Ove je godine hrvatska tradicijska pomorska i brodograditeljska baština uvrštena na popis nematerijalnih kulturnih dobara Republike Hrvatske s namjerom da se uvrsti i u registre UNESCO-a. Jedan od najzaslužnijih za valoriziranje maritimne i pomorske baštine je Robert Mohović, redoviti profesor na Pomorskom fakultetu koji se već godinama bavi istraživanjem pomorstva i ribarstva šireg zavičaja.

Trenutačno je i na čelu inicijative za očuvanje i revitalizaciju pomorske, ribarske i brodograđevne baštine. Ipak, važnost i mogućnost očuvanja baštine, kako naglašava naš sugovornik pitanje je širih razmjera, ali opet vrlo usko vezano uz sam kraj i ljude koji su glavni pronositelji ovih tradicijskih blaga.

Godinama ste posvećeni raznim aktivnostima za očuvanje i revitalizaciju pomorske, ribarske i brodograđevne baštine. Složeni zadatak, koliko ste zadovoljni postignutim?

Kada se osvrnemo unatrag, u zadnjih desetak godina zaista je učinjeno mnogo u području očuvanja i revitalizacije pomorske baštine. Osim postignutih materijalnih rezultata posebno valja istaknuti i senzibilizaciju društva za teme pomorske, ribarske i brodograđevne baštine koja je važan dio našeg primorskog identiteta.

Kao krunu tih nastojanja, osim realizacije interpretacijskih centara, organizacije mnogobrojnih manifestacija koje ističu pomorsku baštinu, provođenja edukativnih radionica, tematskih predavanja i izložbi, posebno valja istaknuti i činjenicu kako smo uspjeli na popis nematerijalnih kulturnih dobara Republike Hrvatske uvrstiti »Umijeće gradnje i plovidbe tradicijskim barkama Kvarnera« i »Umijeće plovidbe latinskim i oglavnim jedrima duž hrvatske obale« što je priznanje, ali i obaveza daljnjeg očuvanja istoga.

Povezanost s morem

Odrasli ste u Mošćeničkoj Dragi, u ribarskoj obitelji, i odmalena ste vezani za more i za običaje. Nedavno ste na manifestaciji »Za Andrejnu« održali i predavanje, ali i iznijeli rezultate projekata »Štorije od mora«; možete li nam reći nešto više o tim projektima, kakvi su vam planovi za sljedeću godinu?

Članovi Radne grupe za proučavanje pomorstva i ribarstva Katedre i Ekomuzeja Mošćenička Draga dali su veliki doprinos u realizaciji projekata »Štorija od mora« i »Štorija od mora 2«, koji su provedeni u sklopu FLAG natječaja za očuvanje i valorizaciju pomorske i ribarske baštine i očuvanje identiteta područja iz lokalne razvojne strategije u ribarstvu »Vela vrata«, koji je pak sufinanciran sredstvima iz Europskog fonda za pomorstvo i ribarstvo.

U sklopu projekata u protekle tri godine organizirane su tri manifestacije, odnosno smotre i regate tradicijskih barki na jedra, edukativne radionice tradicijskih pomorskih i ribarskih vještina za učenike osnovne škole, izrađen je katalog stalnog postava interpretacijskog centra ribarske i pomorske baštine »Kuća od mora«, četverojezična brošura o ribarskoj i pomorskoj baštini općine Mošćenička Draga, suveniri i ilustracije, didaktički set i slikovnica za najmlađe, održana je edukacija interpretatora, izrađena je polivalentna mobilna kućica, uređena je stara vijećnica u maritimnome stilu, izrađena je replika brsečke batane (patane) kojoj je prethodila izrada elaborata i pripremne dokumentacije, podloga za »Storytelling – Štorija od mora« i uprizorenje, plan kulturno-umjetničkih interpretacija u prostoru i izvedba dijela njih, te su organizirana studijska putovanja za novinare, kao i rad na vidljivosti projekata. U sljedećoj godini nastavljamo s realizacijom programa očuvanja i revitalizacije pomorske baštine.

Obnova tradicijskih barki

Prije desetak godina krenuli ste i s projektom »Mala barka«, a nastavili s »Malom barkom 2« i »Arcom Adriaticom«, čiji je cilj bio obnova tradicijskih barki i izgradnja interpretacijskih centara. Što je to sve podrazumijevalo?

