Znate li koliki je bio prosječni broj dana koji je pojedini turist ostvario u Opatiji 1899. godine? U jedinom hrvatskom gradu koji je nastao zbog turizma, a ne kao ostali koji su turizam prigrlili kao dobrodošlu »dopunsku djelatnost«, koji je te, zadnje godine 19. stoljeća ostvario 333 tisuće noćenja, gost je boravio nevjerojatna – 22 dana. Stotinjak godina kasnije taj je prosjek pao za skoro – pet puta. S jedne strane logično jer su sredstva prometne komunikacije prije 125 godina bila spora i iscrpljujuća, tako da onaj tko se odlučio na tada dalek put, nije imao namjeru baš se brzo vraćati. S druge strane, kad govorimo o slavljenici Opatiji čiji turizam upravo slavi 180. rođendan, govorimo i o tadašnjem središtu zdravstvenog turizma tako da se u nju upravo zbog zdravlja dolazilo na dulje vrijeme, posebno u mjesecima izvan ljetnih. Dolazilo se kako bi se popravilo svoje zdravstveno stanje, kako bi se tijelu vratilo vitalnost, duhu optimizam i vedrina. Što je dakako nemoguće učiniti ovim našim današnjim hiper ubrzanim ritmom.

A znate li koliki je bio udio stranih turista u Opatiji 1950. godine? Prve turistički važne, nakon što su, u najgrubljim crtama, sanirane posljedice najvećeg rata u svjetskoj povijesti. Samo 3 posto, preostalih 97 posto, od ukupno 50-ak tisuća noćenja ostvarili su – domaći gosti. Mislite li da je to malo, na razini Hrvatske koja je ostvarila ukupno 600 tisuća noćenja, bilo je još i skromnije – stranaca je bilo svega tri posto. Istina, priča se u Opatiji, koja je oduvijek bila i lider cjelogodišnjeg turizma, relativno brzo okreće u korist stranaca kojih 1965. bilježi čak 83 posto. Naprosto, nakon pauze izazvane II. svjetskim ratom i totalnim preokretom društvenog uređenja, koje je dakako kod gostiju iz »zapadnih« država izazivalo i brojne nedoumice pa i zazor, tim više jer je dio opatijskih »nekretnina« konfisciran, stranci se ipak velikom brzinom, prije svih na Jadranu, vraćaju Opatiji. Jer iste te 1965. godine Hrvatska je u cjelini ostvarivala tek 50-postotni udio stranih turista. Opatija je od same inicijalne iskre svog turizma, od te davne 1844. godine uvijek bila i ostala jednim od najvažnijih simbola hrvatskog turizma. Podaci o kojima govorimo dolaze iz »Statističke analize turističkih kapaciteta Opatijske rivijere« koje je 1996. godine obradila i publicirala ugledna profesorica Ivanka Avelini Holjevac. Što također potvrđuje činjenicu da su Opatija i njezin turizam oduvijek bili i središtem proučavanja znanstvenika raznih profila i znanstvenih disciplina.

Ljekoviti morski zrak

Opatija je pak titulu »kolijevka hrvatskog turizma« zaslužila jer se njegov nastanak vezuje uz 1844. godinu, kad je izgrađena Villa Angiolina, odnosno kad je, uz doseljavanje »običnih« stanovnika, ne samo redovnika povezanih s opatijom sv. Jakova, došlo do početka gradnje objekta čija je namjena bila i ugošćavanje turista. Istina, da bi se tako nešto uopće moglo dogoditi, trebalo je učiniti i značajne infrastrukturne promjene. Opatija je naime godinu prije, 1843., dobila cestovni spoj s Rijekom, tako da se vrlo brzo nakon Angioline grade i dva hotela – Kvarner i Imperial. Njih je pak izgradila austrijska državna tvrtka Južne željeznice. Pomalo neobično jer željeznica tada do Rijeke i Opatije nije stizala. Istina, ali nekad se vrlo temeljito planiralo. Pa se znalo da će uskoro i snažna mreža željeznica stizati iz Budimpešte do Rijeke, da će se ona spojiti s Pivkom, pa tako i Bečom, da će »Matuljski štacijon« postati ondašnja – Vrata Jadrana. Iako je do dolaska prvih vlakova trebalo proći još četvrt stoljeća, središnja Europa, a to je tada zapravo bio austrougarski imperij, je u Opatiji prepoznala mondeno mjesto u kojem je svatko tko je držao do sebe morao biti u najmanju ruku – viđen. Oni još »viđeniji« počeli su velikom brzinom graditi svoje »vikendice«, točnije vile koje su u arhitektonskom smislu bile umanjene replike onog što su ta bogata gospoda najrazličitijih profesija imala i kod kuće.

Danas kad često zazivamo razvoj zdravstvenog turizma kao jedne od optimalnih grana te gospodarske djelatnosti, kao da zaboravljamo da je Opatija zapravo nastala kao klimatsko lječilište. Ljekoviti morski zrak koji se k tome u određenom dijelu dana miješa s onim gorskim što pristiže s Učke, uistinu je činio pozitivne zdravstvene promjene kod mnogih stanovnika današnje Austrije, Bavarske, Mađarske… Zemalja u regiji u kojima je naglašena vlaga, posebno za dugotrajnih zimskih magli utjecala na probleme s dišnim putevima. Taj čudesni, ljekoviti opatijski zrak utjecao je i na otvaranje pravih sanatorija čiji je najvažniji zadatak bio pacijente za vrijeme boravka u Opatiji naučiti – disati punim plućima.

