Zagrepčanin Ivan Kovačević sinu Pavlu lani je za deveti rođendan ispunio želju – omogućio je dječaku da vodi svoj YouTube kanal. Prva Pavlova ideja za temu kanala bili su skečevi koje bi izvodio i snimao, što se majci nije baš dopalo, a nakon dogovora da on ne smije biti u prvom planu, odlučili su da će crtati prikaze iz omiljenog crtića i objavljivati ih dva puta tjedno. Projekt traje već nešto više od godinu dana, uz nadzor roditelja, a dječak još nije preskočio ni jedan zadani termin crtanja.

Ivan nam je rekao da se Pavlove želje često mijenjaju, a ova ga je zaintrigirala jer je bila neobična – između ostalog nije sadržavala ništa materijalno.

– Dodatno, meni je otvorila mogućnost da mu kroz dar pošaljem poruku o tome koliko je važan dugoročan pristup i trud, te da imamo nešto na čemu uvjetno rečeno zajedno radimo, pravi sin-otac projekt. Naime, ja uređujem sve videe koji se objavljuju.

Pavle je htio postati YouTuber, jer je to popularno, a glavni preduvjet za otvaranje kanala bio je da ne prikazuje sebe. Na to je k’o iz topa ispalio da želi crtati i to likove iz knjige »Čovpas« koju voli čitati.

Do tada je pokazivao interes za crtanjem, čemu je pridonijela popularnost Posca markera, no nisam mislio da ga to baš toliko zanima. Bio sam uvjeren da je to još jedan od prolaznih interesa, no zasad se pokazalo da nije tako, rekao je Ivan Kovačević.

Vremenska ograničenja

Kada je počeo, Pavle je crtao isključivo likove iz knjige »Čovpas« Dava Pilkeyja. Nakon toga je nasumice počeo odabirati likove iz knjiga i crtića koji su mu bili interesantni, od Pokemona, Spužva Boba, Garfielda, Simpsonsa do likova iz »Nightmare Before Christmas« poput Jacka Skeletona, grbova nogometnih klubova i reprezentacija – kada je bio aktualan Euro i zato što trenira nogomet. Teme su različite, nedavno su počeli i eksperimentirati s tzv. Challengima i novim tehnikama poput X-raya.

Što se tiče Pavlovog pristupa korištenju tehnologije, Ivan navodi kako je igraće konzole i mobitele nemoguće izbjeći.

– Ja sam i poslovno i privatno vezan uz tehnologiju, i sam bio gamer, tako da razumijem problematiku prekomjernog korištenja ekrana samo u svrhu zabave. Žena i ja nastojimo osvijestiti kod Pavla da tehnologija nije samo zabava, igre i glupiranja na YouTubeu i Instagramu.

Primjerice, upravo je proučavanje drugih kreatora koji crtaju na YouTubeu jedan od primjera pametnog korištenja ekrana. Uz to, ima vremenska ograničenja, bez toga, nažalost, ne ide, rekao je Ivan, koji se bavi marketingom i tehnologija mu je dio svakodnevice.

Što se tiče uređivanja videa, kaže kako se radi o jednostavnoj obradi za koju nije potrebno napredno znanje, a imao je i prijašnjeg iskustva u tome.

– Ne mogu reći da mi je uz ostale poslovne i privatne obaveze trebala još jedna, ali zaista mi nikada nije bilo teško obraditi video za crtež koji je napravio. Dogovorili smo se isprobati neke novitete, što će i meni uzeti više vremena, no veselim se isprobati i testirati nove stvari tako da mi ne predstavlja problem. Nadam se da će uskoro on preuzeti obradu videa na sebe, rekao je Ivan. Za njega je, ističe, osnovni motiv za pokretanje kanala bila lekcija o upornosti.

Vježba za izazove

Pavle se, kao i sva djeca, brzo zainteresira za mnogo stvari, ali ubrzo uslijedi hlađenje i nezainteresiranost.

– Iz tog razloga sam ovaj projekt na neki način iskoristio kao eksperiment u kojem sam sebi želio dokazati da mogu dijete naučiti da se samo s upornošću može uspjeti i da je upravo upornost, a ne talent, glavna razlika između uspjeha i neuspjeha neovisno o tome čime se bavi.