To su bili vrlo kompleksni projekti, a posebno je za nas bio zahtjevan »Mala barka«, jer nam je to bio prvi projekt gdje smo se svi učili o provedbi EU projekata. Vodeći partner u tim projektima bila je Županija, a jedan od partnera i TZ Kvarnera, kao i Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka. Projekti su nam omogućili realizaciju konkretnih stvari, ali i dali vidljivost, pa je tako primjerice »Mala barka« postala sinonim za očuvanje i revitalizaciju tradicijske pomorske baštine.

Kroz projekte je obnovljeno 16 barki na Kvarneru i Istri, što nije bilo nimalo jednostavno, jer je trebalo pronaći malobrojne brodograditelje koji bi izveli radove. Povrh obnove barki, Pomorski i Tehnički fakultet Sveučilišta u Rijeci izradili su tehničke opise, tehničko snimanje te su izrađeni nacrti kako bi se u budućnosti po potrebi mogle izraditi replike ovih tradicijskih barki, a obnova je i dokumentaristički snimljena.

Kako bi se doprinijelo očuvanju brodograditeljskog zanata u suradnji s Pomorskim i povijesnim muzejom osnovana je Akademija tradicijskih pomorskih zanata i vještina u sklopu koje su održavane radionice tradicijske brodogradnje u Malinskoj (Franko Kraljić), u Mošćenicama (Loris Rubinić) i u Selcu (Josip Mršić), a u sklopu projekta »Arca Adriatica« izrađena je i nova pasara s učenicima smjera brodogradnje u Tehničkoj školi (brodograditelji Loris i Josip Rubinić). Radionice tradicijskih pomorskih zanata i vještina provođene su i za učenike osnovnih škola i na manifestacijama.

U projektima su izrađena četiri interpretacijska centra: Interpretacijski centar ribarske i pomorske baštine »Kuća od mora« – Ekomuzej Mošćenička Draga, Interpretacijski centar pomorske baštine otoka Krka u Krku, Plovni interpretacijski centar lošinjske pomorske baštine – lošinjski loger »Nerezinac«, Interpretacijski centar maritimne baštine »DUBoak« u Malinskoj te obnovljeni Interpretacijski centar »Batana« u Rovinju.

Osim navedenog, kroz projekte su realizirane manifestacije bazirane na pomorskoj baštini i regate tradicijskih barki na jedra u Rijeci, Mošćeničkoj Dragi, Crikvenici, Krku, Malinskoj i Nerezinama. Realizacija projekata je ostvarila i sinergijske učinke s turizmom; postavljene su markacije baštinskih točaka s interpretacijskim tabelama, modelirano je deset zajedničkih turističkih prekograničnih itinerara koji će se dalje razvijati i prilagođavati potrebama i željama korisnika, izrađene su slikovnice, brošure, razglednice, leci te mobilna aplikacija, a uspostavljene su i baze pomorske baštine i virtualni muzeji – malabarka.eu i arcaadriatica.eu.

U Lošinjskoj luci danas je ponosno privezan »Nerezinac« za čiju je obnovu uloženo 400 tisuća eura, podrazumijeva li to da Ministarstvo i druge nadležne službe imaju sluha za takve projekte?

Pri realizaciji ovih projekata imali smo potporu PGŽ-a i TZ-a Kvarnera, ali i jedinica lokalne samouprave i lokalnih turističkih zajednica. U realizaciju projekata vezanih uz obnovu logera »Nerezinac« uključilo se i Ministarstvo turizma. Općenito gledajući, smatram da bi potpora državnih institucija trebala biti veća i da se na tom planu treba izboriti za dodatna sredstva.

Pitanje školskog sustava

Danas je sve manje drvenih brodica, preskupe su i prezahtjevne za održavanje. Postoji li interes među novim generacijama koje dolaze, ima li mladih koji žele raditi drvene barke i brodove?

Ne bih rekao da su preskupe, naime, tradicijske brodice (barke) mogu se nabaviti za vrlo prihvatljive vrijednosti. Drugo je pitanje njihova održavanja za koje treba volja i vrijeme. Veći problem su obnove koje već zahtijevaju veća sredstva.

Međutim, ako se barke redovito održavaju i obnove će biti rjeđe te će zahtijevati manje sredstava. Međutim, drvena barka ima dušu i to je neprocjenjivo. Što se tiče brodograditelja, nažalost je malo onih mlađih, pa da ne izgubimo brodograditeljski zanat, na tome moramo svi zajedno poraditi. Naime, poznata je uzrečica »dok ima drveća u šumi bit će i drvenih barki/brodova«, a ja bih dodao da će ih biti ako sačuvamo brodograditeljski zanat, odnosno ljude koji će znati obnavljati i graditi drvene barke/brodove.

