Kad bi nestalo cijelo čovječanstvo, svijet bi se ubrzo povratio u stanje bogate ravnoteže koje je postojalo prije deset tisuća godina. Kad bi nestalo kukaca, okoliš bi zapao u kaos, kazao je onomad velikan biologije Edward Osborne Wilson. Misao je takve naravi da se s pravom našla na početku predgovora »Priručnika za preparaciju kukaca« što su ga prije desetak dana u Gradskom muzeju u Karlovcu promovirali njegovi autori, viši kustos prirodoslovnih zbirki Luka Čorak i kustos pedagog Karlo Mandić. Samo, kukci…

Tko je onaj tko o njima piše priručnik i koji ih je za studija zavolio toliko da su mu uža specijalnost i za koga je priručnik pisan!?

Evo nas u Karlovcu kod Luke Čorka u laboratoriju. Luka je, štono bi se narodski reklo, onaj koji se bavi bubama.

– Točnije, kukcima. Inače sam po zanimanju kustos, a zapravo sam po struci entomolog, dakle čovjek koji se baš bavi kukcima – pojašnjava nam Luka.

Da biste bili entomolog, morate završiti Prirodoslovno matematički fakultet, smjer biologija, pa se specijalizirati za kukce. Samo, od kukaca, primjećujemo, ljudi uglavnom bježe, dok im Čorak (sva sreća da nije čvorak op.a.), samo hrli!? Nisu, velimo mu, kukci najomiljenija bića na zemlji, makar preparirani pa izloženi u staklenim vitrinama djeluju poprilično atraktivno.

– Većina ljudi bježi od kukaca zato što ih ne poznaje, strašni su im, zuje i pikaju, neki i smrde… Meni to nije tako. Istina, ima i onih kukaca koji mi baš nisu simpatični, prvenstveno zato što boli ako ubodu, ali generalno su kukci dosta korisni, dosta zanimljivi i zapravo su životinjska skupina koja nas okružuje, koja je svugdje oko nas i koja nevjerojatno utječe na naše živote. A nemamo pojma o njoj. Zato mislim da je potrebno veliko razumijevanje te skupine da bismo znali kako se s njima nositi u našem životu – ističe Luka.

Korisni kukci

Korisni kukci. Zna novinar da ih ima, ali nikako da mu koji dođe na pamet. Sva sreća, tu je entomolog.

– Ajmo početi od najosnovnijih, pčela koje nam pomažu u oprašivanju. Leptiri su također veliki oprašivači. A neki od kukaca su i oku jako lijepi. A imamo i kišobran vrste, odnosno ako zaštitimo nekog kukca koji je jako ugrožen, štitimo i veliki areal u kojem živi, sve biljke i životinje koje žive na tom prostoru – pojašnjava Luka.

Zato je karlovački muzej jedan od nekoliko u Hrvatskoj koji ime entomološku zbirku koja kani biti s vremenom sve veća i veća. Važno je, kaže Luka, imati zbirke jer one čuvaju informaciju o kukcima koje su zapisane u prostoru i vremenu. One, dodaje, mogu služiti za različita istraživanja, filogenetska ili evolucijska. Zahvaljujući njima znanstvenici mogu vidjeti koje su vrste živjele na ovom području, kako se kreće populacija, kako neke vrste izumiru, koje su nove koje dolaze…

– Osim toga one su, barem nekima poput mene, oku ugodne i lijepe. Zahvaljujući zbirkama možemo podići svijest javnosti o važnosti zaštite ne samo kukaca, već i okoliša koji nas okružuje. A danas je to itekako bitno – ističe Luka.

Kolekcija ima blizu 3.000 jedinki i za sada je čine dvije skupine: kornjaši i leptiri. Velimo Luki kako se čini da su oni koji najbolje razumiju što nam to kukci žele poručiti zapravo djeca. Slaže se s tim Luka jer s djecom se tu itekako radi, a djeci je prvenstveno namijenjen i priručnik. Ideja je iz 2017. godine, da bi se 2018. godine krenulo jako s radionicama preparacije kukaca.

– Ciljali smo najmlađe jer im je mozak najplastičniji i može ih se naučiti da cijene to što je oko nas. Ideja je bila da probamo kod najmlađih podići svijest o važnosti kukaca, o važnosti zaštite njihove bioraznolikosti i kroz to o važnosti zaštite okoliša te da im približimo skupinu koje se ljudi ili boje, ili je ne vole, ili ne znaju ništa o njoj – veli Luka.

Priručnik se tu, reklo bi se, nametnuo sam od sebe kao dobrodošlo pomagalo, svojevrsni nastavak na radionice preparacije kukaca.

– Ajmo reć’ da je to dizanje radionice na novu razinu, da je priručnik verzija 2.0 – veli Luka.

I COVID je kriv za priručnik. Zbog pandemije, Luka i kolega mu Karlo Mandić nisu mogli držati radionice pa su ubrzali izradu priručnika koji je zapravo set sa svim što vam treba za preparaciju. Tu je knjižica, pločica za reparaciju, entomološke iglice i pincete, odnosno sve da možete preparirati svoga kukca.

– Ideja je bila da svi zainteresirani mogu nabaviti priručnik i upoznati se s idejom i načinom kako se kukci prepariraju, love, pronalaze, baš kao i naučiti kako napraviti svoju malu amatersku entomološku zbirku. On je sukus našeg iskustva i znanja vezano uz kukce, rad s djecom na preparaciji kukaca i naš rad s kukcima generalno – kaže Luka.

