Hrvatska početkom iduće godine dobiva prvi krovni Zakon o turizmu, kojim će država postaviti okvir za održivi razvoj hrvatskog turizma. Održivost je temeljna odrednica i nove Strategije održivog razvoja hrvatskog turizma do 2030., a koja definira kako Hrvatska želi napraviti zaokret u razvoju te turističkim razvojem ostvariti ciljeve kao što su očuvanje resursne osnove, jačanje pred i posezone, odnosno cjelogodišnjeg turizma, kao i veće zadovoljstvo stanovnika u turističkim destinacijama.

Novi zakon o turizmu uređuje sustav turizma, upravljanje razvojem turizma u smjeru održivosti, sustav prikupljanja, praćenja i analize podataka, sustav upravljanja destinacijom, sektorski specifičan sustav poticanja, praćenja i analize ulaganja u turizmu.

O tome na koji će se konkretno način postaviti okvir održivog razvoja putem nove zakonske regulative, kako ocjenjuje ovogodišnju turističku sezonu, kakav je bio odaziv na natječaje iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti te što očekuje od turističke 2024., razgovarali smo s Nikolinom Brnjac, ministricom turizma i sporta.

Kako ocjenjujete ovogodišnju špicu sezone te općenito dosadašnji tijek turističke godine?

– Mislim da do sada svi možemo biti zadovoljni ovom turističkom godinom, a posebno činjenicom da smo ostvarili jednu od najboljih predsezona hrvatskog turizma, a na dobrom smo putu da nam takva bude i posezona. Od početka godine kontinuirano ostvarujemo rezultate na razini 2019. godine, a rezultati u rujnu su i premašili rujan 2019., i to za 11 posto u dolascima i sedam posto u noćenjima.

Uz to, i kontinent je zabilježio povećanje u odnosu na 2019. godinu, i sve su to pokazatelji da je moguće ostvariti cjelogodišnji i regionalno uravnoteženiji turizam, što je naš strateški cilj. Ako pogledamo samo srpanj i kolovoz, rezultati, što se tiče dolazaka i noćenja, bili su na razini 2019. godine, ali prihodi su bili značajno viši. Više puta govorili smo da se u mjerenju uspjeha ne možemo oslanjati samo na brojenje gostiju, jer statistika turističkog prometa samo je jedan pokazatelj, a ne cijela slika.

Hrvatske obalne destinacije svojom infrastrukturom teško više mogu trpjeti velike pritiske – prepuna bašćanska Vela plaža, Foto: Nel Pavletić/Pixsell

Reforma

Jesu li minusi u kolovozu očekivani s obzirom na lanjski rast i ovogodišnji povratak konkurencije?

– Ova godina bila je prva godina nakon pandemije u kojoj se turizam oporavio u svim destinacijama i konkurentska tržišta su se vratila. Međutim, kada govorimo o minusima u kolovozu, želim istaknuti da su to toliko male brojke da su gotovo zanemarive, a posebno u kontekstu onoga što sam spomenula u prethodnom odgovoru.

U 2019. godini smo baš u toj špici sezone došli do ruba prekomjernog turizma, i to sigurno nije turizam kojem težimo. Naše obalne destinacije svojom infrastrukturom teško više mogu trpjeti takve pritiske, jer sve to pogoduje i apartmanizaciji starih gradskih jezgri, koje na taj način gube dušu i autentični doživljaj zbog kojeg turisti dolaze.

Činjenica je da smo godinama u Hrvatskoj od lipnja do kraja rujna uobičajeno ostvarivali više od 80 posto ukupnog volumena turističkog prometa, i to je utjecalo i na strukturu smještajnih kapaciteta, ali i na prirodu radnih mjesta u turizmu.

U turizmu koji se oslanja samo na sezonu, i radna mjesta su sezonska i nesigurna, a uz to su i, za takav turizam koji se oslanja uglavnom na sunce i more, klimatske promjene jako loša vijest. Baš zbog svega toga smo, uz zahtjevno krizno upravljanje u doba pandemije, odlučili paralelno korjenito promijeniti paradigmu hrvatskog turizma i krenuli u reformu.

Koliko je na ovogodišnji rezultat utjecao ulazak Hrvatske u Schengen i eurozonu?

– Hrvatska ostvaruje čak 81 posto ukupnog turističkog prometa stranih turista iz zemalja šengenskog prostora te 59 posto turističkog prometa stranih turista iz zemalja eurozone, stoga je ulazak Hrvatske u Schengen i eurozonu bio intenzivno komuniciran na europskim tržištima.

Hrvatska je uistinu postala bliža i dostupnija destinacija, i turistima iz šengenskog prostora lakše se odlučiti doći i na kraća putovanja, »city break« ili slično. Nema više graničnih kontrola, nema neizvjesnosti oko fluktuacija tečaja, uklonjeni su troškovi promjene valute kada se usluge kupuju unaprijed, ali i troškovi promjene valute pri dolasku u Hrvatsku. Uz to, ulazak u šengenski prostor donio je jačanje razine sigurnosti.

