Googleov tim Area 120, interni inkubator koji stvara eksperimentalne aplikacije i usluge, lansirao je Keen.

Aplikacija je lansirana kao rival popularnom Pinterestu, a dostupna je na webu i u Google Play Storeu. Suosnivač CJ Adams kaže da Keen cilja postati alternativa “besmislenom” pregledu online naslovnica, prenosi   The Verge. 

“Na Keenu kažete na što želite utrošiti više vremena i zatim odvajate sadržaj s weba i od ljudi za koje vjerujete da će vam pomoći to ostvariti. Možete napraviti ploču o bilo kojoj temi, bilo da se radi o pripremi ukusnog kruha kod kuće ili tipografiji. Keen pomaže da kurirate sadržaj koji volite, podijelite kolekciju s drugima i pronađete novi sadržaj na temelju onoga kojeg ste spremili”, stoji u izjavi.

Ideja nije pretjerano revolucionarna jer danas gotovo svaka naslovnica društvenih mreža pokušava personalizirati sadržaj sukladno željama korisnika.

Pinterest je već obuhvatio ovu stranu tržišta sa svojim vizualnim dizajnom u obliku ploča na kojima slažete sadržaj koji želite, što su karakteristike koje Keen zapravo pokušava imitirati.

Što ima Keen, a nema Pinterest?

Keen ima Googleovu stručnost u strojnom učenju, za kojeg Adams kaže da će biti „koristan sadržaj povezan s vašim interesima“.

“Čak i ako niste stručnjak za neku temu, možete započeti zanimanje i spremiti nekoliko zanimljivih  ‘dragulja’ ili veza koje će vam biti korisne”, kaže Adams.

Koje će podatke uzimati Google?

No postavlja se i pitanje što Google iz ovog projekta uzima od podataka. Tvrtka se nikada nije uspjela probiti u društveni prostor, mjesto internetske aktivnosti koja generira mnoštvo unosnih podataka za ciljanje oglasa.

Društvena mreža u stilu Pinteresta doista bi mu omogućila da se uključi u interese korisnika i prikupi ove informacije. A čini se da se podaci koje je prikupio Keen uspoređuju sa svime ostalim što Google zna o korisnicima.

Prijavite se u Keen putem svog Google računa, a klikom na vezu “privatnost” web mjesta, upućuje vas na Googleova pravila o privatnosti.

U svakom slučaju, zanimljivo je vidjeti kako Google svoje sustave strojnog učenja gura u sve raznovrsnije aplikacije. Pogotovo one koje izgledaju kao da pokušavaju potaknuti interese korisnika u nagrađivanju hobija, umjesto algoritama koji ljude potiču na veće angažiranje bez brige o onome s čime se zapravo bave.