Priručnik je prvenstveno namijenjen djeci osnovnih škola, od četvrtog razreda naviše, ali se preparacije po priručniku slobodno mogu uhvatiti i stariji, baš kao i mlađa djeca u pratnji starijih. Slučajeva da se cijela obitelj ulovila preparacije još nije bilo, ali dolaze tu i tamo na radionice mame sa sinovima, očevi s kćerima.

– Odaziv nam je stvarno velik. Mislim da nam je od 2018. do ove 2022. godine sigurno više od 1.000 đaka prošlo kroz radionice – ističe Luka.

Lov – pola posla

Vjerovati stoga da će za kojih desetak godina tečajevi dati još kojeg karlovačkog entomologa je posve legitimno. Nema ih, uostalom, u Hrvatskoj puno, u Zagrebu je Prirodoslovni muzej, ona centralna velika entomološka zbirka, a entomologa nema, kaže Luka, više od 50-ak. Nego, kad mogu djeca, valjda će i pripadnik sedme sile moći valjano odraditi bar dio one jednostavnije preparacije. U priručniku piše kako je »uloviti kukca pola posla«, pa valja biti iskren i reći da je tu polovicu posla za nas obavio Luka. Zatim je na radni stol stavio podlogu koja i ide uz priručnik i koja je od takvog materijala da se u nju lako iglice zabadaju. Da nam bude lakše, donio je Luka malo većeg kukca, onog što je iz skupine kornjaša i koji se zove trčak ili Carabus Violaceus. Kaže Luka da je prvo i važno kukca postaviti u pravilan položaj na pločicu. Kad ga se položi, sljedeći korak je fiksacija samoga kukca. Uzima Luka pribadače iz priručnika pa zabada dvije sa stražnje strane, dvije u zadak i dvije između prvog i drugog para nogu.

– Ima jedna zanimljivost vezana uz to kako ćete prepoznati kukce, kako god da izgledaju. Svi kukci se vrte oko broja tri ili broja šest. Imaju tri glavna dijela tijela – glavu, prsa i zadak ili abdomen – i imaju tri para nogu. Sva što ima više od šest nogu, nije kukac. Znači, ako vidite pauka, pauk nije kukac, jer pauk ima osam nogu – pojašnjava Luka dok fiksira trčka.

Onda slijedi tzv. razvlačenje. Kukca pokušavamo staviti u pozu da izgleda kao da stoji na nekom listu, kao da je u ‘akciji’. Uči nas Luka kako razvući noge, ticala, kako se pritom služiti iglicama i pincetom i kako entomološkim iglicama svaki od udova također fiksirati, i još u prirodnom položaju. E, tu je novinar dobio zadatak da po principu slova x fiksira preostale tri nožice. I bome, traži to i strpljenje, i mirnoće, i oko sokolovo iliti preciznost. Preparacija kukaca nije za nervčike. Smije se na to Luka pa potvrđuje naše zapažanje.

– Ovo će se dopasti onom tko voli nešto što treba puno strpljenja, vremena i preciznosti. Tko nema strpljenja, nek’ se ipak bavi nečim drugim – smješka se Luka.

Mi smo, reklo bi se, imali sreće da su nogice u ovog trčka bile posve poslušne. U protivnom, tražilo bi postavljenje još iglica. I bome, zabavno je koliko god je ‘staračko’ propadanje vida otežalo rad. Mi smo prvi korak napravili. Ono što slijedi je probadanje kukca kroz tijelo iglicom na kojoj će ubuduće i biti.

– A onda ga se ostavi na miru da vrijeme odradi svoje i da se iz njega vlaga i voda isuši. Kukci, naime, imaju vanjski kostur, njihov oklop je njihov kostur, dok im je mesnati dio unutar njega. Oni su k’o vitez u oklopu. I kad se vlaga isuši iz kukca, oklop se skrutne, stvrdne i on može stajati takav i po nekoliko stotina godina ako se o njemu lijepo brine. Nije da baš mogu bit’ vječni, ali jako, jako dugo mogu trajati – kazuje Luka.

Pun pogodak

Drugim riječima rečeno, klinci koji danas naprave svoju malu zbirku kukaca, moći će je izvaditi s dna ormara kad budu u mirovini i njome se hvaliti unučadi. To nas pak tjera da primijetimo kako bi možda bilo pametnije da se u osnovnoj školi kolekcije kukaca rade, nego herbarij koji se raspe puno brže.

– Možda je ovo malo kompliciranije, ali zajedno s kolegom Karlom smo i ciljali na to da malo podupremo taj školski kurikulum. Djeca, naime, ipak imaju u školi satove gdje rade člankonošce u koje spadaju i kukci, pa da mogu nešto praktično saznati i da im profesori mogu to praktično pokazati – naglašava Luka.

Elem, Luka nije Čvorak da ga se kukci plaše, a nije ni ćorak, već je Čorak u kojeg je priručnik pun pogodak. Ako ste zainteresirani za kukce, sve što vam treba je priručnik.

– U njemu piše točno što su kukci, gdje ih se može naći, kako ih prepoznati, kako ih uloviti, konzervirati, preparirati, a ako ne želite dati stotine eura na skupu entomološku opremu, a pretpostavljam da ne želite, tu piše kako se kod kuće naprave vlastite mrežice i minijaturne zamke za kukce. Pribor za šivanje, malo pribadača, plastične čašice, malo stiropora i kakva mala mrežica i već možete imati svoju malu zbirku – sumira Luka, čovjek koji jednostavno voli kukce, i to odmalena.

Inače, svaka treća životinjska vrsta na svijetu je kukac, a na svakog čovjeka dolazi 200 milijuna jedinki kukaca. Toliko su kukci važni i zato su, nema sumnje, dostojni priručnika.