U Strategiji razvoja održivog turizma istaknuli smo upravo ulazak Hrvatske u šengenski prostor u cilju jačanja otpornosti turizma, jer prostor bez graničnih kontrola, ali ujedno i prostor najviših standarda sigurnosti, doprinosi snazi i fleksibilnosti hrvatskog turizma, kao i njegovoj boljoj globalnoj prepoznatljivosti.

Kada govorimo o turistima iz trećih zemalja, a osobito onima s dalekih tržišta, Hrvatska je postala istinski dio Destinacije Europa, dio kruga najvećih europskih turističkih zemalja koje su jednako tako članice šengenskog prostora i eurozone, od Španjolske i Francuske do Italije i Njemačke.

Planovi upravljanja

U tijeku je donošenje krovnog Zakona o turizmu. Što se ustvari njime želi postići, odnosno kakav turizam Hrvatska treba?

– Kao što sam prije spomenula, odmah na početku mog mandata krenuli smo u promjenu paradigme hrvatskog turizma i donošenjem Zakona o turizmu, uz Strategiju razvoja održivog turizma do 2030. godine i Nacionalni plan razvoja održivog turizma, zaokružuje se reforma upravljanjem turizma u smjeru održivosti. Svi smo, naravno, svjesni kolika je važnost financijskog doprinosa turizma našem gospodarstvu, međutim, to je samo jedna strana priče.

Druga je strana priče opterećenje koje turizam stvara u prostoru, pritisak na okoliš, klimu i lokalnu zajednicu, a za taj dio priče do sada nismo imali pouzdana mjerenja, niti smo tim izazovima sustavno tražili odgovore. Sada prvi put temeljem Zakona donosimo satelitski račun održivog turizma, jer želimo uz ekonomske pokazatelje »izračunati« i ekološke i društvene koristi i troškove turizma i usmjeriti njegov razvoj tako da se pojačaju pozitivni učinci u cjelini.

Pomoću alata za praćenje održivosti, koji uključuju i satelitski račun održivog turizma, svaka će destinacija imati konkretnu sliku o svojem trenutačnom stanju, kao i razvojnim potrebama. Hrvatskoj treba turizam tijekom cijele godine i u svim dijelovima Hrvatske, ali turizam koji neće doprinositi devastaciji resursa, već će biti na dobrobit lokalne zajednice, kao i turista.

Kroz Zakon smo među prvima osigurali upravljanje razvojem turizma na temelju podataka, a u tome smo uzor i europskim zemljama. Tako će ovaj tjedan, u organizaciji Europske komisije, naš Zakon biti predstavljen stručnjacima drugih država članica kao primjer dobre prakse.

Što će ustvari biti uloga lokalne i regionalne samouprave te što donose budući Planovi upravljanja? Na koji način će lokalne samouprave moći ograničiti broj kapaciteta ili, primjerice, ugostiteljskih objekata?

– Novi Zakon ne propisuje univerzalni recept, jer je to nemoguće s obzirom na to da Hrvatska nije jednako turistički razvijena u svim dijelovima, i zato ćemo ovim Zakonom omogućiti da svaka destinacija pomoću alata za praćenje održivosti ima konkretnu sliku o svojem trenutačnom stanju, kao i razvojnim potrebama, temeljenu na objektivnim podacima.

Najrazvijenije destinacije morat će izračunati prihvatni kapacitet, što znači da će se izračunati vršno opterećenje koje neko područje može podnijeti, bilo u prometnoj infrastrukturi, komunalnoj ili nekom drugom segmentu. Vidjet će se, primjerice, kolika je potrošnja vode, opterećenost pojedinih cesta ili slično, kada u destinaciji boravi samo lokalno stanovništvo, a kolika kada su u destinaciji i turisti. Na temelju egzaktnih brojki svaka destinacija moći će odlučiti u kojem smjeru želi dalje razvijati turizam i što je za to potrebno.

Želi li veći ili manji broj turista, više ili manje smještaja, kvalitetniji smještaj, više dodatnog sadržaja koji će privući turiste tijekom cijele godine… Na temelju tog izračuna gradovi i općine mogu donijeti odluke o ograničavanju broja ugostiteljskih objekata – znači hotela, apartmana, kampova, barova, fast foodova, restorana i slično, u cijeloj destinaciji ili u nekom njezinom dijelu, primjerice u povijesnoj gradskoj jezgri.

Nekretninski biznis

Kad smo kod iznajmljivača, kako vidite aktualnu situaciju s rastom kapaciteta u privatnom smještaju, ali i nekomercijalnom smještaju, odnosno činjenicu da obalu rauba nekretninski biznis?

