Zasad jedino SAD i Francuska, uvijek i na mnogo načina predana razvoju i primjeni nuklearne energije, imaju nosače zrakoplova na nuklearni pogon. Prema informacijama Associeted Pressa od izvora koji im je pružio analizu satelitskih snimki i dokumenata kineske vlade, uskori bi se tom uskom društvu mogla pridružiti Kina.

Izvor je u ovom slučaju jedan od istraživačkih centara Instituta za međunarodne studije fakulteta Middlebury iz Kalifornije, i ovo je prvi put da neka institucija s uvjerljivim argumentima potvrđuje staru glasinu da kineska vojska gradi prototip reaktora za pogon nosača aviona. Istraživači Middleburyja su potvrdu dobili gotovo slučajno, istraživali su planinsku poziciju blizu grada Leshan u jugozapadnoj kineskoj pokrajini Sichuan zbog sumnje da Kina gradi reaktor za proizvodnju plutonija ili tricija za oružje. Bili su u krivu, nakon pomnih analiza, shvatili su da tamo Kina konstruira nuklearni reaktor za pogon nosača zrakoplova.

Prednost ovakvih nosača u ratnim situacijama je nenadmašiva. Za razliku od kokvencionalnih domet im je neograničen, jednom kad se nađu na otvorenom moru tamo mogu ostati koliko god je potrebno, za početak zato jer ih nema potrebe za obnove goriva. Mnogo goriva, što je prednost broj dva, na ovakvim klasičnim nosačima rezervoari za gorivo zauzimaju mnogo dragocjenog mjesta za municiju na avionima, a i mjesta za visokooktansko gorivo koje avioni koriste.

Nije stvar u tome da je Kina deficitarna po pitanju mornarice, po opsegu njihova sila na moru je već sada najjača na svijetu. Broji čak 730 ratnih brodova, što je za 130 više od Rusije. Treću najjaču mornaricu na svijetu ima još jedna autoritarna zemlja, Sjeverna Koreja s iznenađujuće velikom flotom od 519 brodova. SAD kao najjača zapadna morska sila je na tom popisu tek četvrta s 484 ratna broda. Dakako, detaljnijim uvidom shvatilo bi se da nije sve u brojnosti, SAD ima najmoderniju flotu koja broji čak 11 nuklearnih nosača zrakopolova i to je pravac u kojem i Kina smjera.

Ta ambicija je dakako, izvor zabrinutosti za američki Pentagon, s nuklearnim nosačima Kinezi bi postali istinska globalna mornarička sila, sposobna na otvorenim morima izvoditi u vojnom smislu sve ono što mogu i Amerikanci. Za sada to još nisu u stanju bez obzira na brojnost flote. Naime, imaju tek tri nosača zrakoplova, četvrti je u konstrukciji, pitanje je samo hoće li biti na konvencionalni ili nuklearni pogon.

Ovu priču treba sagledavati i u svjetlu sve glasnijih pretenzija Pekinga da pod svoj suverenitet vrati Tajvan, odnosno Republiku Kinu kako je Tajvanu službeno ime, otok sa 24 milijuna Kineza. Tajvan kao kapitalistička Kina „žulja“ onu komunističku još od 1949. kad je uslijed komunističke revolucije Čang Kaj-šek pobjegao tamo s nacionalističkom vladom i u Taipeiju osnovao „privremenu“ državu koja je prvo prigrlila kapitalizam ekonomski, a mnogo kasnije i demokraciju kao politički sustav. Ne treba ni napominjati što bi za svjetski mir značila eventualna invazija Kine na Tajvan. Kineska modernizacija vojske i mornarice, odnosno povećano ulaganje u naoružanje (Kina je sad po tom pitanju druga u svijetu iza SAD-a), izazivaju zabrinutost zapadnog svijeta jer Tajvan nije samo jedna od zemalja. Ne treba ići dalje od činjenice da se tamo proizvodi najviše poluvodiča, odnosno čipova na svijetu, o kojima na mnogo načina ovisi svjetska ekonomija.