Međunarodna svemirska postaja (ISS), se na visini od 400 kilometara vrti u niskoj Zemljinoj orbiti već više od četvrt stoljeća. Još dobro služi, i sad je na njemu posada od sedam ljudi, tri Rusa, dvoje Amerikanaca i po jedan Japanac i Danac.

No, sve ima rok trajanja, pa tako ISS u čiju su izgradnju, lansiranje, održavanje i modernizaciju NASA, ESA, odnosno Europska svemirska agencija, ruski Roscosmos, japanska JAXA i kanadska CSA, dosad utrošili oko 100 milijardi dolara poreznog novca.

Prije dvije godine NASA je objavila plan da će „umiroviti“ ISS u siječnju 2031. godine, ali ne tako da stanicu jednostavno ostave gdje jest, već ga povući prema Zemlji iz orbite prema našoj atmosferi.

Tijekom tog procesa ISS bi jednostavno trebao izgorjeti na temperaturi od 1650 stupnjeva, a ako nešto ostane od 420 tona teške, 109 metara duge i 73 metra široke letjelice, past će na udaljeni dio južnog Pacifika poznat kao „groblje svemirskih brodova“.

Da bi se izvelo tako nešto, potreban je svemirski tegljač, i to za jednokratnu uporabu jer ga s ulaskom u atmosferu čeka ista sudbina kao i ISS.

Novost je da je NASA upravo odabrala tvrtku koja će dizajnirati taj unikatni svemirski tegljač pod nazivom „US Deorbit Vehicle“. Posao je dodijeljen najagilnijoj privatnoj „svemirskoj“ tvrtki, SpaceX-u Elona Muska. Vrijednost ugovora je 843 milijuna dolara.

Kraj ISS-a kakvog svijet zna, zapravo nije kraj svemirskih postaja. NASA je prije četiri godine dodijelila posao tvrtki Axiom Space s ciljem da napravi nove module koji bi se mogli priključiti na ISS prije isteka roka trajanja.

U Axiomu se nadaju da će prvi biti spojen 2026., pa onda još dva koji će u konačnici tvoriti samostalnu svemirsku postaju koja bi trebala funkcionirati kao po tržišnim principima.

U fazi izgradnje je i Lunar Gateway, manja svemirska postaja između Zemlje i Mjeseca, neka vrsta „kolodvora“ za lunarne misije.

Oko tri milijarde dolara koje NASA trenutno troši na program ISS bit će preusmjereni za druge NASA programe, posebno za istraživanje „dubokog“ svemira.