Iako Gorski kotar u demografskom smislu proživljava teške dane, iako u cjelokupnoj turističkoj statistici Primorsko-goranske županije ne sudjeluje s velikom udjelom, u jednom dijelu hrvatske turističke priče možda je i najbolji: animaciji specifičnih investitora u njihove smještajne jedinice. Kuće za odmor, po arhitektonskoj smjelosti, ali i po vrlo dobroj uklopljenosti u tradiciju ambijenta u koji dolaze, nerijetko i po iznosu tih investicija nema mu ravnog. Drugim riječima, u Gorski kotar ulažu ljudi posebnih vizija, naglašene hrabrosti i samosvijesti pa i – strasti. One koja je potrebna za bavljenje turizmom, ali i one koja želi da se priča u fantastičnom dijelu Hrvatske uskoro promijeni. Iako svi različiti, od istinskog luksuza do iskonskog robinzonizma, svi su naši ovogodišnji goranski finalisti u nečemu jednaki: ljubavi prema Gorskom kotaru.

Bela Vodica Crnog Luga

Prvi od finalista bila je Šumska priča, ili Forest Tale kako na engleskom prijevodu glasi njezin naziv. Osmislili su je i skoro do kraja izveli – prave se turističke priče naime nikad ne završavaju, one se stalno dograđuju, dorađuju, mijenjaju i prilagođavaju – mladi ljudi iz Krka, bračni par Tatjana i Alen Isaković. Oboje zapravo već iskusni poslovni ljudi, Tatjana k tome dokazana na području unutarnjeg dizajna, željeli su dio svojih sredstava te nadasve znanja transferirati u Gorski kotar. Optimalni okvir za svoj rad pronašli su u Beloj Vodici Crnog Luga, već je i sama adresa zanimljivi poetski haiku, te su stvorili jednu istinski ozbiljnu turističku priču. Ozbiljnu po svemu što su u nju investirali, od materijala do emocija, tako da su uistinu uspjeli napraviti mjesto gdje će se gost osjećati ugodno kao u svom domu. Kuća je k tome »na metar« od ulaska u NP Risnjak, vrlo je bogata sadržajima, a uskoro dobiva i vanjske elemente koji će maksimalno obogatiti dvorišni prostor.

Kuća Šumska priča – Forrest Tale, vlasnici obitelj Isaković, snimio: Sergej Drechsler

Dizajnerski, unutra, na svim je etažama u zanimljivoj međuigri jednostavnosti drvenih obloga koje ne samo da daju termičku i vizualnu toplinu, već daju i specifičan, vrlo privlačan miris drva, i čitavi niz vrlo hrabro implementiranih detalja. Iako nisu gradili »od nule« već su im gabariti bili postavljeni tipičnim vikendaškim zdanjem od prije četrdesetak godina, uspjeli su napraviti zanimljivu transformaciju koja je oplemenila i cjelokupni prostor na kojem se nalazi. Okružena kućama za odmor, ali i s mnogo »kvadrata« vlastitog prostora na kojima se nalazi čak i potočić, posluju i više nego zadovoljavajuće, a skoro kao raritet istaknuli bismo dolazak gostiju iz Švicarske kojima se baš sve jako dopalo. Očigledno »Mala Švica« bi za neko vrijeme, posebno bude li investitora poput Isakovića, mogla postati i – Velikom.

Kraljice robinzonskog turizma

E sad, da odemo u totalnu kontru, jer Šumska je priča i vrlo luksuzna priča, jedna od onih koji Gorski kotar promiču u mjesto luksuznog turizma, pobrinuli su se vlasnici Robinzonskog smještaja Lazac Lokvarski. Iako se iz naziva jasno razaznaje kako je riječ o općini Lokve, morate priznati da je malo tko od vas, uostalom i nas, bio baš u Lascu. Onima koji dakle nisu, toplo preporučamo odlazak, u prvom navratu makar na vikend, jer kad doživite sve što su pripremili Kristina Jakovac – po onoj znanoj žena-majka-kraljica – i njezina obitelj, suprug Željko te djeca Ana i Mario, sasvim ćete se sigurno vraćati. Oni su naime u cijelosti razvili jedan poseban, vrlo sadržajni eko sustav, ali i mjesto gdje se odmor piše s velikim O. Istina, u slučaju većih kiša ili dubljeg snijega morate se spremiti i na to da ćete zadnje desetke metara od automobila do njihovog robinzonskog kraljevstva propješačiti, no na kraju krajeva i u tome je dio draži robinzonizma.

