Opatijo bajna, biseru ti našeg mora, u tvom divnom skladu ti lijepa si noću, prekrasna kada svane zora. Tvoj val što se pruža do vrtova ruža, o ljubavi šapće noć i dan. Snivaj sad Opatijo bajna, ti si najljepša tajna i moj ljubavni san – stihovi su poznate skladbe »Serenada Opatiji« legendarnog Ive Robića koji je u nekoliko rečenica maestralno sažeo ljepotu osjećaja koji vas obuzme kada prolazite glavnom cestom kroz Opatiju, a sa svih vas strana pozdravljaju palme te pročelja kultnih hotela i vila koja šapću bajke svima što imaju sluha poslušati povijesne crtice o biseru našega Jadrana.

Tko želi, zastat će i pustiti stoljetnim ružama da mu ispričaju najljepše ljubavne bajke. Tko želi, zastat će i poslušati šum valova koji vraćaju u burnu povijest jadranskoga grada. Tko želi, zastat će i udahnuti ljekoviti zrak prožet soli koji će omamljujućom moći natjerati svakoga da promisli o snazi života. Tko želi, zastat će i dozvoliti da ga Opatija obuzme svime onime što pruža, a pruža puno više od puke turističke destinacije i lječilišta.

LRH – Hotel Kvarner dobio je i novu rasvjetu

Sve ceste vode u – Opatiju

Razumjeti Opatiju i zaljubiti se u nju poput svakoga tko ju barem jednom posjeti, znači uroniti u vremeplov zbog kojeg ćete na trenutak zaboraviti svakodnevne izazove i dozvoliti prošlosti ovog obalnog dragulja da vam otkrije svoje misterije, tako nježno isprepletene sa sadašnjošću.

Prije nego što su Opatiju otkrili imućni riječki trgovci i bečka aristokracija, prije nego što je uopće imala ime, na njenoj obali svoj su dom izgradili benediktinci. Današnji grad Opatija svoje ime duguje upravo srednjovjekovnome benediktinskom samostanu jer je mjesto nekada zvano Opatija sv. Jakova.

Kada je godine 1843. dovršena obalna cesta Rijeka – Volosko – Opatija, čiju je gradnju potaknuo riječki poduzetnik Iginio (Higin) Scarpa, stvoreni su preduvjeti za razvoj Opatije, a uočivši prednost dragulja uz more, Scarpa je izgradio i prvi opatijski ljetnikovac, Villu Angiolinu, 1844. godine.

Dolaskom riječkih patricija, oca i sina Iginija i Paola Scarpe te podizanjem ljetnikovca Angioline, nazvanog po pokojnoj mu supruzi, odnosno majci, Opatija je širom otvorila svoja veličanstvena vrata nizu značajnih gostiju i putnika, razvijajući se tako od početne točke za noćenje u tjedne i mjesece dugačke ljubavne veze između nje i brojnih joj povijesnih posjetitelja.

Impresivno arhitektonsko ostvarenje

Opatija je na svjetskim mapama postala vječno ucrtana kao destinacija koja se mora posjetiti izgradnjom hotela Kvarner koji je svečano otvoren 27. ožujka 1884. godine. Gledajući danas njegovu impresivnu strukturu i terasu, lako se uhvatiti u romantičnom sanjarenju o tome kako je izgledalo otvaranje kojemu su prisustvovale brojne aristokratske obitelji u vrijeme mode inspirirane empirijskim stilom, na ispraćaju dvorskih krinolina koje su polako počele mijenjati krinolette…

Hotel Kvarner, originalno nazvan Quarnero, nastao je tako što je poduzetnik Friedrich Julius Schüler, tadašnji generalni direktor Južnih željeznica, vizionarskom misijom 1882. godine kupio vilu Angiolinu i pripadajući joj perivoj te brojne druge zemljišne čestice kao podlogu za realizaciju ideje o novoj turističkoj destinaciji. Pod utjecajem liječnika, ta buduća turistička destinacija poprimila je odlike lječilišta, a danas hotel valja doživjeti kao povijesni objekt koji je od samog otvorenja imao legendarni status jer su u njega navraćala brojna slavna imena.

