Zvuk možemo definirati kao određenu vibraciju, a glazbu kao organizirani zvuk s ciljem stvaranja kakva estetskoga ugođaja. Gotovo svakoga trenutka u našoj okolini okruženi smo zvukovima koji dolaze iz različitih izvora, jer apsolutna tišina ne postoji, no malotko uopće razmišlja o negativnom utjecaju zvuka na pojedinca, odnosno o tzv. zvučnome onečišćenju, o čemu razgovaramo s muzikologinjom prof. dr. sc. Dianom Grgurić.

Danas se sve češće spominje problem zvučnog onečišćenja, koliko dovoljno govorimo o tome?

U svakome slučaju, premalo govorimo i nedovoljno djelujemo. Zvučno onečišćenje je danas veliki problem. Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji prekomjerna izloženost buci predstavlja ozbiljan problem za zdravlje ljudi; buka može potaknuti niz zdravstvenih problema, uključujući probleme sa spavanjem, kardiovaskularne bolesti, povećanu razinu stresa, smanjenje kognitivnih funkcija i drugo. Zvukovi poput prometa, industrijske aktivnosti, građevinskih radova i tome slično, uglavnom su ometajući i kao takvi imaju negativan utjecaj na životnu sredinu i ljude koji u njoj žive.

Spada li i glazba onda u »izazivače« problema zvučnog zagađenja?

Razlika između zvučnog i glazbenog koncepta onečišćenja leži u tome što zvučno obuhvaća širi spektar zvukova koji nije nužno glazba, dok je glazbeno onečišćenje rezultat muzičkih aktivnosti ili izvora koji proizvode organizirane zvukove. Iako se razlikuju po izvoru, intenzitetu i vrstama izvora, oba fenomena mogu imati negativan utjecaj na kvalitetu života ljudi i na okoliš. Nameće se, dakako, pitanje spada li u muzičko zagađenje prema tome i sveprisutna reprodukcija uglavnom popularne glazbe, koja je postala gotovo obavezna akustička dekoracija interijera, ali i eksterijera. Vrijeme koje dolazi i u kojem će brojni gradovi reproducirati božićne pjesme na svojim trgovima i glavnim ulicama možda najbolje ilustrira ovaj problem.

Nije li zasićenost glazbom u svakodnevnom životu također jedan oblik zagađenja akustičkoga horizonta?

Definitivno. Sveprisutnost određene vrste glazbe, posebno tijekom određenih sezona ili praznika poput Božića, naprimjer, može dovesti do zasićenosti glazbom kao dominantnom sastavnicom akustičkoga horizonta svakodnevice. Kada se glazba nametne na način da postane neizbježna ili prekomjerna u našoj svakodnevici, može doći do zasićenja i negativnog utjecaja, pa izloženost može izazvati umor od slušanja pjesama. To može biti posebno izraženo kada se pjesme sličnog ugođaja neprestano reproduciraju u našemu okruženju. Negativan efekt zasićenosti glazbom često dovodi do smanjenja uživanja u njoj, kao i na doživljaj glazbe općenito.

Može li se glazba kao izvor akustičkog zagađenja pratiti kroz povijest?

Povijesno više govorimo o problemu buke drugih izvora. Recimo, poznato je u povijesti da su se ljudi bunili zbog buke drvenih kola koje voze po kaldrmama u noćnim satima. S razvojem tehnologije za reprodukciju zvuka kao što su pojačala, zvučnici, audiosistemi i napredak u industriji zabave, glazba postaje problem. Ustvari, glavni je problem amplifikacija; tako preglasna glazba onečišćuje okolinu i remeti koncentraciju ljudi koji nisu involvirani u aktivnosti glazbenoga događaja.

Murray Schafer, kanadski kompozitor i glazbenik poznat po svojim istraživanjima zvuka i ekologije zvuka, koristio je termin »acoustic parfume« kako bi opisao pojavu glazbenog onečišćenja. Tim je izrazom Schafer upozorio da glazba ponekad može postati nametljiv ili nepoželjan akustički sadržaj, naročito kada je preglasna ili kad se producira u situacijama gdje ugođajno nije dobrodošla. Glazba koja remeti normalne aktivnosti ili ugrožava funkciju prostora smatra se onečišćivačem okoline.

Koja su onda moguća rješenja problema?

Tišina je svakako jedno od rješenja. Ali, kako tišina fizički ne postoji, onda se to odnosi na doživljaj tišine u nekom zvučno neutralnijem i mirnijem okruženju. Rješenje također mogu biti i suptilni ili rekreirani zvukovi prirode koji su najbolji za opuštanje i osjećaj povezanosti s prirodom. Balansirano slušanje glazbe, tišine i prirodnih zvukova, dobar je recept za produbljivanje auralnog i emocionalnog doživljaja, pritom i za razvoj kreativnosti te općenito za mentalno blagostanje.

Rekla bih da je glazbeno onečišćenje dobar potencijal za povratak akustičnih izvedbi. Ovaj pristup bio bi ustvari jedno od rješenja u očuvanju zvučne kvalitete okoline od posljedica uznapredovale amplifikacije. Izvedbe bez struje daju poseban ugođaj intime i autentičnosti, a k tomu zadovoljavaju i nostalgiju za vremenima kada su se cijenile suptilne izvedbe u kojima se čuju oni kolateralni zvukovi izvođačevih napora, primjerice klizanja prstiju po žicama instrumenta. A, nemojmo zaboraviti ni to da akustičku izvedbu možemo promatrati i kao staru glazbenu praksu koja nas vraća esenciji glazbenoga stvaranja. Pa je tako, ustvari, integracija akustične varijante u današnju glazbenu praksu, isplativa i kao vid očuvanja glazbene baštine.

Svakako je zanimljiva i aktualna tema glazbenog onečišćenja; koliko je prisutna u javnome prostoru?

Upravo ovih dana očekujem objavljivanje priručnika pod nazivom »Aural Experience and Soundscape Management«, svjetski renomiranog izdavača Jenny Standford Publishing iz Singapura. Kolegica dr. sc. Lidija Runko Luttenberger i ja kao urednice priručnika okupile smo znanstvenike iz cijele Hrvatske na temu zvučnog onečišćenja i suvremenih načina upravljanja glazbom u kontekstu očuvanja i unapređenja zvučnog okoliša. S obzirom na to da će priručnik izaći uskoro, njegovo objavljivanje može biti i dobar povod za nastavak razgovora o »drugoj strani« glazbe.