Robinzonski smještaj Lazac Lokvarski – vlasnici obitelj Jakovac, snimio: Sergej Drechsler

Smještaj ima sjajan okoliš i pruža istinski direktan kontakt s prirodom, a jednako tako značajno smanjuje našu ovisnost o virtualnoj stvarnosti jer je signal svih digitalnih komunikacija slab ili ga nema. Spava se i boravi u zajedničkim prostorijama što možda smanjuje intimu, ili je čak i eliminira ne dolazite li u dvoje, ali zato veselje, smijeh i najviša stanja našeg duha iznimno aktivira.

– Malo smo možda na početku mislili da će ljudima sve ovo što smo im pripremili biti skromno, ali ne, velika je većina oduševljena i mnogo nam se gostiju vraća, istaknula nam je Kristina.

Pa i normalno da se vraćaju, vraćat će se još i više. Ma koliko da tehnologija silno napreduje, naše istinsko i iskonsko biće, naša biologija to teško slijedi. I baš zbog toga tu je – Lazac Lokvarski.

Uostalom dokaz dobrog poslovanja je i činjenica da su krenuli u proširenje smještajnih kapaciteta jer ovakav vid odmora preferiraju velika društva. Pa kad već žele, Jakovci će im to i ponuditi.

Čekala nas je Vesna Beljan na glavnoj goranskoj prometnici, onoj što od Delnica preko Skrada lagano vijuga prema Karlovcu. A onda je uslijedilo spuštanje prema Kupskoj dolini da bismo se zaustavili u Zakrajcu Brodskom. Očarani prirodom, ostavili smo automobile pa lagano, pješice prema još jednom robinzonskom turizmu, ovog puta naziva Robin’s Hood. Uistinu, kuća koju kao da je gradio sam Petko. Materijali – sve što je moguće prirodno. Voda se donosi i puni u rezervoare. Toaletni prostor – kemijski. Sama arhitektutra jednim dijelom oponaša sojenice, ali u ovom slučaju ipak stoji čvrsto na zemlji.

Robinzonski turizam Robin’s Hood, vlasnica Vesna Beljan, snimio: Sergej Drechsler

Okruženje bajkovito, ali i kultivirano velikim brojem posađenih voćki. Smještaj je dostatan za dvoje, a s obzirom na okruženje, blizu su dva Broda – Moravice i na Kupi kao i sam Skrad, uistinu se danima može uživati i to s maksimalnom utiskom izdvojenosti iz civilizacije kakvu poznajemo. Teško je ovaj zanimljivi kutak Gorskog kotara u viziji Vesne Beljan mjeriti klasičnom metodologijom, ali za sve one koji se žele u cijelosti tijekom svog odmora distancirati od zamorne civilizacije, teško da ima boljeg objekta i bolje pozicioniranosti.

Tcunami vedrine

Nastavak prema Vrbovskom, pa skretanje u Senjsko, doveo nas je do Ville Zore. A u njoj eksplozija simpatičnosti. Stefani Jadro Štefančić i suprug Darko rijetki su primjer ljudi koji na život gledaju toliko optimistično i vedro da su zapravo ogledni predložak iznajmljivača, ljudi koji se vesele ljudima. Ne s naučenim osmijehom, ma kakvi, kad vas oni dohvate prekrit će vas pravi tcunamiji vedrine.

Kuća za odmor Villa Zora, vlasnici obitelj Štefančić, snimio: Sergej Drechsler

– Kuću smo kupili od ljudi koji su s njome došli do visokog stupnja izgradnje. Naše je bilo njezino namještanje i redizajniranje u mnogim elementima, ali osnova je bila zadana. Ljudi su nam se toliko dopali da smo kasnije našu vilu i nazvali po prvoj vlasnici, teti Zori, pojašnjava nam Stefani.

A onda, razgledavajući kuću koja vani ima sjajan prostor za druženje, s roštiljem naravno, koji kao malo gdje ima i bazen što po potrebi može biti otvoren ili zatvoren, s grijanom vodom dakako, dolazimo i do toga da je njih, par iz Križišća i Hreljina upravo želja za bavljenjem turizmom preselila u – Vrbovsko.

