Što nam donosi razvoj umjetne inteligencije? Zašto je ona dobra za daljni razvoj naše civilizacije i koje su potencijalne opasnosti njezine primjene? Postoji li mogućnost da jednoga dana umjetna inteligencija razvije svijest ili nešto nalik ljudskoj svijesti? To su neka od pitanja na koja je u TOPCASTU TOP RADIJA odgovarao Jan Šnajder, redovni profesor na Fakultetu elektrotehnike i računarstva. „Negativne posljedice loše primjene umjetne inteligencije su ogromne. Mislim da je tim važnije razmišljati o dobrom načinu gospodarenja tehnologijom tako da je tehnologija alat koji koristimo s jasnom namjerom da bismo napravili društvo boljim odnosno onakvim kakvim smatramo da mora biti, a ne jednostavno nešto čemu se slijepo prepuštamo.“, između ostalog, rekao je Šnajder.
Šnajder je u samom uvodu objasnio što je to ChatGPT.

„ChatGPT je najnoviji sustav za generiranje teksta. Radi se o primjeru tzv. generativne umjetne inteligencije koja na temelju nekog upita, a to najčešće bude pitanje korisnika, generira odgovor. Ispada da ti odgovori znaju biti vrlo dobri, tekst koji GPT generira je vrlo koherentan, logički smislen i u konačnici koristan, ako ništa drugo zabavan. (…)“, rekao je doktor računalnih tehnologija.

O tome doživljava li se ChatGPT-u kao osobu, profesor je rekao:

„Inače imamo potrebu projicirati ljudska svojstva na mnoge objekte oko nas, a osobito kada je nešto AI-oliko u blizini koje ima odlike inteligentnog ponašanja. ChatGPT to sasvim sigurno ima. Moramo biti realni – fascinantno je kako taj sustav radi. Teško se oduprijeti od toga da ga učinimo čovjekolikim. Koliko je to istina je drugo pitanje, s jedne strane tehničko, a s druge filozofsko. Možemo li doista govoriti o ‘njemu’, o razumijevanju, o svijesti itd.? Fascinantno je, u svakom slučaju.“

Na pitanje o tome može li razvoj umjetne inteligencije u budućnosti postati superioran nad čovjekom, Šnajder je rekao kako je to pitanje koje se prije ili kasnije postavi te je nastavio:

„Pitanje je hoće li nas ovaj pravac razvoja umjetne inteligencije dovesti u nekom trenutku do točke gdje ćemo mi izgubiti kontrolu, u svakom slučaju biti sekundarni, lošiji od umjetne inteligencije, odnosno umjetna inteligencija će nas svojom inteligencijom nadvladati. Za početak, očito ChatGPT još nije tamo, možete ga isključiti i to što on generira je super, ali nije uvijek bez greške, nije još na razini kao što to rade ljudi. S druge strane, način na koji to radi, obradom ogromne količine teksta i u mnogim tim kognitivnim aspektima je već toliko više nego što ljudi mogu, premda još nismo s ishodom, s razinom inteligencije na toj razini. (…)“

O bojazni da bi umjetna inteligencija mogla nadvladati čovjeka, profesor je rekao:

„Postoji niz tih mogućih scenarija i jedan je taj koji je posljedica stava tehnološkog determinizma gdje umjetna inteligencija ima praktički zacrtanu sudbinu razvoja. Možemo se mi tu malo ‘mrdati’, pokušati to skrenuti, ali to je zapravo kotač koji se nezaustavljivo vrti i u jednom trenutku će doći do nečega, razvit će se u superinteligenciju i onda se možemo samo nadati manje lošem ishodu za nas – to je jedan stav. Drugi stav je da mi tu ipak imamo nešto za reći i da možemo i moramo modelirati ‘kamo to sve zajedno ide?'(…)“ te je nastavio:

„AI ima ogroman potencijal napraviti društvo boljim i isto tako ogroman potencijal sve razrušiti. Negativne posljedice loše primjene umjetne inteligencije su ogromne. Mislim da je tim važnije razmišljati o dobrom načinu gospodarenja tehnologijom tako da je tehnologija alat koji koristimo s jasnom namjerom da bismo napravili društvo boljim odnosno onakvim kakvim smatramo da mora biti, a ne jednostavno nešto čemu se slijepo prepuštamo. Na žalost, ovaj drugi modalitet – slijepo prepuštanje tehnologiji je nešto što  čak sad nevezano za umjetnu inteligenciju već sada vidimo u našem načinu korištenja digitalne tehnologije. Već smo tu, mislim, pali na testu. Stvari naravno nisu nepopravljive, ali zahtijevaju veliki napor da se vrate u nekakvu normalu, a široka primjena umjetne inteligencije potencijalno otvara još mogućnosti neke loše primjene umjetne inteligencije,(…).“

„Kada igrate protiv vremena onda ćete izgubiti, ako idete uz vrijeme, onda dobivate. Cijelo obećanje područja umjetne inteligencije je bilo da nam omogući da rješavamo kognitivne zadatke brže, bolje nego što bi to ljudi mogli napraviti. Ne treba nas čuditi to što razvijamo sustave koji upravo to mogu. Ono što nije odgovoreno u cijelom tom pothvatu je – gdje smo tu mi? (…)“ rekao je Šnajder te nastavio:

“(…) Nisam pristaša tehnološkog determinizma. Ljudi su iza toga, znači određeni sustav vrijednosti, kada se neki proizvod dizajnira, neka ideja njegove namjere, generiranja profita i slično. (…) Razvit ćemo sustave koji će brže od nas razmišljati, obrađivati informacije i slično, ali ako shvatimo da smo u kompeticiji s njima, onda gubimo, onda je to besmisleno. Naš um, mozak u odnosu na efektivno beskonačnu količinu informacija kakvu imate na društvenim mrežama – nema šanse, gubimo. Ako tu tehnologiju, koja ide prema tome da bude toliko superiorna nad nama, iskoristimo da bismo bili bolji, a što mi se čini da principijalno mora biti moguće (…) onda nam se otvaraju neslućene mogućnosti.“