Kad se gleda povijesno na globalnoj razini, nije teško odgonetnuti koje su to zemlje od industrijske revolucije do danas kumulativno izbacile najviše stakleničkih plinova u atmosferu. SAD su u tih 170 godina zaslužne za čak 532 gigatone (1GT je 1,000,000,000 tona) CO2 u atmosferi. Na drugom neslavnom mjestu je ono što danas pokriva Europsku uniju s 303 gigatone ispuštene u atmosferu. Zapravo, EU je bila na drugom mjestu do prošle godine. Prema analizi stranice posvećene klimi Carbon Brief, EU je prestigla Kina prošle godine s ukupno 312 GT stakleničkih plinova ispušenih od 1850. do danas. Još 1992. povijesna emisija CO2 Kine je bila tek 40 posto od one EU.

Podatak nije posebno iznenađujući s obzirom da se u posljednjih 30-ak godina „sve“ na ovom svijetu proizvodi u Kini i onda razvozi širom trećeg kamena od Sunca. Na godišnjoj razini, ta razlika, odnosno oštri skok povećanja emisija stakleničkih plinova u Kini u odnosu na ostatak svijeta još je drastičnija. Dovoljno je pogledati graf Carbon Briefa ispod, i jasno je da su napori svijeta uzaludni u sprječavanju klimatskih promjena dok Kina probija rekorde u „proizvodnji“  CO2. Naime, Kina je došla do 12 gigatona emisija CO2 na godišnjoj razini, dok je SAD danas na oko 5, a EU manje od 4. Za primijetiti da je Kina još prije 20 godina prestigla SAD u godišnjoj razini emisija, i otad ta razlika drastično raste.

Ilustracija: Carbon Brief

Zakašnjela industrijalizacija, jeftina radna snaga na kojoj je profitirala zapadnjačka kapitalistička pohlepa, u posljednjih 30 godina je enormno povećala potrebe za energijom. Kina je odgovorila oportuno, s onim čega ima u izobilju, pa je došlo do toga da u Kini ima oko 1200 elektrana na ugljen i gradi i planira nove. Za usporedbu, jednako napučena Indija ima 285, a SAD dvjestotinjak s tendencijom pada.  Koja bi se, doduše, mogla zaustaviti ili čak preokrenuti s obzirom da je novi predsjednik SAD-a Donald Trump negator klimatskih promjena i pobornik proširenja uporabe fosilnih goriva svih vrsta.