Velika, 180. obljetnica opatijskog i kvarnerskog turizma evocira na daleku 1844. godinu koju se uzima kao početak ove gospodarske djelatnosti na našem području. Povijest nam govori kako je u toj godini pokrenuta izgradnja Vile Angiolina, raskošne kuće riječkog trgovca Iginia Scarpe koji je u rezidenciju s imenom njegove pokojne supruge dovodio tadašnju dvorsku elitu, oduševljavajući njene pripadnike svojim raskošnim vrtom koji je ispunjavala kombinacija primorske vegetacije i egzotičnih sorti drveća i grmlja pristiglih sa svih strana globaliziranog svijeta. Kako kaže Petar Banda, voditelj tehničke pripreme pri Parkovima Opatija koji osim okoliša Angioline održavaju i njeguju i druge opatijske perivoje, na polovini 19. stoljeća perivojem Vile šetali su aristokrati, bogataši i industrijalci koji su u Opatiju stizali kako bi u njoj provodili ne ljeto, već zimu. Danas u raskoši i prepoznatljivosti Angioline, kao i drugim zelenim oazama grada, uživati mogu svi posjetitelji Opatije u koje god doba godine navratili.

– Perivoj Angiolina kakav danas poznajemo svakako je drugačiji od onog prvotnog, jer se u osnovi razlikuje sama namjena ovog prostora. Važno se prisjetiti kako je Abbazia nastala kao zimovalište u kom je upravo zelenilo bilo ključno u stvaranju osjećaja bijega od snijegom okovanih Alpi, a fotografije partera ispred Vile iz 1883. godine svjedoče o raznolikosti biljnog materijala, ali i dominantnoj pozadini lovora koji je bio osnova svake kompozicijske slike Perivoja Angiolina. Kada se na takvu egzotičnu bujnost gostima nepoznatog lovora doda cvijet kamelije koja cvjeta u momentu kada je Austrija bijela, tada dobijemo dobar recept egzotične, blage i umjerene destinacije kojoj rado »bježimo«, navodi ovaj krajobrazni arhitekt, dodajući kako se Opatija po količini perivoja i uređenih zelenih površina danas zasigurno ističe na karti Hrvatske.

Arhivski materijal Parkova Opatija – Perivoj Vile Angiolina – 1883. godina autora J. B. Rottmayera

Parkovi su opatijski brend

S obzirom na to da je Opatija mladi grad koji se ne može podičiti starom gradskom jezgrom kao druga mediteranska naselja ili zidinama kakvih ima Kastav, Petar Banda izdvaja kako su se baš gradsko zelenilo i perivoji prometnuli u primarni turistički adut i središnju stavku opatijskog identiteta. Stoga je zadatak onima koji se njime ponose višestruk. Njegovanje opatijskih zelenih površina, uređivanje i briga za raznovrstan biljni život, održavanje bioravnoteže i štovanje pratećih estetskih kriterija osnovne su zadaće upravljanja ovakvim tipom urbanosti, čemu se pridodaju prateće djelatnosti promocije i brendiranja. Naravno, taj se trud i rad itekako vide na svakom koraku, posebice u perjanicama opatijskog zelenog spokoja.

– U turističkom smislu zelenilo je jedini »produkt« koji Opatiju u potpunosti čini drugačijom od ostalih sličnih gradova iz tog perioda. Mi smo uistinu mali grad velikih parkova, a misija Parkova Opatija je očuvanje povijesnih prostora uz revitalizaciju i pravilnu obnovu krajobraza općenito. Što se tiče samog održavanja, briga oko perivoja nije ni malo jednostavan zadatak. U današnjem vremenu borimo se s mnogo problema koji su djelomično posljedica klimatskih promjena, ali i problema koji su vezani za siromašnu edukaciju i posvećenost korisnika perivoja o važnosti zelenila u urbanim sredinama. Bez obzira što je Angiolina najveći takav prostor u Opatiji, to je zapravo mali prostor u kojem treba biti jako oprezan pri novim sadnjama. Svaka sadnja koju obavimo na prostoru perivoja, a vezana je za sadnju drveća, prolazi mini studiju koju izrađujemo uz pomoć Konzervatorskog odjela u Rijeci, jedinog zavoda u Hrvatskoj s arhitekticom specijaliziranom za povijesne krajobraze. Uz pomoć povjesničara i inženjera Parkova, ovo je dobitna kombinacija u svim zahvatima koji su izvedeni i koji se planiraju izvesti na ovim povijesnim prostorima. Također, treba reći koliko je važno da Grad Opatija ima svjesnost i volju da sve vezano za Angiolinu prihvaća objeručke, napominje Banda.