Htio je odustati preko nekoliko puta jer je i njemu ovo na neki način obaveza, ali za razliku od ovih ovu si je sam nemetnuo. Više smo puta čuli da je rekao što mi je ovo trebalo, ali niti jednom nije zaista odustao, jer je i sam uvdio da je uložio velik trud u nešto što je korisno i da to daje rezultate i svojevrsnu satisfakciju.

Jedan od primjera je i ovaj članak. Bio je oduševljen kada je čuo da će izaći u novinama, iako njegova generacija uopće ne konzumira taj medij. Iskoristio sam priliku da mu kažem da se to nikad ne bi dogodilo da je odustao kada mu se prvi put nije dalo crtati, ispričao je Ivan.

Videi se objavljuju svaku srijedu i subotu, a snimanje uglavnom obave u jednom danu, a ponekad naprave i veći broj radova odjednom, ako je netko od njih na putu ili nisu u mogućnosti redovno crtati i snimati. Ivan naglašava kako vjeruje da je Pavle doista naučio da se za uspjeh treba potruditi.

– Utvrdio je da ne može računati na to da će mu netko pokloniti preglede, subscribere, ocjenu, diplomu, uspjeh u sportu i na kraju dana u životu. U više navrata mi je spomenuo da je upravo kroz svoj The Drawing Kid Channel spoznao to da se upornost isplati i da se za uspjeh valja potruditi.

Ne zavaravam se da će ovaj YouTube projekt trajati vječno, naprotiv, no nadam se da će biti dobra vježba za puno važnije izazove koji ga čekaju u životu, rekao je Ivan.

Ovim su iskustvom, dodao je, produbili svoj odnos.

– Svakog utorka i subote iskoče mi podsjetnici za obradu i optimizaciju videa – to su mi doista postali najdraži zadaci u radnom tjednu. Imamo dokument u kojem Pavle unosi što planira crtati po datumima, često komentiramo radove, razgovaramo što bi mogao napraviti sljedeće, gledamo radove drugih i razgovaramo o tome što bi novo i drugačije mogli napraviti.

Ovaj projekt dao nam je još jednu temu za razgovor, ali i zajedničku obavezu kojoj pristupamo ozbiljno i odgovorno, zaključio je Ivan Kovačević.

Poruka o vrijednosti

Zanimalo nas je kako stručnjaci gledaju na ovakve eksperimente, pa smo razgovarali s dvije stručnjakinje. Sanja Bijelić Gudelj, dječja i adolescentna psihoterapeutkinja iz Zadra, istaknula je kako je dobivanjem dozvole od roditelja Pavle primio i poruku o vlastitoj vrijednosti – roditelji su prepoznali njegovu strast i želju te mu omogućili da je istraži, što mu daje osjećaj da njegove ideje vrijede i da ih drugi ozbiljno shvaćaju. To dodatno jača njegovo samopouzdanje i motivira ga da se i dalje trudi i ulaže napor.

– Najvažnija poruka je da su mu roditelji ukazali povjerenje, pokazali su da ga smatraju dovoljno odgovornim da se nosi s obvezama i izazovima koji dolaze s vođenjem kanala. Time mu daju priliku da razvija samostalnost, jer iako je pod roditeljskim nadzorom, kanal je Pavlova ideja i on je glavni kreator sadržaja, istaknula je Bijelić Gudelj.

Dodaje kako su, iako su mu dopustili da vodi kanal, roditelji jasno postavili određene granice – dogovoreno je da Pavle ne smije biti u prvom planu videa, što ga uči važnosti sigurnosti na internetu i poštovanju pravila.

– Ova ograničenja su zapravo jako važna i pokazuju da nije baš svaka ideja odmah prihvatljiva, ali da kroz razgovor, dogovor i pregovaranje se može doći do rješenja koje je prihvatljivo za obje strane, rekla je psihoterapeutkinja.

U ovom slučaju internet nije problematičan, dodala je, jer je sve pod nadzorom roditelja, a Pavle nije izravno izložen videima.

– Pozitivne strane ovog iskustva uključuju razvoj kreativnosti, tehnoloških vještina i osjećaja postignuća. Međutim, pretjerana izloženost internetu može biti potencijalno rizična ako dijete nije adekvatno zaštićeno, jer platforme poput YouTubea mogu donijeti neprimjerene komentare, cyberbullying ili neželjenu pažnju.

Iako Pavle nije u prvom planu videa, stalna prisutnost na internetu može stvoriti ovisnost o vanjskim potvrdama, poput broja pregleda ili komentara, što bi moglo utjecati na njegovo samopouzdanje i sliku o sebi.

