Projekt »PjesmaRica« prošle je školske godine okupio mnoge školarce i njihove učitelje kojima je cilj bio nove naraštaje upoznati s opusom riječke rock scene. Takozvani riječki rock gotovo da je zasebni podžanr koji je već toliko puta bio predmet istraživanja, a kako bi ga istražili i naši mlađi sugrađani, projekt »PjesmaRica« donio je reinterpretaciju takvih skladbi, prilagođenih dječjem osnovnoškolskome uzrastu, ponegdje i srednjoškolskome. S inicijatoricom projekta Jelenom Fabijan razgovarali smo o razlozima njegova pokretanja i pojedinostima.

Prije nešto manje od godinu dana održan je koncert »PjesmaRica 2« kao kruna projekta »PjesmaRica«. S nekim vremenskim odmakom, što možete reći da je taj projekt polučio među osnovnoškolskom djecom kao primarnoj ciljanoj skupini? Je li inicijalni cilj postignut?

S vremenskim odmakom čini mi se kao da je sve to bilo jako davno, a ne samo prije godinu dana. Prošla je školska godina bila vrlo intenzivna, puno smo radili. Primarna ciljna skupina bili su općenito mlađi naraštaji, ne nužno osnovnoškolci. Slušali su nas i u vrtićima, javljale su se odgajateljice, što mi je jako drago. Na projektu su radili i srednjoškolci, njihovi vokali su zreliji, interpretacije drukčije, rekla bih dostojne »odraslih obrada«.

Mislim da smo postigli jedan dio cilja, zaista jesmo ovim projektom upoznali velik broj mladih s nekim pjesmama i autorima za koje oni dosad nisu čuli. Zanimljivo je da su zaista uživali u pjesmama. Kad pomislim na vrijednosti koje su stvorene, sjetim se svoje mlađe kćeri na koncertu prilikom dočeka Leta3 nakon Eurosonga na Korzu. Bend je svirao sve riječke hitove, ona je znala i pratila sve pjesme; bila je atrakcija, tako malena, na leđima kako pjeva i pleše.

Predstavljanje albuma »Pjesmarica«

Riječki rock sjaj

Kako se danas učenici odnose prema tome projektu? Jesu li sadržali neke tada naučene pjesme te žele li ili očekuju na nastavi glazbene kulture dobiti nešto povrh onoga što piše u knjizi?

Projekt je svima odličan i svi imaju samo riječi hvale za njega. Vrlo često me pitaju možemo li očekivati nastavak pa zaključujem da su i djeca i učitelji željni događanja, inicijative. Mislim da nastava glazbene kulture jako ovisi o profesoru koji je predaje. S obzirom na to da se radi više o odgojnome predmetu moguća je i veća sloboda u radu. Vjerujem da učenici danas u svemu žele nešto izvan onog što piše u knjizi, no to većinom ima veze s knjigom.

Srećom, prilikom rada na ovome projektu imala sam prilike upoznati jako puno odličnih profesora glazbene kulture s područja naše županije. Voljela bih da im sustav dâ više slobode i mogućnosti te da svatko od njih prenese na učenike onaj dio sebe koji istinski voli i cijeni glazbu.

Vratimo se na temu našega razgovora, reinterpretaciju rock pjesama. Je li ta reinterpretacija bila upravo vaša ideja prilikom polaska u projekt »PjesmaRIca« ili je ona bila alat kojim ste realizirali željeni projekt?

Ovime sam projektom zaista željela vratiti malo onog riječkoga rock sjaja u mlađe naraštaje. Primijetila sam da im se jako svidjela Lauferova »Moja voda« kada smo je pjevali na zboru. Pomislila sam kako bi bilo odlično da napravimo više takvih obrada, upoznamo učenike s više riječkih autora. Malo po malo ideja je sazrijevala. Put od ideje do realizacije bio je trnovit, ali snažno smo vjerovali u ideju.

Kad kažem mi, mislim na svoga suradnika Darka Terlevića, glazbenog producenta i aranžera svih pjesama. S obzirom na to da sam svjesna njegovog iznimnoga glazbenog talenta, prepustila sam mu odluku o mijenjanju originalnih pjesama. Većina pjesama napravljena je »iz prve«, a u razgovoru s autorima pjesama svi su iznimno pohvalili Darkov rad. Poneki su rekli da im je obrada čak bolja od njihovoga originala.

