On je onaj prvi, i za sada jedini, gost Aleksandra Stankovića koji je u studiju sjedio sam i sa Stankovićem u samoizolaciji razgovarao preko Skypea. On je onaj u kojem je Warner Bros prepoznao čovjeka s kojim vrijedi poslovati i to jamačno nakon što su se zaljubili u njegov STEM batmobil. On je onaj koji je tvrtku osnovao prije četiri godine, praktički jedva punoljetan.

On je onaj koji je edukacijske elektroničke uređaje učinio zabavnima, pa sada svijet luduje za njegovim ‘igračkama’. On je Albert Gajšak inovator, osnivač i vlasnik, motor i um tvrtke CircuitMess. A pred nama je sadržaj njegove torbe! Legenda, naime, kaže kako je prije koju godinu u torbi Gajšak imao sve, od odvijača do lemilice. A danas!?

– Više nije toliko puno stvari u njoj. Laptop, neki bezveze papiri, računi, boca za vodu, DJ pult, čarape iz nekog razloga, vitamini, još jedan uređaj, kabel neki, treći uređaj, čepići za uši, kabel za punit’ laptop, žig jer to je još uvijek hrvatska realnost, vizitke… – nabraja Gajšak ono što je iz torbe izvadio na stol.

Nema u torbi više ni odvijača ni elektronike toliko. Evo i zašto.

– Na početku sam radio sve sam: pakirao kutije, radiouređaje, programirao… Kako je biznis rastao, morao sam dijelove posla davati drugim ljudima. Jednostavno nisam sve sam stizao, a i nisam u svemu ni toliko dobar. Sreo sam ljude koji su u nekim stvarima bolji. Tako da više i ne programiram, niti radim elektroničke uređaje u smislu da nacrtam svaku pločicu, već sam tu više kao netko tko se brine oko razvoja cijelog proizvoda i toga da imamo na kraju baš jako dobar proizvod za naše kupce. Više se fokusiram na vođenje tvrtke i pronalaženje načina kako ćemo to promovirati. Dakle, malo više se družim s excelicama nego prije – pojašnjava Gajšak.

Licencirani proizvod

Premda se s Gajšakom još uvijek čini bedasto pričati a da se čovjek ne vrati koju godinu unatrag, recimo na činjenicu da je između fakulteta i poduzetništva odabrao poduzetništvo, krenuti je ipak valjalo od najaktualnijeg, a to je batmobil!

Zagreb, 03.11.2021 (nedeljni broj) – Albert Gajsak, inovator i genijalac, uz pricu S.Pavica.
foto Davor Kovacevic
nedeljni

– Batmobil je tzv. licencirani proizvod u smislu da smo dobili na uporabu licencu od Warner Brosa za njihovo intelektualno vlasništvo. Dakle, radi se o jednom ‘uradi sam’ automobilu veličine pedlja koji u sebi ima kameru, procesor, baterije, led diode, hrpu elektronike… Fora je tog automobila da izgleda kao ikoničko vozilo jednog od najpopularnijih superjunaka na svijetu i da u sebi ima kameru s kojom radi nešto pametno, odnosno može se voziti autonomno. Slično kao Tesla, autonomni automobil, tako se i taj batmobil može okolo voziti, prepoznavati objekte, prepoznavati kartice i zapravo je namijenjen kao set za učenje djece o autonomnoj vožnji, strojnom učenju, umjetnoj inteligenciji, o svim tim nekim vještinama budućnosti – priča Gajšak.

Samo, Warner Bros!? Golica to maštu. Pregovori su trajali dvije godine i dogovoren je model po kojem od svakog prodanog uređaja Warner Brosu ide postotak od prodaje.

