Vodik je potpuno čist energent, ima ga svuda oko nas i već se dugo razmišlja o vodikovoj revoluciji koja bi u potpunosti izbacila fosilna goriva iz uporabe. Automobili, autobusi, pa čak i brodovi na vodik već postoje. Problem je što vodik ne dolazi sam pa ga treba ekstrahirati iz složenijih spojeva. Zasad najjeftiniji način je reformiranje prirodnog plina njegovim zagrijavanjem, a moguće ga je dobiti iz fosilnih goriva, zagrijavanjem ugljkovodika, rasplinjavanjem ugljena, biološkom proizvodnjom. Najjednostavniji način, već dugo poznat, je elektroliza vode kojom se razdvajaju kisik i vodik.

Zašto takav način (već) nije u širokoj primjeni, razlog je jasan. Za elektrolizu velikih količina vode treba puno električne energije (za 1 kg vodika H2 potrebno je preko 32 kWh struje), pa je onda proizvodnja besmislena. Nema koristi od trošenja energije koja je bazirana na CO2 emisijama, da bi se još jednom proizvela čista energija. No, u posljednje vrijeme cijela priča dobiva više smisla iz prostog razloga što se sve više energije dobiva iz beskonačnih obnovljivih izvora energije neštetnih za okoliš, iz sunčeve energije i poglavito iz vjetroelektrana.

Ova činjenica potakla je britansku plinarsku tvrtku Scotia Gas Networks (SGN), da u praksu provede pilot projekt grijanja kućanstava na vodik dobiven iz elektrolize vode za koju energiju osiguravaju vjetroelektrane. Kako je objavio SGN, projekt će obuhvatiti 300 domaćinstava u okrugu Fife na škotskoj istočnoj obali. Za napomenuti je da će SGN osigurati o svom trošku instalacije i peći koje će sretnici u Škotskoj koristiti kroz četiri godine. Ako prva faza prođe uspješno, još tisuću obitelji bit će uključeno u projekt. Cilj projekta je vidjeti može li se efikasno proizvesti vodik iz energije vjetroelektrana i tako uzidati kamen temeljac naporima Velike Britanije da ide ka ugljičnoj neutralnosti.

Dakako, prema pisanju Guardiana, ima tu još tehnoloških pitanja za riješiti, a jedno od njih je kako izvesti učinkovitiju elektrolizu vode jer sadašnji rezultati pokazuju da se 20 posto utrošene električne u procesu elektrolize rasipa, što i dalje dovodi u pitanje logičnost ovakve vrste komercijalne uporabe. Dilema je jasna: da se električna energija s vjetroelektrana šalje direktno u domove i tamo troši na električno centralno grijanje, još je uvijek u puno slučajeva jeftinija, nego da se pretvara u vodik koji će zagrijavati plinske peći u kući.

Bez obzira na to, u Velikoj Britaniji vodik je više nego otvorena opcija za budućnost, s obzirom da se oko 85 posto domaćinstava grije preko plinske infrastrukture i peći. Ako želi doći do zacrtanog cilja da do 2050. godine više neće uopće ispuštati stakleničke plinove u atmosferu, za grijanje na plin morat će se naći alternativa. Bez obzira na određene tehnološke prepreke, vodik se nameće kao glavni kandidat za gorivo budućnosti bez emisije stakleničkih plinova.

„Ako zaista želimo postići nulu emisija stakleničkih plinova, moramo zamijeniti metan sa zelenim alternativama kao što je vodik. Sektori kao što je grijanje teško je „dekarbonizirati“, a važnost plinskih mreža za trenutnu opskrbu Velike Britanije znači da su ovakvi projekti presudni ako želimo potrošačima isporučiti energiju s niskim udjelom ugljika, pouzdano i sigurno” – rekao je Antony Green šef National Grid hydrogen projekta.

Da je tome tako ukazuje i izdašna pomoć države ovom pilot projektu u Škotskoj. Naime, energetska regulatorska agencija Ofgem dala je SGN-u 18 milijuna funti da razvije projekt, a škotska vlada dat će još 6,9  milijuna.