Osorske glazbene večeri, festival klasične glazbe u Osoru na otoku Cresu, približavaju se pedesetoj obljetnici, koja će biti proslavljena 2025. godine. Festival je osnovan 1976. godine zajedničkim naporima »stranaca« i »lokalaca«, iz svijeta glazbe, kulture ali i privrede; programske ciljeve festivala sastavili su Vladimir Seljan, Ivo Horvatić, Stjepko Huml, na čelu s Danielom Marušićem, koji je bio osnivač i »spiritus movens« festivala sve do smrti 2009. godine.

Na njihov je poziv za udruživanjem snaga u osnivanju novog festivala ubrzo odgovorila Lošinjska plovidba, predvođena Ivom Jurekovićem. Prvi Umjetnički savjet, kojim je predsjedao Andro Mohorovičić, činili su istaknuti hrvatski glazbenici i skladatelji.

Rane potvrde pjevanja

U samim početcima zacrtan je osnovni cilj: promicati i poticati hrvatsko glazbeno stvaralaštvo i glazbenim festivalom pozornost skrenuti na nužnost očuvanja i obnove povijesne cjeline Osora. Renesansna katedrala, koja će postati središnjom pozornicom festivala, teško je stradala u bombardiranju u Drugome svjetskom ratu, a obnovom je dobila i novu, sasvim neočekivanu ulogu koncertne dvorane.

Za to su bile presudne njezina iznimna akustička svojstva, prostranost i ambijent njezina »predvorja« osorskoga trga. Treba, međutim, napomenuti da Osor baštini i neke od najranijih svjedočanstva glazbe na prostoru Hrvatske: glasoviti Osorski evanđelistar s konca jedanaestoga stoljeća, danas u Vatikanu, koji sadrži rane potvrde pjevanja laudi u čast tadašnjim vladarima, bizantskome caru i hrvatskome kralju.

Festival je, dakle, u Osoru, bogatom povijesti, neiskvarenom i mirnom, slobodnom od navale turista, pronašao idealno mjesto. To, međutim, ne znači da je gotovo osam stotina koncerata koji su se do sada održali bilo lako organizirati; udaljenost mjesta od glavnih cestovnih i morskih pravaca i dalje je izazov.

Programi festivala, uz kanonska djela klasične glazbe svih razdoblja, predstavljaju stvaralaštvo ključnih ličnosti moderne i suvremene glazbe u Hrvatskoj, među kojima prednjače Boris Papandopulo, Stjepan Šulek, Ivan Brkanović, Miroslav Miletić, Igor Kuljerić, Stanko Horvat i drugi. Posebnost festivala je naručivanje novih skladbi koje svoju premijeru dožive na festivalu, a mnoge od njih nastavljaju život na koncertnim podijima diljem zemlje, ali i inozemstva.

Do pedesete obljetnice broj novih djela dostići će brojku od 350. Osim što čine pozornicu za nove zvukove i glasove domaće scene klasične glazbe i srodnih žanrova, Osorske glazbene večeri nastavljaju poticati muzikološka istraživanja, koja su rezultirala temeljnom literaturom, primjerice zbornikom radova Glazbeni barok u Hrvatskoj 1987. godine, i otkrivati izgubljene skladbe manje poznatih autora. Vrijednost suvremenih čitanja glazbene baštine, tradicijske i sakralne, očitovala se već u prvoj festivalskoj narudžbi, Osorskom rekvijemu Borisa Papandopula, kantati za mješoviti zbor, soliste, naratora, orgulje, udaraljke, sopile i električnu gitaru.

Ključna figura u osnivanju Osorskih glazbenih večeri je Danijel Marušić

Zvuci osorske katedrale

Proteklih pet desetljeća u Osoru su nastupali brojni solisti i sastavi. Uz rezidencijalne ansamble, među kojima se ističu Zbor i Orkestar Hrvatske radiotelevizije, Zagrebački solisti, Zagrebački kvartet i Cantus Ansambl, festival redovito ugošćuje prestižne izvođače međunarodne scene, poput ansambla »Voces8«, »L’Arpeggiata«, kvarteta »Arditti« i mnogih drugih.

Posebno su dobro primljeni komorni ciklusi koje od 2015. godine organizira naša proslavljena čelistica Monika Leskovar. I idućih se godina očekuju pamtljivi koncerti: nakon dugogodišnjeg ravnatelja Branka Mihanovića, palicu je ove godine preuzeo Marin Kaporelo.

Postojati gotovo pola stoljeća i tijekom čitava razdoblja zadržati nit vodilju zahtjevan je zadatak. Osorske večeri sretan su spoj entuzijazma istoimene udruge i snažne podrške Grada Maloga Lošinja i tamošnjeg Pučkog otvorenog učilišta uz, dakako, podršku Ministarstva kulture i medija, pri kojem djeluje i festivalsko vijeće čiji je zadatak nadzirati i usmjeravati rad festivala.

Zalaganje navedenih strana, u čijim redovima djeluju dugogodišnji pratitelji Večeri, skladatelji, glazbenici ali i unuci osnivača, jamči da će i idućih godina Osor biti nezaobilazan ljetni centar klasične glazbe. Valja se nadati i da će to neodoljivo šarmantno mjesto ostati kakvim i treba biti: slobodno od pretjeranog turističkog razvitka, obnovljeno s poštovanjem prema starini i ljepoti te uronjeno u prirodnu tišinu koja tijekom srpnja i kolovoza biva oplemenjena zvucima iz osorske katedrale.