Mnoga djeca rođena na moru ne razlikuju ni tipove tradicijskih brodica, smatrate li da bi to trebalo biti obavezno gradivo pučkih škola?

Sada ste dotaknuli jedno veliko pitanje za školski sustav, a to je pitanje provođenja zavičajne nastave. Nažalost ni mnogi odrasli ne znaju previše o pomorskoj baštini, pa tako ni o tipovima brodica i sličnome. Dakako da to moramo mijenjati edukacijom, počevši od najmlađih. Stoga bi zavičajna nastava morala biti obavezna i sadržavati mnoge elemente zavičajnosti vezane uz jezik, povijest i drugo, a u primorskim krajevima i elemente pomorske baštine. Na tragu ovoga provodimo razne radionice na kojima učenicima predstavljamo jedan dio ove priče.

Osim izgradnje brodova i plovidba je nešto što se ranije obiteljski prenosilo s koljena na koljeno, primjerice plovidba latinskim/oglavnim jedrom koje je još od 11. stoljeća zastupljeno u hrvatskim plovidbenim zapisima?

Kod nas na sjevernom Jadranu više su zastupljena oglavna jedra, međutim, bez obzira na to o kojim se tradicijskim jedrima radi, oglavno, latinsko, strmo ili sošno, jedrenje tradicijskim barkama vještina je koju ne smijemo izgubiti.

Stoga, na obnovljene barke ne smijemo gledati kao na muzejski eksponat, već s njima treba jedriti, veslati, loviti ribu i na taj način sačuvati ove vještine. Upravo ovo potonje provodimo na našim edukacijskim radionicama.

Tradicija kao turistički proizvod

Koliko je značaj tradicijske brodogradnje i umijeća plovidbe valoriziran u stvaranju novog kulturno-turističkog proizvoda?

Pa rekao bih da smo i tu učinili puno. Naime, u posljednjih desetak godina dobili smo mnoge manifestacije bazirane na pomorskoj baštini, tematske staze i interpretacijske tabele, razrađeni su itinerari, virtualni muzeji, turističke aplikacije, ali i realizirani interpretacijski centri što zasigurno ima značajnu ulogu u stvaranju novog, inovativnog i atraktivnog kulturno-turističkog proizvoda.

U narednim godinama bilo bi potrebno sve to »dignuti« na još višu razinu te omogućiti i korištenje tradicijskih barki u turističkoj ponudi za što postoje i neki formalno pravni problemi. Da smo uspjeli i na ovom polju svjedoče mnogobrojne nagrade od koji možemo istaknuti najvažnije, recimo 3. mjesto u kategoriji »Community and Government« za održivi turizam, za projekt »Mala barka«, projekt »Mala barka 2« proglašen je najboljim EU projektom hrvatskih županija u kategoriji prekogranične suradnje u 2020. godini, za brend TZ-a Kvarnera »Kvarner Maritime Heritage« osvojeno je 1. mjesto kao najbolji tematski proizvod održivog kulturnog turizma u Europi u 2022. godini, a ove godine dobiveno je još jedno prestižno međunarodno priznanje – BIG SEE Award u kategoriji »Kreativne priče i identitet destinacije kao jedinstven doživljaj«.

Dodatni doprinos svemu učinjenome bila bi realizacija »Muzeja mora« u Rijeci kao centru Kvarnera u kojem bi trebala sudjelovati cijela zajednica, kulturna, znanstvena, civilna, a naš je prijedlog bio da se to realizira u zgradi Exportdrva s plovnom izložbom u Mrtvom kanalu.

Ne otvara li to prostor i većim projektima kao što su obnove starih zanata i eventualno većih pogona, specijaliziranih brodogradilišta bez kojih će biti nemoguće održati maritimnu baštinu?

Za veće pogone ne, ali da bismo trebali svi zajedno kao društvo raditi na tome da zaštitimo brodograditeljski zanat i omogućimo povoljnije uvjete za brodograditeljske radionice i manje škverove, zasigurno da. Problem je i formalna edukacija novih naraštaja brodograditelja u drvu jer takvoga smjera u našim školama danas nema.

I poruka za kraj?

Jer ploviti se mora… da bi se sačuvala vještina plovidbe tradicijskim barkama kao nematerijalne baštine. Ploviti nećemo ako ne sačuvamo tradicijske pomorske zanate i vještine, kao ni umijeće tradicijske brodogradnje. Zahvala svima koji su na bilo koji način pridonijeli realizaciji projekata očuvanja i revitalizacije pomorske baštine Kvarnera, kao i brodograditeljima i svim baštinicima tradicijskih barki koji njima plove. Dobar vjetar u tradicijska jedra!