– Nije tako lako doći do takvog deala. Radilo se o dugotrajnom procesu, morali smo pričati s praktički svim velikim uredima Warner Brosa u svijetu, jer smo od samog početka tražili globalnu licencu, nešto što ćemo moći prodavati po cijelom svijetu. Tako, naime, radimo od samog početka, prodajemo svima, najviše zapravo izvan Hrvatske, ponajviše u Sjevernu Ameriku, zapadnu Europu, Australiju… – kaže Gajšak.

– A da nisu u Warner Brosu ‘pali’ na činjenicu da ste jedan od rijetkih, svim filmskim kritičarima usprkos, koji voli film »Batman i Robin«!? – šalimo se.

– Ne vjerujem da se sve dogodilo zbog tog mog afiniteta prema tom filmu, ali za mene je to definitivno bio najzabavniji »Batman«. Fali mi malo to doba u kojem je George Clooney mogao nositi odijelo s vidljivim bradavicama, a Mr. Freeze je bio Arnold Schwarzenegger koji cijeli film baca glupe šale tipa ‘svi se zamrznite’ – smije se Gajšak.

Zabavan batmobil

Možda su Batmani depresivni, ali je zato Gajšakov batmobil itekako zabavan. Još mu je donje podvozje prozirno!

– Svaki naš proizvod ima sličnu, odnosno istu estetiku, prozirno kućište da se može vidjeti što se unutar uređaja nalazi. Mane frustrira to što je sva današnja tehnologija napravljena na način da je prilično zatvorena i da ne možeš vidjeti što se unutra događa – ističe Gajšak.

Tad nas prekine DJ pult, proizvod što ga je CircuitMess izbacio van u ožujku ove godine, koji ima sve što DJ-u treba da smiksa glazbu.

– Fora je da je proizvod namijenjen učenju djece o obradi signala, o tome na koji način se stvara zvuk u digitalnim uređajima… Razmišljali smo kakav uređaj napraviti, pitali smo djecu što bi željeli, i svi su rekli – DJ. Uvijek pokušavamo napraviti nešto što će djeci biti fora. Zato igračka konzola, DJ pult, batmobile. Taj element zabave je jako bitan u cijelom našem brendu – ističe Gajšak.

Tri su bitne komponente u svakom proizvodu koji izlazi iz Gajšakove radionice; da korisnik mora sam sastaviti ‘igračku’, da proizvod uči novim STEM znanjima i da se korisnik dobro zabavi.

– Mislim da edukacija ne bi trebala biti dosadna i uštogljena, već bi trebala biti zabavna i pristupačna svima. Ne bi trebala nikome izazivati grč u želucu, pogotovo ne djeci koja ne znaju što žele i tek otkrivaju stvari – ističe Gajšak.

STEM igračke bi, dakle, morale takve biti. No, prije četiri godine teško da je Gajšaku bilo na pameti da se tu radi o tržištu čija vrijednost konstantno raste. Procjena je da je trenutno globalno tržište STEM igračaka vrijedno 26,7 milijardi dolara.

– Ja sa svojim proizvodima nikada nisam išao prema nekom velikom novcu i brzoj zaradi. Ja sam zapravo rješavao nekakav svoj problem, a moj problem je bio da mi je u školi bilo jako dosadno. U školi smo čitali iz knjiga nekakve pojmove, učili to napamet, a ja bih onda nakon škole išao u Zajednicu tehničke kulture Karlovac i tamo bih slagao robote, što mi je bilo zabavno – priča Gajšak.

Razočaranje je bilo veliko kad se na tehničkom odgoju nije rukama radilo ništa.