Osim toga, obveza redovitih objava može postati opterećenje, pogotovo za dijete te dobi, jer zahtijeva disciplinu i vrijeme koje bi moglo biti oduzeto od drugih važnih aktivnosti, poput učenja, igre ili druženja s prijateljima.

Također, ovakvi projekti mogu izazvati neravnotežu i dnevnom rasporedu djeteta jer zahtijevaju vrijeme za snimanje, uređivanje i planiranje, što može utjecati na druge aspekte djetetova života uključujući školu ili izvannastavne aktivnosti. Roditeljski nadzor i uspostavljanje jasnih granica ključni su kako bi se negativne strane minimizirale, naglasila je Bijelić Gudelj.

Jačanje odnosa

Ovakva aktivnost može dodatno učvrstiti odnos između oca i sina jer rade na zajedničkom projektu.

– Otac je dječaku mentor i podrška, a zajedničko uređivanje videa stvara priliku za kvalitetno provedenim vremenom i zajedničkim učenjem, što svakako doprinosi jačanju njihove komunikacije i odnosa.

Ovo je odličan primjer lekcije o upornosti, jer dječak nije odmah dobio sve što je htio, već je morao pregovarati i prilagoditi se uvjetima roditelja, Također, činjenica da je godinu dana ustrajao u redovitim objavama, unatoč povremenoj želji za odustajanjem pokazuje da je naučio vrijednost upornosti i strpljenja, navela je psihoterapeutkinja.

Djeca u dobi od devet godina mogu pokazati interes i spremnost na dugoročne projekte, pogotovo ako su sami odabrali aktivnost i ako osjećaju podršku okoline. Međutim, naglašava ona, roditeljska podrška i vodstvo ključni su kako bi djeca naučila upravljati svojim obvezama bez osjećaja preopterećenosti.

– Djeca mogu naučiti važnost dosljednosti, planiranja i odgovornosti kroz dugoročne projekte. Ovakvi angažmani pomažu im razumjeti da rezultati ne dolaze odmah, već su plod kontinuiranog rada.

Ovisno o djetetu i njegovom interesu, dugotrajni angažmani mogu ili izazvati odbojnost ili, kao u Pavlovom slučaju, stvoriti osjećaj postignuća i ponosa. Kroz redovito crtanje i objavljivanje videa, dječak je naučio važne lekcije o upornosti, odgovornosti i ispunjavanju obveza.

Iako je bio izazova, poput želje za odustajanjem, ovaj iskustveni proces osnažio je njegovo samopouzdanje i pružio mu osjećaj ponosa. Naravno, svaki dugoročni angažman nosi određene rizike, no u ovom slučaju prednosti poput razvijanja discipline, kreativnosti i jačanja odnosa s roditeljima daleko nadmašuju potencijalne negativne strane.

Ovakvi projekti mogu pomoći djeci da shvate vrijednost truda, osobne odgovornosti i postupnog postizanja ciljeva, što su vještine koje će im biti korisne i kasnijem u životu, naglasila je Sanja Bijelić Gudelj.

Edukativan i zabavan

Splitska dječja psihologinja Žana Pavlović kanal vidi kao krasan primjer toga kako se internet može koristiti.

– Puno govorimo o tome da je internet loš i da moramo djeci ograničiti vrijeme koje provode na njemu, ali malo se govori o pozitivnim primjerima. YouTube je vrlo popularna mreža s brojnim prednostima i za djecu, ali roditelji moraju biti zainteresirani za to što njihovo dijete radi na internetu.

Angažman roditelja, koji su jako opterećeni poslom, obavezama i idejom o uspjehu svoje djece, često ne bude adekvatan, ali Ivan je dobro iskoristio želju svog sina da tehnologiju iskoristi u svoju korist, rekla je Pavlović i dodala kako su Kovačevići pokazali da jedan ovakav kanal može biti i edukativan, zabavan i opuštajuć.

Pavle je mnogo naučio iz ovog iskustva – kakva je obveza ispunjavati rokove, učio je o upornosti i odgovornosti, dok se danas djecu tim osobinama rijetko uči.

Foto Stipe Stanić

– Roditelji često rade stvari za djecu i time ih lišavaju iskustva toga kako je pogriješiti i odgovarati za svoje postupke, što će im trebati u budućnosti. Mi ih lišavamo osnovnih lekcija koje bi trebali savladati u djetinjstvu. Prilike imamo, samo ih treba dobro iskoristiti.