– Ja sam pravnica, suprug inženjer. Vrbovsko i čitava atmosfera u njemu su jako poticajni, od čelnih ljudi koji vode općinu do stanovništva samog. Vrbovsko vam uspješno provodi politiku doseljavanja mladih obitelji tako da se osim u turističkom smislu ovdje ostvaruje jedan pravi novi svijet, posebno ako govorimo o goranskim prilikama. Pronašla sam zaposlenje u općini, dok suprug svakodnevno putuje na posao u Kastav. Ali, nije to teško, brzo ide, a kad se vrati uživamo u goranskoj idili, dodala je Stefani.

A Villa Zora nema što nema. Uostalom istaknuli smo već raritetni bazen, u kući ima fitnes, jacuzzi – saunskog kao i zabavnog prostora, fantastična druženja jamče kuhinjsko-blagovaoničke prostorije, mogućnost opuštanja dnevni boravak s kaminom, dok je dodatni ushit izazvala velika dječja soba uređena skoro poput adrenalinskog parka. Toliko je drugačija, toliko svoja da je često umjesto djece zaposjedaju odrasli. Vratimo li se početku teksta, shvatit ćete o čemu pišemo jer turizam čine ljudi, posebni, baš onakvi kakve smo zatekli u Villi Zori zanimljivog goranskih mjestašca Senjsko.

Jasmina, mijenjaj posao

Jasmina Černe je osoba koja u svom dominantnom poslu godinama ide kroz trgovačke, ekonomske, vode koje bismo u jednom klasičnom žargonu nazvali – lagano birokratskim. Šteta, mada je i u toj zoni riječ je o jako kvalitetnoj osobi, ali ponavljamo šteta jer – rijetko se susreće osobu koja s nevjerojatnom kreativnom minucioznošću pretvara naizgled nebitne, često i odbačene stvari u ambijentalnu umjetnost. Da, Jasmina Černe je, zajedno sa suprugom Tomijem, suvlasnica Chaleta Calla u Sungeru, i već iskusna iznajmljivačica. Iako je riječ o prostoru koji odiše privlačnošću i ugodom boravka, svi oni bezbrojni detalji u njemu, još više oko njega dio su imaginacije i sposobnosti transfomacije koje im podaruje Jasmina sama. Turizam? Da, njihov je chalet s razlogom neprestano pun, ali sveukupno, mnogo je to više od – samo turizma.

Kuća za odmor Chalet Call, vlasnici obitelj Cerne, snimio: Sergej Drechsler

– Iznad svega želimo da se naši gosti dobro osjećaju. A s obzirom na to da smo mi ti koji objekt iznajmljuju, želimo da im bude u njemu kao nama samima, pojašnjava nam Jasmina. Sve ono što poduzimaju s uređenjem prostora – a i u njihovom slučaju to je never ending story jer uvijek se ima što dodati – učine na način kako biste to činili sebi. Lijepo, nenametljivo, magnetski privlačno… ne zna čovjek gdje bi radije sjeo i boravio. Objekt je i vrlo funkcionalan i sadržajan, baš kao što ga se bez krzmanja može definirati oglednim primjerkom – održivog turizma. Onog koji poštuje okoliš, u svakom, ne samo ekološkom smislu. U svakom slučaju zanimljivi ljudi zanimljive energije u što se jako dobro uklapa i njihova dinamična kćerkica Leana, sasvim sigurno nastavljačica oplemenjivanja goranskog turizma.

Lijepi naš Gorski kotar. Prostor koji birokracija nikako da shvati, nikako da mu pomogne dosegnuti razinu koju istinski zaslužuje. Srećom, a zaključak je to naše ekipe koju je pored fotoreportera Sergeja Drechslera činila i jedna od najboljih poznavateljica županijskog turizma, osoba koja također, poput naših ovogodišnjih finalista, istinski živi turizam, Marica Mogorović iz TZ-a Kvarnera, Gorski kotar sve više ispunjavaju sjajni investitori, kasnije i iznajmljivači. Kako se i na samom goranskom prostoru složila jedna jako dobra ekipa, njihove su se turističke zajednice objedinile i sad složno na jedan jako dobar i poticajna način brendiraju to područje, ne sumnjamo kako će se veliki potencijal uskoro i realizirati na jednak takav način. Mala Švica, i bez dovoljno sluha birokracije, raste prema Velikoj.