Arhitektura hotela Kvarner u neoklasicističkom stilu nešto je posebno. Do izražaja posebno dolazi nedavnom renovacijom prema izvornom izgledu, a veliki prozori pružaju čudesan pogled na more, dok interijer s mnoštvom detalja podsjeća na slavnu prošlost hotela. Na pročelju hotela te u Kristalnoj dvorani, foajeu i bočnim krilima izvedeno je ukupno 290 sondi, a tijekom radova istraženi su zidovi, stropovi i podovi hotela, kao i stolarija te metalni i ukrasni elementi što je rezultiralo grafičkom rekonstrukcijom povijesnih slojeva i ton-kartama najvažnijih povijesnih slojeva boje.

Velebna Kristalna dvorana izgrađena je 1913. godine kao impresivno arhitektonsko ostvarenje i najveća sala te vrste u Opatiji. Na njenom su se pročelju originalno nalazili povijesni grbovi pa je tako u središnjem medaljonu bio grb Markgrofovije Istre kojoj je Opatija tada pripadala; lijevi rizalit bio je posvećen Društvu Južnih željeznica kao investitorima gradnje i prikazivao je krilati željeznički kotač kao međunarodni simbol željeznice, a desni rizalit je prikazivao logo kompanije Wagon Lits koja se bavila hotelijerstvom na najvišem nivou u velikim svjetskim metropolama i koja je 1910. godine preuzela upravljanje najelitnijim opatijskim hotelima.

S obzirom na povijesnu važnost i ljepotu Kristalne dvorane, ne čudi što je danas mnogi biraju za jedan od najvažnijih dana u svome životu, poput romantičnog vjenčanja pod prekrasnim kristalnim lusterima po kojima je prepoznatljiva. Impozantna dvorana savršeno je mjesto za privatna događanja ili pak poslovne skupove, a svaki je kutak protkan tradicijom i kulturom održavanja ekskluzivnih povijesnih događaja, od carskih i kraljevskih dostojanstvenika iz cijele Europe koji su vodili svoje dame u balskim haljinama plesnim podijem, do Opatijskog festivala i održavanja Dore te brojnih glazbenih i drugih događaja.

LRH -Impresivni lusteri

Legendarna balerina

Priljev gostiju u hotel Kvarner bio je od njegova otvaranja toliki da su Južne željeznice krenule investirati u niz daljnjih smještajnih kapaciteta, što je rezultiralo izgradnjom vile Amalia koja je i onim najzahtjevnijima pružala prijeko potreban i potpun mir. Prema potrebi, uz njih je korištena i obližnja vila Angiolina pa je često bio slučaj da su sva tri objekta bila korištena za uslugu jedne obitelji istovremeno.

Vilu Amaliu ne možemo spomenuti bez posjeta planetarno popularne američke i francuske balerine Isadore Duncan, buduće supruge slavnog ruskog pjesnika Sergeja Jesenjina. Duncanova je na primamljivu destinaciju doputovala 1902. godine zajedno sa svojom prijateljicom, smjestivši se na poziv nadvojvode Ferdinanda u vilu Amaliju. »Prije nego sam nastupila u Münchenu, Elizabeth i ja pošle smo u Opatiju i vozile se gore – dolje ulicama tražeći smještaj u hotelu. Nikako ga nismo mogle naći, ali smo izazvale znatnu pažnju u tom mirnom gradiću te nas je vidio nadvojvoda Ferdinand koji je onuda prolazio. Pokazao je zanimanje za nas i ljubazno nas pozdravio. Napokon nas je pozvao da odsjednemo u njegovoj vili u perivoju hotela ‘Stephanie’«, opisala je Duncanova u svojoj biografiji.

Poznatoj se balerini u pamćenje posebno urezala opatijska palma što je rasla pod njezinim prozorom. Bilo je to prvi put da vidi palmu koja raste u umjerenoj klimi, ni ne sluteći da će upravo ta palma poslužiti kao inspiracija za legendarne plesne pokrete.

»Često sam primjećivala kako joj listovi dršću na ranu jutarnjem povjetarcu, i odatle potječe u mom plesu ono lako podrhtavanje ruku, šake i prstiju, koje su moji imitatori toliko profanirali …«, napisala je Duncanova, danas poznata kao »majka modernog plesa«, koja je zahvaljujući inspiraciji opatijske palme, zauvijek promijenila svijet plesa.

I tako je predivna opatijska palma ušla u povijest svjetske plesne umjetnosti, a stotinu godina nakon toga i Isadora Duncan je dobila svoje opatijsko memorijalno obilježje u obliku skulpture akademske kiparice Tatjane Kostanjević koja ju je zabilježila u vječnom plesnom pokretu.

LRH – Vila Amalia ugostila je i slavnu Isadoru Duncan