Ugledni znanstveni časopis  objavio je rezultate istraživanja izv. prof. dr. Felixa Wensveena i njegove grupe s Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, a riječ je o istraživanju kvalitete memorijskog odgovora limfocita T u pacijenata koji su bili cijepljeni protiv COVID-19, koji su preboljeli COVID-19 ili koji su imali kombiniranu situaciju. Riječki znanstvenik i njegova grupa utvrdili su testovima in vitro i in vivo da su memorijske T stanice samo cijepljenih ljudi imale bolji odgovor u kontroli virusne infekcije u odnosu na memorijske stanice osoba koje su samo preboljele COVID-19.

»Pamćenje« virusa

– Glavna zadaća imunosnog sustava je zaštita od infekcija uzrokovanih patogenima poput bakterija i virusa. Međutim, nakon što se oporavimo od bolesti, imunosni sustav »pamti« patogen koji nas je zarazio te bolje i učinkovitije reagira na ponovnu infekciju. Ako isti uzročnik ponovo uđe u naše tijelo, ono neće razviti simptome bolesti ili će oni biti mnogo blaži. Imunosni sustav to postiže stvaranjem posebnih »memorijskih stanica«, koje brzo reagiraju na ponovnu infekciju tako što se šire i izlučuju čimbenike za uklanjanje patogena i zaraženih stanica. Postoje dvije vrste imunosnih memorijskih stanica: B stanice, koje proizvode protutijela koja neutraliziraju prijetnje izvan stanica, i T stanice, koje prepoznaju i uklanjaju prijetnje unutar stanica. Cjepiva djeluju na način da potiču stvaranje memorijskih T i B stanica, usmjerenih na dio patogena koji se naziva antigen, bez potrebe da se zarazimo stvarnim virusom i razbolimo. U pandemiji COVID-19 većina ljudi razvila je imunitet, odnosno formirala imunosne memorijske stanice protiv virusa SARS-CoV-2 infekcijom ili cijepljenjem. U istraživanjima tijekom pandemije puno se pozornosti pridavalo odgovoru protutijela na infekciju i cijepljenje. Međutim, puno manje se zna o memorijskim T stanicama usmjerenim protiv virusa SARS-CoV-2, objašnjava izv. prof. dr. Wensveen.

Stoga je Hrvatska zaklada za znanost (HRZZ) financirala istraživačku skupinu iz Centra izvrsnosti za virusnu imunologiju i cjepiva u Rijeci specijaliziranu za istraživanje biologije T stanica, koju vodi izv. prof. Felix Wensveen, a projekt je ostvaren u suradnji s timom izv. prof. dr. Đurđice Cekinović Grbeša s Klinike za infektivne bolesti KBC-a Rijeka. Cilj riječkog tima bio je istražiti postoje li razlike u memoriji T stanica nastaloj nakon infekcije SARS-CoV-2, cijepljenja ili kombinacije – cijepljenja nakon prebolijevanja. Kako bi to postigla, voditeljica istraživanja Inga Kavazović izolirala je krv ljudi šest mjeseci nakon zadnjeg izlaganja virusnom antigenu.

Mišji model

– Zatim je analizirala te stanice u naprednim genetskim i funkcionalnim testovima. Primijetila je da cijepljenje i infekcija stvaraju memorijske stanice jednake snage kada se usporedi njihova funkcionalnost u in vitro testovima neposredno nakon njihove izolacije. Uočila je da je ‘raznolikost’ memorijskih stanica nastalih nakon infekcije bila veća, što ukazuje da su imale veću sposobnost prepoznavanja virusnih mutanata.

Međutim, zaključila je da je in vitro analiza ograničena da bi se istražio puni potencijal memorijskih stanica, stoga je razvila takozvani »humanizirani« mišji model. Humanizirani miš zahtijeva životinju koja nema vlastiti mišji imunološki sustav zbog genetske modifikacije. U ove životinje možete presaditi ljudske imunološke stanice, odnosno humanizirati ih.

U ovom slučaju usađene su ljudske memorijske T stanice zaraženih ili cijepljenih ljudi te su ti miševi potom zaraženi virusom koji nosi antigen SARS-CoV-2. Rezultati su pokazali da su memorijske stanice nastale nakon cijepljenja imale veću antivirusnu funkcionalnost nego stanice nastale nakon infekcije. Posebno je važno to što su ti rezultati pokazali da cijepljenje ljudi koji su prethodno bili zaraženi povećava raznolikost njihovog imunosnog pamćenja te da povećava njihovu moć do razine koju pruža cijepljenje. Ovakvi rezultati pokazuju koliko je važno docjepljivanje tzv. booster dozama, navodi izv. prof. dr. Wensveen.

Uspjeh translacijske znanosti u Hrvatskoj

Dodajući da je gotovo cijelo istraživanje provedeno u Rijeci, izv. prof. dr. Wensveen kaže da je to bilo moguće isključivo kombiniranjem znanja njegove znanstvene grupe koja se bavi temeljnim istraživanjima biologije T stanica s kliničkim vještinama i znanja tima predvođenog izv. prof. dr. Đurđicom Cekinović Grbeša te zaključuje da ovaj rad predstavlja primjer i uspjeh translacijske znanosti u Hrvatskoj.