Jesu li te pjesme i je li taj žanr ono na čemu ste vi odrasli i, možda, glazbeno se odgojili? Postoji li s te strane i vaša privatna veza s pjesmama riječkoga rocka? Jeste li i taj osjećaj pokušali prenijeti na učenike?

Riječki je rock između ostalog nešto na čemu smo Darko i ja odrasli. Oboje smo se aktivno bavili glazbom od srednje škole, išli smo na iste koncerte, odrasli smo u istim krugovima, pa čak i u istom kvartu! Definitivno postoji naša privatna veza s pjesmama, svoju smo ljubav i poštovanje prema riječkim autorima i kolegama glazbenicama pretvorili u priznanje riječkoj glazbi koju smo svakako htjeli prenijeti na učenike. Nadam se da smo u tome djelomično i uspjeli!

Jelena Fabijan i Darko Terlević s albumom »PjesmaRica«

Prijestolnica dobre glazbe

Što možete kao učiteljica razredne nastave reći o tim žanrovskim podjelama među riječkim osnovcima, što sluša taj uzrast? Postoje li te mitske podjele vezane za glazbeni žanr?

Moji maleni slušaju svašta. Zasad primjećujem da su u nižim razredima pod utjecajem glazbe koju slušaju njihovi ukućani. U starijim razredima vidim žanrovske podjele, iako možda nisu toliko vidljive kao nekad, barem u osnovnoj školi. Primjećujem da većinom slušaju što je »in« ili popularno, štogod to trenutno bilo. Svako vrijeme nosi svoje, mislim da ih treba pustiti da istražuju i osjete što im se zbilja sviđa. Bilo kakva nametanja ili zabrane uglavnom su kontraproduktivne. Rekla bih da je naš zadatak u školama da ih uputimo te im damo informaciju, a na njima je da sami izaberu što žele. Također, možda je na nama odraslima odgovornost da potražimo talentirane pojedince, potaknemo ih, damo im medijskoga prostora, damo im prilike da nastupaju i da se razvijaju. To je ono što mene motivira.

»PjesmaRica« je zapravo bila projekt koji je okupio djecu istog uzrasta. Nedostaje li takvih stvari na našemu području? Primjerice, festival »Kvarnerić« je godinama je bio jedan lijepi festival koji je okupljao djecu iz cijele županije, no danas ni njega više nema.

Da, Rijeka je tu definitivno podbacila i to mene kao obrazovnog djelatnika i zaljubljenika u glazbu istinski muči. Sa svojim učenicima išla sam na svaki Kvarnerić od kad sam počela raditi; poštujem tradiciju i smatram da moramo očuvati našu čakavštinu. Iako osobno više naginjem drugim žanrovima glazbe, mislim da djecu moramo educirati o svemu. Kolegice iz Osnovne škole »Viktora Cara Emina« nedavno su pokrenule »Čaraoke« te im od srca želim uspjeh i nastavak, jer naš kraj to treba. Isto tako nam treba i festival urbane glazbe, možda čak i novog vala rocka. Time ću se možda ja pozabaviti.

Povrh takvih projekata kao što je »PjesmaRica«, gdje danas jedan osnovnoškolac može učiti o rocku te, još važnije, brusiti svoje vještine? Hoće li to riječko rokersko nasljeđe imati tko nastavljati?

Jedno od prvih pitanja koje sam si postavila bilo je kako je riječka generacija rokera uspjela odgojiti ne-rockere. No, iako se čini da ih nema, Rijeka je i dalje prijestolnica dobre i kvalitetne glazbe. Naši bendovi su i dalje aktivni, rade i stvaraju hvalevrijednu glazbu, nije to nestalo, samo su slušatelji mlađih generacija malo posustali. Ali evo, onda se dogodi Eurosong i Let3. »PjesmaRica« je otvorila neka vratašca, 45. RiRock je uskoro u Palachu… Duboko vjerujem da će naše riječko rokersko nasljeđe imati tko nastavljati. Postavili smo prava pitanja, aktivirali smo se. Nadam se da će se obistiniti riječi naše himne: »Godinama pričaju nema nas puno; A sve nas je više, sve nas je više…«.