– Umjesto da djeci damo da nešto naprave, slože svojim rukama, mi im damo da u knjigama uče o dijelovima vjetroelektrane. Rotor, stator…. Čovječe, to je ‘pravi’ način da nekoga natjeraš da zamrzi tehnologiju! Djeca su tada još zaigrana, žele nešto isprobati, vidjeti nešto fizički. Ja sam, dakle, svojim uređajima rješavao svoj problem, taj da ništa nismo radili praktično, a to je mene u tom školstvu baš ubijalo. Pa sam iz zabave krenuo slagati uređaje. Vidio sam da je i drugim ljudima to interesantno i rodila se ideje da probam dio te svoje ljubavi, svog iskustva, prenijeti na neke druge. Tako su nastali ti proizvodi. Drugim riječima, nikada tu nisu u pitanju bili milijuni, milijarde, ali je definitivno dobra stvar da smo na tržištu koje jako brzo raste. Jer, svi bruje o tom STEM-u, svi bruje o edukaciji, svi bruje o tome kako će biti jako bitno za buduće generacije da znaju programirati i baratati tehnologijom. To je nešto što nama daje jako veliku prednost i taj biznis može dalje rasti – pojašnjava Gajšak.

Detektira Gajšak i jedan od većih problema cijelog školstva, činjenicu da se tehnologija toliko brzo razvija da to školstvo ne može pratiti. Jer, kako kaže, dok s jedne strane treba i četiri-pet godina da se dogodi kurikularna reforma i da se izmijeni nešto u udžbeniku, kroz to vrijeme tehnologija se toliko promijeni da i opet učimo djecu nečem što je ‘demode’. Djeci, smatra Gajšak, treba dati i slobode i izbora.

– Glupo je da svu djecu učiš iste stvari. Dajmo im malo da biraju prema svom afinitetu i željama što zapravo žele učiti. Ne možeš na isti način podučavati svako dijete. Moramo to nekako individualizirati – smatra Gajšak.

Okviri! Gajšak je taj koji ih je razbijao. Prije koju godinu, kada je gostovao na HRT-u, oni koji ga znaju i vole isticali su njegovu hrabrost, upornost, genijalnost i ludost. Što je od toga presudilo da odluči kako neće na fakultet, nego u biznis, i da se bavi nečim čime se u nas nitko ne bavi.

– Vjerojatno sve od navedenog. Ja jesam tvrdoglav i kad nešto odlučim i želim napraviti, prilično mi je teško dokazati drukčije. I ta neka strast. Stvarno jako volim to što sam radio i radim – priznaje Gajšak.

Biznis se ukazao sam od sebe, jer ono što je Gajšak od početka htio je doprijeti do što više ljudi u svijetu da im pokaže da tehnologija može biti zabavna.

– Shvatio sam da je najbolji način za to otvoriti tvrtku i plasirati uređaje na tržište. Shvatio sam i da je poduzetništvo nešto što mi se sviđa, odnosno ulijeva mi neki pozitivan osjećaj. Jer, u poduzetništvu se sve vrti oko gradnje vrijednosti, oko izgradnje tvrtke, a tvrtka je puno stvari. To su proizvodi, to su ljudi koje tražiš i koje s tobom rastu, to su prostor i strojevi koje kupuješ i nabavljaš. Jednostavno, sviđa mi se taj osjećaj kada radiš nešto jako puno, cijeli dan, tjedan, mjesec, i onda pogledaš i vidiš da je to bolje nego tjedan ili mjesec prije. Slično je to kao i uređaji na kojima radiš danima, tjednima, godinama, i onda vidiš da su sve bolji. Tvrtka je zapravo jedan veliki uređaj, nešto kroz što se mogu izraziti – kaže Gajšak.

Crowfunding kampanja

A taj ‘veliki uređaj’ obara rekorde crowfunding kampanje u nas. Kampanja za batmobil, treća što ju je pokrenuo na platformi za zajedničko financiranja Kickstarter, trenutno je na nekih 300.000 prikupljenih dolara, a zacrtan cilj je bio ‘samo’ 15.000. Sve to na pola kampanje, jer ostalo je još skoro 30 dana do njena kraja.

