Već 15 godina Novi list i Ina zajedničkim iskustvom biraju najbolje, najkreativnije i najodrživije ekološke projekte hrvatskih vrtića i škola. Radi se o natječaju kojem je cilj educiranje o važnosti očuvanja prirode i usvajanje praktičnih vještina za doprinos lokalnoj zajednici. Komisijski tim čine voditeljica Ekoprojekata Tea Karačić u ime Novog lista, stručna suradnica biologinja Sunčica Strišković iz Javne ustanove Priroda te veteranka ovog projekta Slavica Rukavina – vodeći stručnjak za zaštitu okoliša u Ini Rijeka. Ove je godine na natječaj školskih eko projekata stiglo 46 prijava, a nagradu od 1.500 eura dobio je onaj najbolji – projekt »Šumski put« – dječjeg vrtića »Katarina Frankopan«, područnog vrtića Milohnići s otoka Krka.

Dječji vrtić osvojio je žiri obnovom lokalne šumske staze koja spaja dva susjedna mjesta i stvaranjem prostora za učenje u prirodi. Kroz projekt, djeca, odgajatelji i lokalna zajednica zajednički su istraživali prirodni okoliš i povijesnu važnost šume te razvijali svijest o očuvanju okoliša.

Foto VEDRAN KARUZA

Projekt je započeo spontano, tijekom svakodnevnih šetnji šumom, kada su djeca i odgajatelji otkrili zarasli put koji je nekoć povezivao Milohniće i Linardiće, susjedno selo. Potaknuti svojim velikim otkrićem, odlučili su organizirati akcije čišćenja, u čemu su im se pridružili roditelji i članovi raznih društava. Zahvaljujući zajedničkim naporima, šetnica je očišćena i pretvorena u mjesto za istraživanje, igru i učenje, a dva su sela spojena šumskim putem.

Međugeneracijska suradnja

Kako objašnjava Slavica Rukavina, vodeći stručnjak za zaštitu okoliša u Ini Rijeka, projekt je se dojmio »zbog poticanja djece u ranoj dobi na aktivnost i doprinos zajednici, poticanja šire zajednice na očuvanje bioraznolikosti, zdravo življenje te njegovanje lokalne baštine. Djeci je pružena prilika da istražuju vlastite interese, a istovremeno sudjeluju u projektu koji za cilj ima elemente održivog razvoja. Ovakvi projekti dokaz su kako djeca od najranije dobi mogu pridonijeti zaštiti okoliša i održivosti«, objasnila je.

Jedan od najzanimljivijih aspekata projekta bila je međugeneracijska suradnja. Djeca su s posebnim zanimanjem slušala priče starijih mještana, poput barba Josipa Milohnića, koji je opisao kako su šumu koristili preci današnjih vrtićaraca. Aktivnosti u projektu bile su raznolike i uključivale su kreativne i edukativne radionice, poput izrade putokaza i ukrasa od prirodnih materijala, crtanja i bilježenja opažanja o biljkama i životinjama koje su pronašli na šumskoj stazi.

Foto VEDRAN KARUZA

»Mali vrtićarci i njihovi odgajatelji dotaknuli su se povijesti, tradicije, kulture, zaštite okoliša i lokalne bioraznolikosti čime su zaokružili jednu lijepu cjelinu koja ih uči o prošlosti i sadašnjosti prostora u kojem žive te nam daje nadu da će kroz daljnju provedbu ovog, a možda i nekih budućih projekata osigurati i njegovu bolju budućnost«, svoj je odabir objasnila Sunčica Strišković, stručna suradnica biologinja JU Priroda.

Voditeljica ovog projekta Tea Karačić istaknula je da je zajednički i međugeneracijski rad rezultirao ne samo fizičkom transformacijom prostora, »već je i omogućio djeci da kroz aktivnosti nauče o važnosti očuvanja okoliša, prepoznavanju šparoga i ljekovitog bilja. Dječji vrtić »Katarina Frankopan«, područni vrtić Milohnići, postaje primjer kako se kroz jednostavne aktivnosti može učiti i stvarati od malih nogu, istovremeno potičući ekološku svijest i zajednički rad te kako se lokalna zajednica može angažirati u očuvanju okoliša kroz kreativne i edukativne projekte. Čestitamo pobjednicima kao i svim sudionicima projekta Ekoprojekti 2024.«, zaključila je Karačić.

Djeca koja žive u prirodi, ali i maloj zajednici

Odakle je došla velika dječja želja da zablate čizmice, prihvate se alata i zapute duboko u šumu? Pedagoginja vrtića Sara Linardić objašnjava da se radi o djeci koja su okružena prirodom i koja u njoj žive, što se ne može reći za djecu iz gradskih sredina. Ovdašnjoj je djeci normalno igrati se u šumi, a osim prirode, povezuje ih i mala, brižna zajednica.

– Za ovo područje, za razliku od gradova i malo većih mjesta, stvarno je specifično to što naša djeca žive u prirodi. To je zaista tako. Naši mališani – predškolci i manji, su po selu po cijele dane. Svako selo ima svoju placu i oni se dogovore da se tamo nađu ujutro kad se probude, u 13 idu doma na ručak i u 14 se vrate na placu, a doma dođu po škurome, objašnjava Linardić. Njihovi životi podsjećaju na minula vremena kada se dječja igra odvijala vani, a neprestani nadzor nije bio uobičajen.