Pavle je bio sretan što je ostvario svoju želju, a otac je mogao pratiti njegovu motivaciju sve vrijeme. Kontinuitet je Pavlu pokazao da se njegova upornost isplatila, bilo mu je drago što je taj kanal izazvao pozornosti drugih ljudi i pokazao je zadovoljstvo, navela je psihologinja.

U ovom je eksperimentu Pavle naučio da se cilj postiže upornim radom, a to se danas u roditeljstvu jako izbjegava.

– Djeca žele sve postići brzo, lako i jednostavno, imaju dojam da je uspjeh nešto slučajno, nešto što dođe preko noći, a ne nešto što se zarađuje. Rijetki su primjeri koji govore o tome da je uspjeh nešto iza čega stoje red, rad i disciplina, da uspjeh puno toga omogućava i puno toga traži.

Ivan je puno postigao sa svojim sinom, a Pavle je dobio sjajne lekcije koje će mu koristiti u budućnosti. Ovo je vrlo pozitivan primjer u kojem mnogo mogu naučiti i djeca i roditelji, istaknula je Pavlović.

Sve što radimo može ne uspjeti – dogodi se da ne nađemo dobre strane u tome i da neki projekt krene u krivom smjeru, dodala je, no ako je dijete po strukturi osobnosti ustrajno, nije potreban velik angažman roditelja. I kod odraslih se događa da započnu sto stvari, a ne završe ni jednu, no djecu treba poticati da budu uporni u onome što rade, da počnu i završe jednu stvar, a potom krenu u nešto drugo.

Angažman i poticaj

Dob u kojoj je Pavle nije spremna na zalaganje i trud, ali ključan je angažman i poticaj roditelja, istaknula je psihologinja.

– Roditelji su modeli – ako djeca vide da smo uporni u nekom pothvatu, angažmanu, tada se to može očekivati i od djece, rekla je ona.

Zbog roditeljskog nadzora Pavlova izloženost na internetu u ovom slučaju ne predstavlja problem. Ipak, moglo se dogoditi da naiđe na negativne komentare, koji su uvijek mogući kada se istupa u javnosti, i tada bi dječaku bila potrebna podrška roditelja – ali ovdje pozitivne strane eksperimenta prevladavaju.

Pavlovih devet, odnosno današnjih deset godina, najrizičnija je dob koja se upušta u virtualni svijet, jer djeca tada još nisu do kraja sposobna razlikovati što je realno, a što ne.

– Tek od 12 godina razvijaju kritičko mišljenje i tada mogu razdvojiti realno od virtualnog. Jako im je važno da budu prisutni u virtualnom svijetu, većina će sve učiniti za pozornost i lajk jer im je jako važno da budu prihvaćeni u virtualnom svijetu.

Već u predškolskoj dobi oko 50 posto djece samostalno koristi internet i zato je ključno da stručnjaci koji se bave djecom, ali i roditelji, ukazuju na to da se na internetu krije mnogo toga što nije dobro i da moramo voditi računa o tome koliko vremena djeca provode na internetu, kakve sadržaje prate i s kim komuniciraju.

Kod roditelja moramo osvijestiti to da je jako važan sadržaj koji dijete prati – nije pitanje hoće li se oni susresti na internetu s nepoželjnim sadržajem, pitanje je kada će se to dogoditi. To može biti nešto što će ga uplašiti, nešto što će utjecati njihovo psihičko zdravlje, naglasila je Pavlović.

Pavle: Trud se često isplati

Na ideju da od roditelja zatraži svoj YouTube kanal Pavle, koji sada pohađa četvrti razred, je odlučio jer mu je crtanje djelovalo jako zabavno i zanimljivo.

– Malo mi je naporno i puno puta sam htio odustati, ali uvijek na kraju nastavim dalje. Ne odustajem jer me uvijek motivira ideja o tome kako će to kasnije izgledati – i pretplatnici, naravno, rekao je Pavle.

Njegovim se prijateljima dopada kanal koji vodi, ali ističe kako je svjestan da zanimacija ima kratak rok i da danas gluposti puno bolje prolaze.

– Motivira me to što vjerujem da će ono što ću ja nacrtati najvjerojatnije lijepo izgledati, ali svakako su tu pregledi, lajkovi i opet, glavna stvar, pretplatnici. Definitivno sam naučio da se životu ne smije odustati. Život nije igra, stoga se treba truditi – trud se često isplati, rekao nam je Pavle.