– Prošla kampanja nam je dosegnula 400.000 dolara i nadamo se da ćemo pokoriti i prijeći prošlogodišnji uspjeh. Kickstarter kampanja ide jako dobro za sada, u prvom danu smo praktički prikupili 100.000 dolara narudžbi. Postoji jako velik potencijal za ovaj proizvod i idemo dalje to gurati da napravimo najveću kampanju u regiji, ako ne i na svijetu – kaže Gajšak.

Da svijet voli proizvode Gajšaka i ekipe, a 23 ih je zaposleno u tvrtki, govori i podatak da su preko 51 tisuću svojih uređaja do sada prodali diljem svijeta, u ovoj godini 20.000 komada. Raste tvrtka, a raste i potreba za kvalitetnim kadrom. Reći će Gajšak kako stalno trebaju ljude otvorena uma koji će zajedno raditi i graditi tvrtku. U ovoj tvrtki se vodi računa o ljudima.

– Postoji negativan odnos prema poduzetništvu u Hrvatskoj zato jer smo imali jako puno loših poduzetnika. Kad netko kaže poduzetnik, ljudi zamisle osobu s kravatom koja vozi skup automobil, uzima novac sebi i izrabljuje zaposlenike koje tretira kao smeće. Ali, činjenica je da su takvi poduzetnici loši poduzetnici i da su to firme osuđene na propast. A ako želiš napraviti jako veliku firmu, ako želiš napraviti velike stvari, moraš se dobro odnositi prema ljudima. Prošla su vremena da ljudi nemaju gdje raditi. Ljudi odu od danas do sutra, pogotovo ako su vezani uz IT, prodaju, marketing, zapravo sve. Ako si dobar član tima, znaš što radiš, izvrstan si u tome što radiš, možeš posao naći već sutra. Kao voditelj moraš osigurati da su ljudi zadovoljni, jer u protivnom neće raditi dobar posao. Tako da ne bih rekao da uopće imaš izbora, već se moraš dobro odnositi prema ljudima ako želiš biti poduzetnik u 2021. Inače nećeš opstati – ne dvoji Gajšak.

Atipičan je Gajšak poduzetnik još po nečemu, taj ništa državi ne zamjera, ne grinta!? Smije se na ovu konstataciju, veli da nije cendrava osoba pa cendranje i ne voli.

– Prezirem kada poduzetnici, ili netko, za svoj neuspjeh krive nekog drugog. Ja državu vidim kao nešto što je tu sa strane i što ima manji utjecaj na uspjeh ili neuspjeh, dok većinu utjecaja držiš sam u svojim rukama. Da problema u državi i s državom nema, to dakako nije istina. Gdje god da dođete, svi će vam reći da je njihova država najgora, osim možda u Švedskoj. A ja ne vidim da postoji jako veliki hendikep što živom u Hrvatskoj. Postoji jako puno mjesta za napredak i vidi se da smo mlada država koja se tek navikava na poduzetništvo, kapitalizam, na to da nove tvrtke niču ni iz čega. Mislim i da postoji jako puno poticaja za mlade poduzetnike, odnosno male i srednje, iz EU fondova i slično. Definitivno možeš dobiti neki novac, podršku koja je prilično velikodušna u usporedbi s drugim državama. I u konačnici si ipak ti sam taj koji je glavni ‘krivac’ i za uspjeh i za neuspjeh – kazuje Gajšak.

Roditeljska podrška

Što kažu Gajšakovi roditelji danas, četiri godine nakon što je odlučio da neće na fakultet. Gajšak će na to reći kako sada i oni vide da je to što radi ozbiljan biznis i da je sretan. Roditelji su podrška. Čini se da je u pravu bio njegov otac kada je onomad kazao da Alberta ni za 10, 20 godina zamisliti ne može u odijelu s aktovkom, već ga vidi i dalje istog, znatiželjnog, zaigranog i kreativnog.

– Jako volim biti kreativan, jako se volim kreativno izražavati, jako volim kreativna rješenja. Postoji teorija u psihologiji koja kaže da kreativnost nastaje kad je u pitanju neka manjkavost, kada nečega nema. Ljudi nisu kreativni kada imaju sve, ljudi su kreativni kada nemaju.