Julien Duval – Simbol Opatije – Djevojka s galebom

Istinski biser Jadrana

Do početka I. svjetskog rata Opatija je bila jedno od najmondenijih mjesta Europe što je sve pratila eksponencijalna izgradnja. Mnogo veća i snažnija od one, koliko god ju nazivali »pogubnom apartmanizacijom«, koju pratimo danas. Opatija je postala destinacijom elite, bogatih i utjecajnih ljudi, svjetskih uglednika. Ono što je također zanimljivo, posebno iz današnjeg kuta gledanja u kojem se Opatija bezuspješno već desetljećima pokušava žičarom povezati s Učkom, djeluje i podatak kako je tramvajska pruga Opatiju spajala s željezničkim kolodvorom, sa štacjonom u Matuljima. Svakako, kad smo već na području infrastrukture, istaknimo i to da je Opatija tada dobila i obalno šetališta, popularni Lungomare koje je pak povezalo nisku liburnijskih bisera od Voloskog do Lovrana. Na taj je način zaštićen pristup moru i uzurpacije »prve crte do mora«, ali i potaknut turizam na području dugom desetak kilometara.

A da je Opatija istinski biser Jadrana, kako joj također znaju tepati, oduvijek zna i Hrvatska turistička zajednica. Kako i ne bi kad se uvijek, na sajmovima širom svijeta, upravo Opatija ističe kao jedna od najprepoznatljivijih nota kompozicije hrvatskog turizma. Također, organizatori Dana hrvatskog turizma odlučili su kako će upravo Opatija biti domaćin ovog najvećeg godišnjeg skupa hrvatskih turističkih djelatnika.

Vrlo je to lijepo pojasnio Kristjan Staničić, direktor HTZ-a na prošlim Danima hrvatskog turizma održanim u studenom u Rovinju, što je izazvalo i nepodijeljeno odobravanje, kao i iščekivanje ovogodišnjeg DHT-a. Sasvim je sigurno da će se održati i niz panel-diskusija koje će u vezu dovoditi upravo 180 godina opatijskog turizma s refleksijama na sve ono što smo kroz to vrijeme utkali u DNA cjelokupnog hrvatskog turizma. Koliko god da je to jako dugi protok vremena, posebno za zadnja desetljeća u kojima se trendovi izmjenjuju velikom brzinom, jasno je da je upravo ono što je stvorilo bazu, početke opatijskog turizma jako pogodno kako bi se implementiralo u ciljeve i planove koji nas i dan danas vode do toliko željenog cjelogodišnjeg turizma. Opatija je naime nekad najmanje gostiju imala – ljeti. Poslovala je turistički desetak mjeseci u godini. Bio je to istina drugačiji turizam skromnijih brojki, ali bio je – turizam.

Divljenje i poštovanje

Slit će se u studenom 2024. godine zahvaljujući DHT-u u Opatiju na stotine izvrsnih turističkih djelatnika, novinara, menadžera, domaćih i stranih, kako bi proslavili najkvalitetnije od hrvatskog turizma. Ali i Opatiju samu, grad koji je svojom uspješnošću nagnao i niz drugih okolnih gradova da se počnu baviti turizmom. Jer da, zrak je u Opatiji posebno ljekovit, ali nije bitno lošiji ni u Crikvenici ili pak Baškoj na Krku, da o Lošinju ni ne govorimo. Tu su i goranske Fužine, vrlo se brzo priključio i Rab.

Mnogo se toga u 180 godina promijenilo, nastalo i nestalo, ali Opatija je i dalje pojam koji istodobno izaziva divljenje i poštovanje kod svih onih koji žele razvijati kvalitetan turistički proizvod. I da se, uz Dane hrvatskog turizma, još jednom vratimo počecima opatijskog turizma, ona je putem njegove zdravstvene inačice i u europskim razmjerima inicirala zametak, nastajanje jedne od najsnažnijih globalno raširenih gospodarskih grana – modernog turizma. Iako ga se tako te 1844. godine nije nazivalo, hrvatski je turizam rođen upravo tada, u dvorištu Angioline, na klupi s pogledom na najljepše more.

Julien Duval – Park Angiolina

Podrška Fiumanki Uvažavajući impresivnu povijest turizma na Kvarneru, HTZ itekako misli i na današnje trendove koji su posebno naglašeni na tom dijelu Jadrana. Jedan od njih je i nautički turizam, u što se odlično uklapa Fiumanka, poznata Međunarodna jedriličarska regata čiji je HTZ pokrovitelj. – Kvalitetna događanja i manifestacije uvelike doprinose kvaliteti i atraktivnosti ukupne hrvatske turističke ponude, a jedna od njih je svakako Fiumanka, po mnogočemu posebno događanje koje već dugi niz godina iznova okuplja mnoge zaljubljenike u more i jedrenje. Ova manifestacija uvelike doprinosi i isticanju nautičkog turizma kao jednog od naših najkvalitetnijih proizvoda po kojem smo itekako dobro prepoznati u globalnim okvirima. A osim mora i sunca, sporta i avanture, Fiumanka je jedriličarski spektakl koji, osim same regate, predstavlja i odličan spoj poslovnih, turističkih, gospodarskih i zabavnih zbivanja, naglasio je direktor HTZ-a Kristjan Staničić. Hrvoje Duvančić – Fiumanka