Luka Širola, dr. med., specijalist ortopedije iz Specijalne bolnice dr. Nemec uže je specijaliziran za ortopedsko liječenje donjih ekstremiteta, što uključuje područje kuka, koljena, gležnja i stopala. Kao svoja područja interesa u domeni ortopedske kirurgije ističe ugradnju endoproteza, revizijske operacije, tetivne i ligamentarne rekonstrukcije, korektivne osteotomije, artroskopske zahvate te rekonstruktivne zahvate zglobova donjih ekstremiteta. Uz ambulante u Hrvatskoj u Matuljima i Splitu, dr. Širola ujedno ordinira i u Bosni i Hercegovini u sklopu gostujuće ambulante u Bihaću. 

Dr. Luka Širola u svojoj filozofiji liječenja ističe važnost dugoročnog odnosa s pacijentima na temelju suradničkog pristupa, pogotovo kada je u pitanju kirurško liječenje, zbog čega pacijenti često u njegovu ordinaciju dolaze na temelju osobne preporuke. Isto tako, dr. Širola potvrdio je i svoju inovativnu narav po kojoj je poznat unutar bolničkog tima, gdje ističe svoj afinitet prema usavršavanju i učenju o novim kirurškim metodama koje mogu pospješiti rezultate liječenja te ubrzati oporavak pacijenta. Tome svjedoči i njegova bogata akademska karijera kao autora i koautora nekoliko znanstvenih radova na području kuka, koljena i stopala, a ujedno je i predavač na nekoliko stručnih i znanstvenih skupova. 

Inače, Specijalna bolnica dr. Nemec slavi dvadeset godina uspješnog zdravstvenog rada kao prva privatna specijalna bolnica za ortopediju posvećena liječenju ozljeda i bolesti lokomotornog sustava, uz dodatne usluge poput radioloških pretraga magnetskom rezonancom te fizikalne terapije. Bolnica je postala sinonim za visok standard zdravstvenih usluga na području ortopedske kirurgije. U SB Nemec liječili su se brojni pacijenti, ali i hrvatski sportaši te poznate osobe kako bi uklonili ograničenja i bolove u pokretu i što prije se vratili u svoje svakodnevne aktivnosti. Tijekom dva desetljeća, SB dr. Nemec okupio je regionalno poznati, snažan ortopedski tim, a jedan od članova liječničkog tima je i doktor Luka Širola.  

Dr. Luka  Širola

1. Među pacijentima i osobljem prepoznati se u liječenju ozljeda, deformiteta i bolesti donjih ekstremiteta. S kakvim kazuistikama se najčešće susrećete u ambulanti? 

S obzirom da su donji ekstremiteti moje područje interesa, većina problematike odnosi se na degenerativne bolesti kuka, koljena i gležnja pretežito kod starijih pacijenata, dok kod mlađih prevladavaju ozljede lokomotornog sustava. Ligamentarne ozljede koljena i gležnja, ozljede meniskusa, koštano-hrskavične ozljede, mišićne i tetivne rupture, sindromi prenaprezanja, kao i koštani prijelomi donjih ekstremiteta, spadaju u tu kategoriju. 

Često se na pregledima susrećem i s pacijentima koji traže druga mišljenja na već učinjeni pregled ili zahvat, koji nemaju jasan uvid u svoj problem ili nisu prethodno dobili odgovore na određena medicinska pitanja.

2.  Koje sve operacijske zahvate provodite u SB Dr. Nemec na području kuka, koljena, gležnja i stopala? Koja su vaša područja interesa? 

Prije samog dolaska u SB Dr. Nemec kroz petnaest godina ortopedskog i kirurškog rada upoznao sam i izveo širok spektar ortopedskih i traumatoloških zahvata. 

Danas, ugradnja umjetnog kuka i koljena moja su svakodnevica, dok moje kliničko iskustvo najviše dolazi do izražaja kod revizijskih zahvata na kuku i koljenu. Artroskopski zahvati na koljenu i gležnju, rekonstrukcije ligamentarnih ozljeda koljena i gležnja, artrodeze gležnja i stopala, popravak koštano-hrskavičnih defekata gležnja, korektivni zahvati na prstima stopala dio su rutine. Ako se ukaže potreba, provodim i zahvate osteosinteze prijeloma kosti donjih ekstremiteta. 

3. Uz liječenje ortopedskih tegoba, vrlo ste aktivni u smislu vlastite edukacije, kao i akademskom radu. Možete li nam ispričati o nekim svojim najvažnijim pothvatima u tome? 