Mislim da je to nešto što jako utječe na sve nas u Hrvatskoj, jer fala bogu imamo nestašica, imamo manjkavosti, i zbog toga su ljudi jako kreativni – veli Gajšak.

Pitamo ga dakako i koji su mu planovi, do kud kani tvrtku dovesti.

– Plan je da postanemo jako velika tvrtka, da postanemo »lego« za STEM. To bih htio, da postanemo jedan od najpopularnijih brendova na svijetu koji će promovirati STEM, kroz igračke i zabavnu edukaciju. Jer, trenutno na policama dućana možeš kupiti većinom plastično smeće koje se nije promijenilo u zadnjih 40 godina, a tehnologija se toliko brzo mijenja i trebamo educirati djecu na zabavan način o tehnologiji kako bi imali bolju budućnost. To je nešto za što mislim da imam potencijala i što bih htio napraviti – jasno će Gajšak.

Da to tako i bude, pomaže i Tena, Albertova djevojka. Podrška je ona, kaže, i privatno i poslovno u ovoj ludoj igri koja je tvrtku u niti četiri godine digla visoko. A kad smo već kod Gajšaka iz budućnosti, ovaj sadašnji mu je kod Stankovića poručio samo jedno – zabavljaj se!

– A što ako vam jedan dan sve ovo ipak ne bude zabavno!? – pitamo Gajšaka.

– Neću to više radit’ – k’o iz topa će on smiješeći se.

Pritom veli: »Nje li to logičan odgovor!?« Logičan jest, ali se u isti čas čini i krajnje nemoguća opcija.

Kvalitetna startup zajednica

Slaže se Gajšak s konstatacijom kako je kvalitetna naša startup zajednica.

– Istina je. Ljudi se međusobno pomažu i to je super stvar. Želiš vidjeti da netko uspije i da se nešto događa, jer toliko malo stvari se u državi događa. Ekipa je bliska i mislim da je to prednost ove države u odnosu na recimo Silicijsku dolinu gdje se dnevno napravi 150 novih startupa. Mislim da tamo ne bih naišao na toliku prisnost i na toliko konekcije – ističe Gajšak.

Samo nam je nebo granica

Foto Davor Kovačević

U odjelu prodaje i marketinga vrijedno rade Mihael Gelo i Dorotea Rudec. Ima pola godine da su dio ove ekipe i malo je reći da su zadovoljni. Razloge uspjehu Gajšakovih proizvoda nalaze u kvaliteti, u činjenici da su spojili igru i znanost, popunili prazninu u tom STEM području. Priznaju da su pomalo u čudu kad vide odakle sve stižu pozivi i interes za njihove proizvode. Japan, Njemačka, Amerika, sve tehnološki razvijenije zemlje od naše.

– To što s cijelim svijetom pričamo je ono najbolje. U šest mjeseci smo naučili više nego na fakultetu, kažu nam Mihael i Dorotea.

Sobu dalje u ekrane računala gleda iz drugih nekih razloga. Filip Budiša je voditelj programiranja. I izgleda, najblaže rečeno, mladoliko.

– Ha, obično mi ljudi daju 16 godina, ali imam 25 – smije se Filip.

Pitamo ga do kud sve ovo može ići, koliko se firma i proizvodi mogu razvijati, gdje im je kraj.

– Moglo bi se reći da nam je nebo granica – na to će Filip.

Ozbiljan je dok govori da čekamo uradi sam automobile, ako uspijemo sve dovoljno pojednostaviti. A ono najvažnije, a vezano uz dobru atmosferu što vlada među ovim mladim svijetom, jest ovo: »Svi smo, više-manje, svoji šefovi. Albert nam je šef, ali svi imamo neku riječ o tome kakvi će proizvodi biti i što ćemo tu zapravo raditi.«