Tomislav Anić, dr. med., specijalist ortoped
Povodom 20. obljetnice Specijalne bolnice dr. Nemec, razgovarali smo s dr. Tomislavom Anićem, ortopedom i kirurgom čije uže područje interesa uključuje kirurgiju koljena i ramena
Tomislav Anić, dr. med., specijlist ortopeda pridružio se timu Specijalne bolnice dr. Nemec 2007. godine gdje redovito liječi ortopedske pacijente već 17 godina. Dr. Anić neprestano sudjeluje na stručnim kongresima i edukacijama u zemlji i inozemstvu kako bi se kontinuirano usavršavao u području kirurgije koljena i ramena. Upravom je tim medicinskim područjima uže posvećen u sklopu Specijalne bolnice Nemec, s posebnim naglaskom na artroskopije ligamenata i tetiva te ugradnje endoproteza koljena.
Inače, Specijalna bolnica dr. Nemec slavi dvadeset godina uspješnog zdravstvenog rada kao prva privatna specijalna bolnica za ortopediju, primarno se posvetivši liječenju ozljeda i bolesti lokomotornog sustava, uz dodatne usluge poput radioloških pretraga magnetskom rezonancom te fizikalne terapije.
Bolnica je sama po sebi postala sinonim za visok standard zdravstvenih usluga na području ortopedske kirurgije. U SB Nemec liječili su se brojni hrvatski sportaši i poznate osobe kako bi se što prije vratili na sportske terene odnosno na glazbenu ili kazališnu pozornicu i male ili velike ekrane. Tijekom dva desetljeća, SB dr. Nemec okupio je snažan ortopedski tim u regiji, a jedan od članova liječničkog tima je i doktor Anić.
1. Za početak, unutar Specijalne bolnice Nemec interno ste poznati kao prava adresa za liječenje koljena i ramena, pogotovo kad je riječ o ligamentima. S kakvim se dijagnozama najčešće susrećete u ambulanti? Jesu li to većinom sportske ozljede?
Od početka karijere najviše su me interesirale ozljede ligamenata koljena, kao i tetiva ramena. Danas je to i ostalo moje uže medicinsko područje interesa.
Ozljede ligamenata koljena se većinski događaju u mlađoj dobi, točnije sportskoj populaciji, pri čemu ne mislim samo na profesionalne sportaše, nego i rekreativce koji čine većinu pacijenata. Osim ozljeda ligamenata česte su ozljede meniskusa, hrskavice.
Kod ramena u mlađih pacijenata česta je nestabilnost ramena, odnosno iščašenje. U starijom populaciji to su ozljede ili kronične rupture tetiva ramena.
2. Među pacijentima ste prepoznati kao iznimno temeljit liječnik koji predaje posebnu pažnju informiranju i praćenju liječenja, od prvog pregleda pa sve do potpune rehabilitacije. Vaše kolege često govore da pacijenti iz ambulante izlaze s potpunim razumijevanjem svojeg stanja i plana liječenja s minimalnim brojem pitanja. Koja je Vaša tajna?
Potrebno je sa svakim pacijentom dugo razgovarati i upoznati ga sa liječenjem što detaljnije. Pacijent je aktivni sudionik u svome liječenju, zbog čega mora postojati uzajamno povjerenje. Jednako kao što pacijent mora vjerovati liječniku da će napraviti sve što može da njegovo liječenje bude što uspješnije, tako i liječnik mora vjerovati pacijentu da će se maksimalno pridržavati uputa i plana liječenja.
Nakon razgovora, pacijent treba biti u potpunosti informiran kako bi donio najbolju odluku. Čak ako i dođe do neželjenog ishoda liječenja ili komplikacije, pacijentu će zbog temeljite pripreme i zbrinjavanje komplikacije biti puno jednostavnije.
Kako mi je kao liječniku uvijek u cilj zadovoljstvo pacijenta, nikad mi nije problem posvetiti dodatno vrijeme kako bi se pacijent osjećao sigurnije i informiranije, što utječe i na kvalitetu liječenja kao mog rada.
3.Uz svoju temeljit pristup dijagnostici i odnosu prema pacijentu, poznati ste kao i odličan kirurg. Koje sve zahvate provodite u Specijalnoj bolnici Nemec?
Najviše se bavim koljenom i ramenom, gdje provodimo podosta artroskopskih zahvata.
Što se tiče kirurgije koljena, to su najčešće rekonstrukcije ligamenata (prednji, stražnji, postranični), šivanje meniskusa, kao i zahvati na hrskavici. Provodim i zahvate stabilizacije patele te korektivne osteotomije oko koljena na bedrenoj i potkoljeničnoj kosti. Ugrađujem i endoproteze koljena, uključujući i revizijske operacije prethodnih ugradnja endoproteza.
S druge strane, na ramenu su to isto najčešće artroskopski zahvati u smislu šivanja tetiva, stabilizacije ramena, kao i otvoreni zahvati od stabilizacije pa do ugradnje endoproteze ramena.
