Glazbena škola »Publica Scuola di Musica vocale e stromentale« u Rijeci je osnovana 1820. godine te je jedna od najstarijih na području današnje Hrvatske. Od osnutka, postojanja pod različitim imenima, riječka glazbena škola zapošljavala je i obrazovala velikane koji su svojim djelovanjem zadužili grad. Od Ivana Zajca ml., koji je i sam bio učenik škole, a kasnije je od oca Ivana Zajca st. naslijedio mjesto nastavnika gudačkih instrumenata i dirigenta kazališnog orkestra, preko Ivana Matetića Ronjgova, koji je bio profesor na ovoj instituciji u poraću i čije ime i danas nosi, na riječkom glazbenom panteonu gotovo da i nema muzičara koji nije bio u doticaju s ovom školom. Kako je biti na čelu ustanove s takvom popudbinom i što danas škola čini za očuvanje te tradicije i stvaranje novih, pitali smo ravnatelja Danijela Trinajstića, koji je na njezinu čelu od 2012. godine.

Ronjgov kao inspiracija

– Velika je odgovornost, ali i čast biti na čelu takve ustanove, koja zaista ima jednu respektabilnu prošlost, sadašnjost, a usudit ću se reći i budućnost. Osim svoga pedagoškog dijela, ona baštini i ostavštinu tradicijske glazbe ovog kraja, pa uostalom i nosi ime po skladatelju i melografu Ivanu Matetiću Ronjgovu. Jedna od važnijih misija Glazbene škole je osposobiti mlade ljude da sačuvaju glazbenu ostavštinu ovoga kraja, jer muzika živi onoliko koliko se izvodi.

Posao koji je Ivan Matetić Ronjgov napravio, između ostalog i dešifrirao tradicijsku glazbu ovog kraja, što se inače prenosila s koljena na koljeno, najbolja nam je inspiracija. Da on to nije napravio, bojim se da bi ona do danas već polako izumrla s obzirom na trendove u društvu, koji odudaraju od vrijednosti glazbe našeg kraja, ističe Trinajstić te nastavlja objašnjavati važnost škole u očuvanju tradicijske glazbe.

U praksi to izgleda tako da se na koncertima škole, uvijek kad prilike dopuste, izvodi tradicijska glazba.

– Ako je moguće, pokušavamo na svakom našemu koncertu izvesti neko djelo s prizvukom tradicijske glazbe. Međutim, moramo biti iskreni, to nije lako izvoditi. Naše je uho danas sasvim drugačije naviknuto, odnosno temperirano, pa se na koncertnim aktivnostima trudimo bar upoznati slušatelje s vrijednostima te glazbe. Isto tako, kad spremamo program za manifestaciju bilo kojega karaktera, bilo u organizaciji Primorsko-goranske županije, Grada Rijeke ili neke treće institucije, često znamo izvoditi glazbu vezanu uz ovaj kraj kako bi naglasili njezinu vrijednost.

Primjerice ove smo godine u sklopu projekta »Glazbena u Guveru – GUG«, na Svjetski dan glazbe 21. lipnja, kolega Juretić i ja na sopilama izveli »intro« famoznog filmskog studija 20th Century Fox. Vjerujem da će i u budućnosti tradicijska glazba biti izazov mladima te da će malo ozbiljnije »zaroniti« u nju. Znam reći, malo u šali, a malo i u zbilji, kako mi nećemo Austrijancima prodavati Mozarta, jer sigurno da je to njima bliže, bez obzira na to što je riječ o klasičnom repertoaru koji je i nama blizak te se školujemo za izvođenje te vrste glazbe. Međutim, mislim da je Austrijancima puno zanimljivije kada čuju nešto karakteristično za ovaj kraj, naglašava Trinajstić.

Široka žanrovska naobrazba

Učenici Glazbene škole “Ivan Matetić Ronjgov” ne dobivaju samo naobrazbu iz klasične i tradicijske glazbe, već i iz drugih žanrova muzike, posebice popa i jazza, pojašnjava ravnatelj.

– Nastojimo učenicima približiti sve vrste, smjerove i stilove glazbe. U tijeku školske godine dolaze nam razni eminentni predavači, primjerice iz jazza ili popularne glazbe, a kojom se mi u osnovi ne bavimo. Zajednički nazivnik toga je da je naša naobrazba klasičnoga glazbenika dobar temelj, što dokazuje i činjenica da naši učenici ne upisuju isključivo klasičnu glazbu na muzičkoj akademiji i drugim visokoškolskim glazbenim ustanovama, već upisuju i jazz glazbu u inozemstvu, bave se aranžiranjem i skladanjem popularne glazbe itd. Mladi koji polaze našu školu slušaju vrlo širok spektar muzike, ali mislim da vrlo rano shvate kako im je naobrazba koju ovdje dobiju garancija da se mogu vrlo kvalitetno baviti i drugom vrstom glazbe, tvrdi Trinajstić.