– Kada pogledamo broj registriranih ležajeva u segmentu smještaja u domaćinstvu i nekomercijalnog smještaja, bilježimo veliki rast u posljednjih nekoliko godina, pa tako u Hrvatskoj od 2017. do danas imamo rast od ukupno 300 tisuća ležajeva. Samo u odnosu na prošlu godinu bilježimo rast od 33 tisuće novih kategoriziranih ležajeva.

Nažalost, dosta tog novog smještaja zapravo nije pravi smještaj u domaćinstvu, već rezultat nekretninskog biznisa. Ove godine je i tržište pokazalo da nema potražnje za tolikim brojem ležaja u domaćinstvu, dakle to ni financijski nije održivo. Cilj koji smo postavili u Strategiji je kvaliteta života lokalnog stanovništva, što znači raspoloživost stanova za mlade obitelji i studente, ali i gradove koji su živi i aktivni, a ne pretvaranje starih jezgri u apartmane koji su puni samo nekoliko mjeseci u godini.

Uz mogućnosti koje će u tom pogledu staviti na raspolaganje novi Zakon, gdje će se moći ograničiti taj nekontrolirani rast, Ministarstvo će mijenjati i pravilnike te će drukčije i preciznije definirati smještaj u domaćinstvu. Uz to, i na nivou EU-a u tijeku su promjene koje se odnose na dodatno oporezivanje poslovanja na platformama, uključujući i usluge smještaja, a jedan od ciljeva je uravnotežiti uvjete za sve pružatelje usluga smještaja te suzbiti oglašavanje i pružanje usluga onih osoba koje za to nisu registrirane.

Koja će ubuduće biti uloga lokalnih turističkih zajednica u planiranju turističkog razvoja? Naime, putem e-savjetovanja mnogi ukazuju da TZ-ovi dobivaju nove zadaće, ali ne i sudjelovanje u upravljanju.

– Ne bih se složila da neće sudjelovati u upravljanju, kad upravo turističke zajednice izrađuju plan upravljanja destinacijom koji ima za cilj usmjeriti razvoj destinacije prema održivosti. Temeljem tog plana upravljanja gradovi i općine donose odluke u kojem smjeru ta destinacija želi dalje razvijati turizam u svojoj sredini, a turističke zajednice postaju prave organizacije za upravljanje destinacijom.

Što je uloga turističkog ekološkog doprinosa, tko će ga moći uvesti i na koga će se on odnositi, samo na one koji noće u destinaciji ili i na jednodnevne posjetitelje?

– Odluku o uvođenju turističkog ekološkog doprinosa mogu donijeti predstavnička tijela gradova i općina na temelju plana upravljanja. Predviđeno je da ga plaćaju jednodnevni turisti, a ta sredstva bit će prihod jedinice lokalne samouprave i namjenski se koriste za smanjenje negativnih utjecaja turizma na okoliš i klimu, prostor te za mjere očuvanja okoliša i prirode.

Zakon o lokalnim porezima

Tko će temeljem ovog Zakona moći kandidirati projekte za sredstva iz Fonda za turizam i po kojem ključu?

– Predviđeno je da predstavnička tijela jedinice lokalne i područne samouprave mogu na temelju plana upravljanja destinacijom donijeti i odluku o popisu projekata od posebnog značaja za razvoj destinacije. Ministarstvo će voditi bazu tih projekata, koji će imati prednost kod sufinanciranja iz Fonda za turizam, uz uvjet da zadovoljavaju sve uvjete prihvatljivosti definirane pozivima za dodjelu sredstava.

Zakon je i pravni temelj za donošenje sektorskog programa poticaja koji će omogućiti ciljane potpore za poduzetnike u turizmu, što prvi put uključuje i sektor nautičkog turizma. Time usmjeravamo ulaganja poduzetnika u turizmu u zelenu i održivu gradnju, energetsku učinkovitost, korištenje obnovljivih izvora energije te primjenu načela kružnog gospodarstva, kao i u korištenje digitalnih tehnologija, odnosno u njihovu zelenu i digitalnu tranziciju.

Što ustvari donose izmjene Zakona o lokalnim porezima, novi porez za iznajmljivače ili?

– Zakon o lokalnim porezima u nadležnosti je Ministarstva financija, koje je napravilo izmjene u postojećem Zakonu na traženje lokalne i regionalne samouprave, ali nije riječ ni o kakvom novom porezu za iznajmljivače. Porez o kojem se puno piše ovih dana, a riječ je o porezu na kuće za odmor, postojao je i prije i lokalna samouprava imala je mogućnost donijeti odluku o njegovom uvođenju. Sada je povećan maksimalni iznos s 1,99 na 5,99 eura, dok je minimalni iznos ostao isti, odnosno 0,66 eura.

Što očekujete od turističke 2024.?

– Očekujem uspješnu turističku godinu, u kojoj ćemo svi još sustavnije raditi na održivosti. Zakon o turizmu stupa na snagu u siječnju i planiramo se posvetiti edukacijama za turističke zajednice i sve ostale koji su uključeni u njegovu provedbu.