S obzirom da je za Trumpa globalno zatopljenje bilo „fake news“ sve dok u Washingtonu zimi tu i tamo pada snijeg, njegova administracija kontrolu emitiranja CO2 i drugih stakleničkih plinova u atmosferu nije smatrala prioritetom. No, Joe Biden je već u predizbornoj kampanji najavio politike kojima će SAD polako kretati ka karbonskoj neutralnosti, čim je došao u ured pridružio SAD ponovno Pariškom klimatskom sporazumu i najavio 400 milijardi dolara investicija u narednih deset godina u čistu energiju i u vezane inovacije, kao bi postigao cilj da do 2035. SAD smanji svoj ukupni karbonski otisak za 50 posto.

Nešto detaljnijih planova na tu temu čuli smo na konferenciji za novinare u četvrtak od savjetnice za klimu Bijele kuće Gine McCarthy koja je rekla da će administracija nastojati provesti takav Standard čiste energije (da određeni ili veći dio električne energije u maloprodaji dolazi iz obnovljivih izvora), koji će komunalne službe potaknuti na korištenje zelenijih izvora energije. Standard čiste energije dodaje klimatsku dimenziju nedavno najavljenom infrastrukturnom planu Bidenove administracije u nastojanju da SAD krene snažnije putem smanjenja ispuštanja stakleničkih plinova u atmosferu.

Uz standardna i, rekli bismo, popularna rješenja na tom putu koja uključuju elektrifikaciju prometa i smanjenje broja vozila s motorima na unutarnje sagorijevanje, forsiranje alternativnih izvora energije kao što je vjetar i sunčeva svjetlost, McCarthy je spomenula i dva ne tako popularna i u zadnje vrijeme manje propagirana načina da se dođe do čiste energije.

Naime, McCarthy je rekla da njihov plan uključuje i nuklearnu energiju i takozvanu CCS tehnologiju. O nuklearnoj energiji znamo sve. S jedne strane, to jest čisti, prilično pouzdan način za proizvodnju velike količine električne energije, no još tamo od Černobila, pa preko Fukishime vlade širom svijeta postale su opreznije s ulaganjem u neuklearne elektrane. Havarije su rijetke u takvim postrojenjima, no kad do njih dođe, posljedice mogu biti fatalne. Tu je i problem odlaganja nuklearnog otpada. Uglavnom, nuklearna energija kao čista energija je prilično kontroverzno pitanje, ali očito ne i za Bidenovu administraciju. Kako stvari stoje, najveći proizvođač nuklearne energije na svijetu s 95 reaktora (druga je Francuska s 56), taj će broj u narednom razdoblju zadržati, ako ne i povećati.

CCS je kao što mu puno ime Carbon Capture And Storage sugerira, tehnologija za skupljanje i odlaganje CO2 pod zemlju otkud je kroz ugljen i naftu i došao na površinu. Primjena ove tehnologije ne isključuje daljnju uporabu postrojenja termoelektrana na fosilna goriva. Na papiru zvuči prilično jednostavno: ispusi na elektranama nisu otvoreni već cijevima prenose ispušne plinove u podzemne praznine iz kojih je već izvađena nafta ili plin, ili se CO2 sprema u spremnike koji se prevoze brodovima kao što se to čini i u komercijalne svrhe. Struka kaže da ova tehnologija nije neki osobiti kunst i da se na ovaj način može ukloniti 90 posto ispuha CO2 iz nekog postrojenja. Kako to funkcionira lijepo prikazuje grafika u nastavku:

Iako se Bidenova administracija Bidena zalaže za standard čiste energije koji bi putem poticaja doveo energetske i komunalne tvrtke do njegovog održavanja, McCarthy je rekla da ne isključuju porez ili naknadu za ugljik kako bi došli do nule emisije stakleničkih plinova. Takvi se porezi uglavnom temelje na količini zagađenja ugljikom koje fosilno gorivo stvara sagorijevanjem. To može biti dobro za državni proračun, ali plaćanje poreza na CO2 ne vodi ka konačnom cilju karbonske neutralnosti, već daljnjem zagađivanju.