i ne treba mi pomoć za prelazak s jednog uređaja na drugi”.

Michel Roccati / Screenshot

Kajakarenje

Čak i pri kretanju po stepenicama, dječak-kiborg je napredovao. Na stepenicama koristi štake umjesto hodalice, a gumbi se nalaze na dijelu štake koji hvata šakom. “Živim u četverokatnici, naravno da sam trenirao!”, šali se Michel koji je izabrao kajakarenje kao svoj sport. “U Lausannei su mi pomogli pronaći udobnije sjedalo. Unatoč tome što mnogi ljudi misle, potrebna vam je snaga nogu i trbuha za upravljanje kajakom”, kaže Michel.

Odlazi na konferencije

Michelov život promijenio se otkako je njegova priča i priča o još dvoje pacijenata objavljena u prestižnom časopisu Nature Medicine, a zatim su je prenijeli mediji širom svijeta. “Kontaktirali su me mnogi novinari, putujem i na konferencije kako bih ispričao svoje iskustvo. Zaista vjerujem da mogu pomoći razgovarajući s onima koji su se našli u poteškoćama poput mene, vrlo ih dobro razumijem. Upoznajem ljude koji bi željeli otići u Švicarsku radi potpomognutog samoubojstva, želim im donijeti nadu. Znam da revolucionarna tehnologija koju koristim nije za svakoga, ona ovisi o mnogim čimbenicima. Utvrđeno je da ova tehnologija može funkcionirati u mom slučaju i avantura je počela. Nadam se da će što više ljudi primiti ovakvu pomoć”, rekao je Michel.

Istraživači međutim žele biti jasni: “To nije lijek za ozljede kralježnice. Nema čuda”, kaže Grégoire Courtine. Osim toga, postoje i razlike ovisno o vrsti ozljede, dobi i motivaciji pacijenta. No, cilj ostaje da se tehnologija primijeni na što više ljudi. “Do danas je u Lausannei – kaže Grégoire Courtine – hodanje s elektrodama ugrađenim na leđnu moždinu testirano kod ukupno 18 pacijenata, od kojih je devet kvadriplegičara.”

Znanstvenik Grégoire Courtine / Screenshot