Svake godine se na datum rođenja Ivana Matetića Ronjgova obilježava Dan riječke glazbene škole, koji je sad prerastao i u Tjedan, a institucija je recentno počela izdavati i list koji nosi njegovo ime te su u njemu popisane sve aktivnosti škole unutar godine.

– Dan škole održava se desetoga travnja, na datum rođenja Ivana Matetića Ronjgova, kad imamo svečani koncert, koji uveličaju naši gosti. Prošle godine smo pak radni tjedan posvetili Danu škole, što se pokazalo uspješnim, te smo odlučili da ćemo i ubuduće zadržati takvu praksu. On započinje sudjelovanjem naših zborova sa solistima na misi za školu, zatim je drugi dan koncert školskih profesora, potom koncert osnovne škole, nakon čega slijedi onaj srednje škole, a finale je svečani koncert s gostima.

Također, u spomen na Ronjgova, prije dvije godine pokrenuli smo list »Matetićevo slovo«. Riječ je o godišnjaku gdje bilježimo sve naše nastupe, koncerte, natjecanja, gostovanja, radionice, seminare, suradnju s različitim institucijama, intervjue s kolegama koji su bili značajni za djelovanje u toj godini, ili su pak ostavili trag u djelovanju škole te odlaze u zasluženu mirovinu, pojašnjava Trinajstić.

Motivacija kao ključ

Zaista velik broj aktivnosti događa se u sklopu škole, od dvadesetak cjelovečernjih koncerata u Guvernerovoj palači, gostovanja po Hrvatskoj i inozemstvu, suradnje s drugim prijateljskim glazbenim školama. Uz to, učenici osnovne i srednje glazbene škole pohađaju i općeobrazovni dio, što bez sumnje traži njihov ogroman angažman, no ravnatelj Danijel Trinajstić tvrdi da kad postoji strast za muziciranjem, onda nema nikakvih zapreka.

– Ključna je motivacija. Prvi dan škole, kad se okupe srednjoškolci, znam reći kako su ovu školu sami izabrali jer se očito žele baviti glazbom. Naravno da će im biti teško i vremenski zahtjevno, ali ako u bilo kojem trenutku osjete da im je to sve skupa previše naporno, onda znaju da su promašili školu. U sklopu glazbene škole bi trebali raditi nešto što vole, a prepreke na tom putu doživljavati kao izazov koji žele riješiti. Možemo to usporediti s vrhunskim sportašima, koji bez svakodnevnog treninga ne mogu postignuti dobar rezultat na natjecanju, govori Trinajstić.

Broj djece koja žele upisati glazbenu školu veći je nego što to kapaciteti dopuštaju, što je jasan dokaz da se s učenicima dobro radi, no ipak, problem stručnog kadra nije mogao zaobići ni ovu instituciju, odnosno njezine područne odjele na Rabu i na Krku.

– Bez potpore Primorsko-goranske županije stvari bi bile puno teže, jer problema s upisima osnovnoškolaca i srednjoškolaca nemamo, dapače zbog manjka prostora ograničavamo upisni broj. Veći broj učenika možda bi nam otvorio i mogućnost uvođenja nekih novih programa, iako moram spomenuti da u posljednjih pet godina osjećamo manjak stručnog kadra, govori Trinajstić, no unatoč tome smatra da Glazbena škola “Ivan Matetić Ronjgov” iz godine u godinu raste, uvelike zahvaljujući njezinim nastavnicima, o kojima govori biranim riječima.

Uspješna sadašnjost

– Narasli smo kao kolektiv, pomladili smo se, a aktivnosti nam iz godine u godinu rastu. Bez ikakvih nametanja zadataka nastavnicima, vidim da su motivirani, pa je posljedično i naš kurikulum svake godine sve bogatiji. Ja samo pokušavam omogućiti što bolje uvjete za rad nastavnika, što onda rezultira njihovim zadovoljstvom, a posljedično i učeničkim. Biti ravnatelj nije biti nad nekim, nego biti na usluzi i toga se pokušavam držati, zaključuje ravnatelj Danijel Trinajstić.

»Saki neka stori svoju dužnost, saki neka svoj talent stavi va službu svojega naroda i njegove duhovne ili materijalne kulture!« – citat je Ivana Matetića Ronjgova, a zaposlenici riječke glazbene škole i dalje se neumorno trude, slijedeći Matetićev postulat, stvarati uspješnu sadašnjost, koja će postati slavna prošlost i iznjedriti neke nove ličnosti na glazbenom panteonu.