4. Kada se pacijent odluči za operaciju, uvijek inzistirate da je pacijent transparentno upoznat sa svim njenim detaljima. Pomaže li to pacijentima protiv straha od zahvata? Što Vas pacijenti najčešće pitaju?
Mišljenja sam da strah proizlazi najviše iz neznanja. Moje iskustvo je da što više pacijent zna o svojim problemima te o mogućem načinu liječenja, strah postaje manji. Prošlo je vrijeme kada bi pacijent došao liječniku, čekao pasivno što će liječnik odlučiti i bez pitanja pristao na liječenje.
Kada je sve transparentno, kada postoji uzajamno povjerenje i poštovanje, tada nema mjesta iracionalnom strahu. Manji strah od zahvata uvijek postoji i nikada ne može u potpunosti nestati, što je normalna pojava. Svi se bojimo biti u ranjivoj poziciji, a strah je prirodna reakcija. Ipak, informiranjem i upoznavanjem pacijenta sa zahvatom strah svodimo na minimum.
5. Na području kirurgije koljena i ramena usavršavali ste se u nekoliko država kroz radno iskustvo, edukacije i masterclassove, uključujući Sloveniju, Njemačku, Nizozemsku, Libanon i SAD. Možete li izdvojiti neka ključna sjećanja koja Vam se danas reflektiraju u liječenju?
Imao sam prilike posjetiti neke zaista velike i poznate svjetske bolnice, gdje sam, kao što je situacije svugdje, vidio dobre i loše strane takvog medicinskog pristupa. Ipak, ono što bih izdvojio jest organizacija. Zaista je nevjerojatno gledati toliko ogroman i složen sustav, a da organizacijski funkcionira na visokoj razini. Takav sustav podiže kvalitetu liječenja i sigurnost pacijenta.
Nadalje, sustav treba prepoznati kvalitetne ljude i omogućiti im još bolje uvjete razvoja, čime se podiže nivo i standard liječenja na višu razinu. Međutim, nemojmo se zavaravati da je vani sve bolje. Bez ustručavanja mogu reći da smo u Specijalnoj bolnici dr. Nemec kvalitetom na razini, čak od nekih i bolji.
6. S obzirom da SB Dr. Nemec ove godine slavi svoju 20. obljetnicu, možete li nam reći kako je biti njezin član tima? Zašto pacijenti trebaju odabrati baš ovu prvu hrvatsku bolnicu za ortopediju?
Član sam ovog tima skoro od samih početaka. U današnje vrijeme nemoguće je baviti se cijelom ortopedijom odjednom, a da bi bila kvalitetna. Jednostavno je razina znanja i brzina napretka takva da se moramo subspecijalizirati. To je prepoznato u ovoj ustanovi od njenog samog početka.
Specijalna bolnica dr. Nemec je brend koji je građen na povjerenju koje se može dobiti jedino kvalitetom. Nije moguće graditi takav brend dva desetljeća bez zadržavanja najviših standarda, što pacijentu znaju, pa nam se zbog toga i vraćaju.
7. Možete li s nama podijeliti neke posebne slučajeve uspješnog liječenja? Nalazite li neko zadovoljstvo kada pacijente nakon operacije vraćate u pokret ili na sportske terene?
Naravno da pomoći nekome predstavlja veliko zadovoljstvo. To je u srži medicinske struke i pomaže nam nositi se sa slučajevima kada liječenje ne ide po planu.
Iskreno ću reći – vidjeti da se liječenjem nekome ponovo može vratiti kvaliteta života je poseban osjećaj. Ipak, ponovno napominjem da to nije samo zasluga liječnika jer i pacijentu tu igra vrlo važnu ulogu.
8. I na kraju, kao ortoped koji je često na edukacijama i raznim usavršavanjima, kako Vi osobno vidite budućnost ortopedske kirurgije? Zašto je individualni pristup liječenju toliko važan?
Svi smo mi različiti. Imamo različite potrebe, želje, odnos prema bolesti i osjećaj nemoći, kao i vlastita očekivanja. Ono što nekoga zadovoljava drugome predstavlja neuspjeh. Zato liječenje mora biti individualno, a tu se opet vraćamo na razgovor sa pacijentom. Moramo znati koja su njegova očekivanja da bismo ih mogli ispuniti tijekom liječenja.
Teško mi je samo tako procijeniti kakva je budućnost ortopedske kirurgije. Međutim, kao i drugim sferama života mijenja se struktura stanovništva: ono postaje starije, ali i aktivnije u kasnijoj životnoj dobi. Postoji potreba za brzim „instant” rješenjima, što nije zaobišlo ni medicinu. Međutim, takva rješenja u medicini ne mogu biti odmah i uspješna. Zato vjerujem da budućnost ortopedije donosi još individualniji pristup.