Foto ANA KRIŽANEC

– Mame ne moraju na to paziti niti ih netko čuva – to znam jer živim tu i imam djecu – jer je toliko sigurno i svi se brinemo za svačiju djecu. Kad neki roditelj prođe i vidi da se djeca igraju, onda malo baci oko na svoju djecu i na svu drugu djecu, provjeri je li sve u redu. Svi o svakome brinu, to je stvarno jako lijepo, objašnjava pedagodinja.

Dječji vrtić u Milohnićima jedan je od 10 podružnica krčkog vrtića »Katarina Frankopan«. Vrtićka skupina broji 20, a jaslička 12 djece, što znači da se u Milohnićima svakodnevno okuplja 32 djece samo s područja Šotoventa. Oformljen je prije godinu dana, a pokriva potrebe stanovništva iz šest-sedam sela u okolici od šest-sedam kilometara.

– Zgrada vrtića je prije bila ured Turističke zajednice, ali se prošle godine prenamijenila u vrtić – znači da je prepoznato da potrebe ima. Naime, na području grada Krka bile su velike liste čekanja pa su ravnateljica Irena Žic-Orlić i naš osnivač Grad Krk razmišljali gdje bi se još mogao otvoriti primjeren prostor za dječji vrtić. Tako su došli do ove lokacije, objašnjava Linardić.

Foto ANA KRIŽANEC

– Sve jedinice otočne lokalne samouprave nas financiraju, tako da imamo sedam financijera. Službeni osnivač je Grad Krk. Stvarno se svi trude da vrtići imaju sve što nam treba – od plaća pa nadalje. Djeci apsolutno ništa ne nedostaje i podržavamo odgojitelje u svim njihovim idejama, a pogotovo onih što se tiču prirode i ekologije. A vidi se i po djeci, oni tu govore po domaće, što je već vrlo rijetko, zadovoljna je ravnateljica Irena Žic-Orlić koja naglašava da vrtićka djeca već od najranije dobi, čak i jasličke, odvajaju otpad, imaju male kante i dobro znaju kako se što odvaja po bojama i čemu služi biootpad.

– To je naš otočni život, a pogotovo u ovako malim mjestima, dodaje.

Djeca kao pokretači promjene

»Šumski put« nije nastao zbog našeg natječaja, već je sve krenulo od dječje inicijative i želje za istraživanjem i poboljšavanjem njihovog okruženja.

Jasminka Gršković, odgojiteljica mentorica, koja je s odgojiteljem Markom Stojkovićem organizirala aktivnosti i prijavila projekt, objasnila je kako je sve započelo.

– Kada se prije godine dana oformila ova vrtićka skupina, ni ja ni kolega Marko nismo baš dovoljno poznavali ovo mjesto. Ali budući da volimo prirodu, hrabro smo se odvažili da krenemo šumskim putevima s djecom. Tada smo primijetili da su neki putevi zarasli, da su ljudi bacali krupni i građevinski otpad. Djeca su reagirala – hoćemo li to očistiti, hoćemo li pokupiti… Pa smo pogledali na kartama kamo taj put vodi i shvatili da se spaja sa susjednim mjestom Linardić iz kojeg nam dolazi jedna trećina djece. Pa smo ga odlučili spojiti, rekla je.

Foto ANA KRIŽANEC

Tako su zajednički napravili plan. Razmišljali su o tome tko bi im mogao pomoći pri tom planu, ali i što točno sve treba učiniti. Kao ključni dan su izabrali Svjetski dan pješačenja. Na glavnu aktivnost su pozvali roditelje djece kako bi zajedničkim snagama u popodnevnim satima raskrčili dio puta koji odgojitelji nisu mogli sami s djecom. Roditelji su se odazvali, ali ne samo oni, već i šire obitelji i poznanici koji su mogli na neki način doprinijeti – kao što su lovci, komunalci, drvodjelci. Pomogao im je i Interpretacijski centar maritimne baštine DUBoak, koji su ih provozali na starim drvenim barkama koje su se izrađivale od duba, odnosno hrasta. S njima će nastaviti suradnju pa će ih tako voditi u šumu i naučiti brati gljive, a naučit će ih i o zemlji, njezinoj važnosti za otok i općenito život.

Foto VEDRAN KARUZA

– Djecu je to vuklo. Mi bismo došli do točke gdje smo smatrali da put prestaje biti siguran za djecu, ali oni su inzistirali – ‘hajdemo dalje, da vidimo što ima dalje tamo u šumi’… Djeca su jako znatiželjna, oni žele stvarati, biti kreativni, žele se osjećati da su nešto korisno učinili. Stvarno su nas poticali da spojimo taj put, prisjeća se odgojiteljica Gršković.

Foto ANA KRIŽANEC

Pri cijelom procesu djeca su puno naučila, a Gršković kao najvažnija znanja izdvaja svjesnost da oni mogu biti ti koji rade promjene u svojoj sredini, kao i važnost boravka u prirodi te koliko je bitno da smo s njom u ravnoteži.

– Naučila su se i igrati na jako lijep način, dodaje.

Ovaj izniman projekt koji povezuje najmlađe generacije sa starim naraštajima, koji ih uči o tradiciji njihovog kraja, ali i svim drugim aspektima čuvanja svog okoliša, dobio je nagradu od 1.500 eura. Kako će je vrtićka skupina potrošiti, otprilike je odlučeno:

– Mislimo da ćemo napraviti jedan izlet s roditeljima jer su uistinu bili jako suradljivi i, da nije bilo njih, mislim da se projekt ne bi ostvario. I to je najbitnije, znati da zajedničkim snagama uistinu možemo mijenjati našu sredinu – poručuje odgojiteljica.

Foto ANA KRIŽANEC