Tijekom dugogodišnje prakse susretao sam se s raznim, sve kompleksnijim ortopedskim slučajevima koje sam bio dužan rješavati s obzirom da su specijalisti u tercijarnim zdravstvenim ustanovama zapravo zadnja instanca na koju se pacijent s kompleksnim problemom obraća. To je dovodilo do potrebe i za dodatnom edukacijom, posebice iz revizijskih zahvata kuka i koljena kako bih u budućnosti kirurški ih zbrinjavao na najvišoj razini. Na neki način, tu se i stvorio moj interes za tom problematikom kojom se i danas bavim. 

Također, drugo posebno područje interesa je gležanj za kojeg imam isto tako imam bogatu edukaciju i iskustvo. S našim suradnikom doc. dr. sc. Rakovcem dosta sam surađivao na području gležnja i stopala te se početkom specijalističkog staža na njegovu inicijativu stvorila ideja o uvođenju zahvata ugradnje i totalne endoproteze gležnja za hrvatske pacijente. Prva je edukacija o tehnici ugradnje bila je 2012.g u Kielu, potom u Tubingenu i Augsburgu, sve za različite sustave endoproteza gležnja, nakon čega smo endoprotezu gležnja po prvi puta u Hrvatskoj počeli ugrađivati na Klinici za ortopediju u Lovranu. To osobno smatram jednim od dražih pothvata. 

4. Zašto pronalazite osobni gušt u učenju novih kirurških metoda? Je li istina da odmah nakon završetka edukacije ne prestajete razmišljati o primjeni naučenog? 

U medicini ne možete stajati na mjestu sa znanjem iz svojeg specijaliziranog područja jer će se posljedice osjetiti u rezultatima vašeg rada. Naravno, nemoguće je pratiti u potpunosti sve moguće novosti iz medicine, ali niti iz čitave ortopedije. Zato se svatko od nas usko specijalizira za određeno područje. Mogu reći da nema većeg gušta kada naučite makar mali detalj koji će vam olakšati ili poboljšati kiruršku tehniku te ponuditi bolji rezultat za pacijenta. 

Neopisiv je osjećaj kada na prvi poslijeoperacijski pregled pacijent ulazi sa osmjehom na licu, zadovoljan i bez značajnijih bolova. Postoje i one edukacije s novim kirurškim metodama zbog kojih se zapitate jesu li uvijek nove tehnike i metode bolje od onih koje trenutno koristimo i s kojima imamo najviše iskustva, radi li se samo o trendu ili zaista postoji benefit za daljnji rad. Uvijek je potrebno učiniti selekciju i filtraciju trendova te ih potom individualno prilagoditi prema pacijentima kako bi postigli najbolji rezultat liječenja.

5.Uz rad u Specijalnoj bolnici dr. Nemec, djelujete i kao član liječničkog tima HNK Rijeka. Jeste li brinuli o nekoj našoj nogometnoj zvijezdi? Kakav je osjećaj biti liječnik za jedan od najpoznatijih hrvatskih klubova? 

Suradnja sa HNK Rijekom traje još od 2015. godine kada sam bio dio liječničkog tima juniora. Povremeno sam obavljao i preglede seniora, no s vremenom sam prešao u seniorski medicinski tim s kojim radim i danas. 

Kad ste dugo u jednome klubu, počinjete sve više biti emotivno vezan za klub i sve oko njega. U seniorski tim dolaze i neke već formirane nogometne zvijezde, ali jednako tako se u klubu stvaraju i nove, mlade nogometne zvijezde koje će tek zasjati. Kako sam mnoge gledao dok su odrastali još od najmlađih nogometnih uzrasta, u svima njima vidim prvenstveno  mlade sportaše koji maksimalno ulažu trud i napor kako bi postigli vrhunske rezultate, a pri tom troše i ozljeđuju svoje tijelo. U mojoj ambulanti status zvijezde nije bitan – svi pacijenti dobivaju jednaki tretman.

6. Koji su najveći izazovi u sportskoj ortopediji? Ima li liječenje nogometaša neke posebnosti naspram redovitih pacijenata u ambulanti?  

Rad sa profesionalnim sportašima nije uvijek samo na području ortopedije i sportske traumatologije: potrebno je donekle biti i sportski psiholog. Kada radite sa ozljedama profesionalnih sportaša uvijek je izazov vrijeme oporavka, odnosno vrijeme do povratka na sportski teren, stoga je neizmjerno važno stvoriti povjerenje s igračima kako bi u svakom trenutku znali da imamo zajednički interes, a to je njihov optimalni povratak u punu aktivnost, odnosno povratak u optimalnom trenutku. 