Arhivski materijal Parkova Opatija –
Perivoj Vile Angiolina – 1883. godina autora J. B. Rottmayera

Cedar, lovor, kamelija

Naravno, Opatija uz Angiolinu ima i druge zelene atrakcije. Naprimjer, Perivoj Sv. Jakova i Perivoj Margarita zaštićeni su spomenici parkovne arhitekture, svaki sa svojim posebnostima i specifičnostima.

– Perivoj Sv. Jakova u osnovi je bio zeleni trg kojim je dominirala neobarokna fontana »Helios i Selena«. Fontana je zamišljena kao alegorija dana koji se oprašta od noći, predstavljena kroz dvije figure u kojima ima života i pokreta, a koja je ujedno jedini originalni element kiparske plastike sačuvan u ovom prostoru. Perivoj je doživio mnoge stilske i oblikovne preinake kao i gubitak originalne matrice neobarokne osnove, ali je prostor u kojem se nalazi jedan od najstarijih cedrova u Hrvatskoj uopće, kao vjerni svjedok vremena kroz koje je prošla Opatija. S druge strane, Perivoj Margarita prostor je oblikovan za korisnike Hotela »Quisisana« (danas Hotel Opatija), a među ostalim služio je i kao »poligon« plućnim bolesnicima u njihovim terapijama na otvorenom. Stilski je više sličniji kultiviranoj šumi nego tipičnom gradskom perivoju što je najveće bogatstvo ovog prostora, opisuje naš stručni sugovornik, premještajući se s makro na mikro perspektivu opatijske flore.

Ukoliko je kroz protekla desetljeća neki cvijet uspio doseći privilegij da ga se asocira, pa čak i poistovjećuje s Opatijom, ali i obratno, onda je to zasigurno kamelija. Njena podvrsta znana kao japonika ovdje je stigla prije 179 godina kada ju je Fridrih II. tadašnji kralj od Saske poslao spomenutom Scarpi za njegov perivoj, otkuda se ova biljka rasprostranila po cijelom gradu i zadobila kraljevski epitet.

– Kamelije su uistinu pravi simbol turističke Opatije. Opatija danas ima i svoju snažnu Udrugu ljubitelja kamelija i prateći festival koji se bave promocijom, edukacijom i brendiranjem upravo ove biljne vrste, a gotovo da i nema grada u Europi koji dio svoje perivojne površine nema posvećeno upravo ovoj zimskoj ljepotici. Međutim, iako se kamelija ugnijezdila, opatijski zaštitni znak, pravi predstavnik opatijske flore je lovor. Biljka je to koja nas u hortikulturnom, ali i kulturnom kontekstu općenito čini različitima jer je na prostoru Europe i Mediterana sačuvano tek nekolicina lovorovih šuma. O veličanstvenosti lovora krajem 19. i početkom 20. stoljeća pisali su mnogi autori, od kojih se ističe prof. dr. Lujo Adamović. On je 1915. godine kazao kako nigdje na Jadranu, pa čak niti u raskošnoj, »izabranim raslinjem dekoriranoj talijansko-francuskoj Rivijeri, ne može pronaći tako izvorne i brojne kolekcije, dapače šume lovora, kao u Opatiji. Opatija stoji u tom smislu sama i jedinstvena u cijelom svijetu, zaključuje Banda.

Sergej Drechsler – Opatijska kamelija