Nestrpljivi u svemu tome mogu biti i treneri, ali i uprava kluba. Stoga je prepoznavanje važnosti medicinskog tima u ozbiljnim sportskim klubovima od ključnog značaja: sportaš se vraća na teren bez rizika od ponavljanja ozljede pa će trener moći računati na njega u sljedećim utakmicama. Jednako tako, igrač koji opetovano ne igra zbog ozljede dugoročno ne pomaže klubu. 

Profesionalnom sportašu je tijelo svojevrsni osnovni radni alat. Zato mora biti svjestan da je medicinski tim tu za njegovu dobrobit, gdje je ključno od početka stvoriti povjerenje s igračima. 

7. Bez obzira na sportsku ortopediju koju asociramo s nogometom i mladosti, liječite i tegobe koje se pretežito vežu uz stariju populaciju kao što je ugradnja kukova. Jesu li ti medicinski stereotipi i dalje točni? Je li vam izazov prilagođavati se ovako širokom portfelju dobi pacijenata? 

Kako definirati starost samo po sebi? Prema mom osobnom mišljenju, to je trenutak kad se osjećaš staro i nemoćno, a godine kao broj su postale nebitne. 

Međutim, umjetni kukovi se ugrađuju zaista u bilo kojoj odrasloj dobi, a ovise o podlozi problema. Zato u današnje vrijeme nema dobne granice za indikaciju ugradnje umjetnog kuka, unatoč dijagnostičkoj potvrdi patologije zgloba kuka gdje je glavna indikacija bol i nemogućnost određenih aktivnosti te evidentan pad kvalitete života. 

Još 2009. godine ugradnja umjetnog kuka proglašena je operacijom stoljeća, posebice zbog značajnog utjecaja na porast kvalitete života. Danas imamo mlađe pacijente kojima je kuk potrošen od intenzivne sportske aktivnosti (najčešće bivši profesionalni sportaši). Posljedice razvojnih poremećaja kuka, ali i traume kuka operiramo u sve mlađoj dobi baš zbog želje pacijenata za poboljšanjem kvalitete života. Dinamika života se rapidno ubrzava, čini se da je slobodnog vremena sve manje, stoga je svaki kvalitetan trenutak života dragocjen. Ne čudi me da se pacijenti sve ranije odlučuju za operativno liječenje u smislu ugradnje endoproteze. I mi kao specijalisti moramo se prilagođavati potrebama te pacijentima omogućiti najnovije dostupno znanje i kiruršku tehniku kako bi postigli najbolji mogući ishod te ubrzali oporavak.

8. Za kraj, Vaš pristup liječenju obilježava osjećaj pristupačnosti, a poznati ste i po svojem toplom osmjehu u razgovoru s pacijentima. Je li to neki Vaš recept protiv „sindroma bijele kute“? Suzbija li se time strah od operacije? 

Ako ste se kao liječnik barem jednom našli u ulozi pacijenta, znate kakav je osjećaj kada u ambulantu ulazite sa strepnjom od dijagnoze, načina liječenja, imate problem za koji se nadate da vaš liječnik ima rješenje. 

Jako je važan prvi susret pacijenta s liječnikom jer, na kraju svega, njemu trebate pokloniti povjerenje i svoju intimu. Osmjeh kao mala, jednostavna, ali moćna gesta u svim situacijama u svakodnevnom životu, a ne samo tijekom liječničkog pregleda, ima ogroman učinak i može promijeniti vaš dan na bolje. Potrebno je malo truda jer biti human, ljubazan i uljudan ništa ne košta. Kad vas netko pozdravi lijepom riječju i toplim osmijehom lako je shvatiti da je smiješak zarazna pozitivna emocija koja se širi kao poticaj sreće. 

Ako volite svoj posao i radite ga sa entuzijazmom uz primarni motiv pomoći ljudima, onda vam osmjeh dođe prirodno. Štoviše, pomaže vam stvoriti osjećaj opuštenosti, povezanosti i povjerenja s pacijentima dok ih i potičete na razgovor kako bi dobili bolji uvid u problem. Mogu otvoreno reći da mi je glavna ideja da se pacijent u mojoj ambulanti osjeća baš kako bih se ja želio osjećati na liječničkom pregledu.

Osim liječenja velikih zglobova, u SB dr Nemec primjenjuju se najnoviji operacijski pristupi u liječenju svih ortopedskih oboljenja. Uz naprednu radiološku dijagnostiku i postoperativnu fizikalnu terapiju pacijentima je osiguravan brz i učinkovit oporavak. Za više informacija o liječenju u Specijalnoj bolnici dr. Nemec posjetite web stranicu: https://www.bolnica-nemec.hr/.