Slovenski kantautor i književnik Zoran Predin gostovao je u ponedjeljak u Zagrebu, gdje je na tribini Razotkrivanje u sklopu 9. Festivala svjetske književnosti predstavio svoj roman “Mongolske pjege” te govorio o svojem pisanju i prostorima slobode koje otvara književnost.

Knjigu je objavio nakladnik Fraktura u prijevodu Jagne Pogačnik, a s autorom je u Hrvatskom glazbenom zavodu razgovor vodio novinar i književnik Boris Dežulović. Kazao je kako je riječ o multitalentiranom, svestranom umjetniku koji nije samo glazbeno obilježio odrastanja na našem prostoru, “već i tekstom, svojim umijećem pripovijedanja”.

Obračun s mitologijom

“Mongolske pjege” predstavio je kao crnohumoran, ambiciozan pokušaj dekonstrukcije slovenskih nacionalnih mitova, “ali jednako tako, i bilo kojeg slavenskog mita o čistoj krvi, o stoljeću sedmom i svemu onome na čemu smo gradili našu mitologiju”.

“Taj mit tu je surovo demistificiran kao na obdukcijskom stolu, rastvoren i prikazan lažnim i smiješnim, kakav on zaista jest. Tako da se tu ne radi samo o unutarnjoj provokaciji da se piše proza, nego i da se obračunava s takvom mitologijom; ne samo o ambiciji da se napiše roman, nego i ambiciji da se napiše roman u kojemu se nalazi jasna poruka”, rekao je Dežulović.

Zoran Predin (1958.) slovenski je novovalni kantautor s dosad objavljenim 41 autorskim albumom te četiri zbirke uglazbljenih tekstova (“Praslovan”,”Sonček je”, “Brez kravate in vezalk” i “Poljub, ki riše ustnice”).

Skladao je glazbu za filmove i kazalište, iskušao se u raznim glazbenim stilovima, od rocka, preko jazza, popa, šansone i folka, do gypsy swinga, i nastupao po cijelom svijetu, te onda svoju strast prema pisanju pretočio i u književnost, napisavši prvo zbirku anegdota “Druga žena u haremu”, te potom i zbirku kratkih priča “Glavom kroz zid”.

Knjiga “Mongolske pjege” (2018.), njegov romaneskni prvijenac, zabavna je povijesno-romantična pikarska avantura slojevite priče, pomno razrađene strukture, s čitavim dijapazonom emotivnih registara i bogatim nizom dobro promišljenih likova uklopljenih u kompleksnu cinično-aluzivnu potku u kojoj prošlost i sadašnjost jedno drugome postaju crnohumorno blizanačko lice i naličje.

Kako se “Praslovan” već treći put ponavlja

Govoreći o svojoj “svjesnoj poziciji dekonstruktora mitova”, Predin je rekao kako je imao 20 godina kada je, “buneći se protiv onoga režima”, napisao pjesmu “Praslovan”, pa se onda pojavila alternativa koja ga je također razočarala i iznevjerila, a čini mu se da se sada “Praslovan” već treći puta ponavlja.

Prozi se, kako je rekao, okrenuo zbog potrebe za slobodnijim izražavanjem, nakon što je osjetio da su počele nestajati uši željne slušati kroz glazbu ono što on ima za reći. “Shvatio sam, možda pomalo i egoistično, da ću imati više slobode ako o tim stvarima o kojima želim pjevati, počnem pisati.

To je još uvijek bio nekakav prostor slobodniji od popularne glazbe, koja se u međuvremenu pretvorila u jednu medijsku djelatnost pjesama bez poruka”, pojasnio je.

Počeo je s kolumnama, putopisima i anegdotama, pa prešao na kratke priče te se kroz njih “utrenirao” kako bi mogao studiozno pristupiti pisanju “Mongolskih pjega”. To mu, kad je jednom shvatio zašto želi napisati taj roman i na koji će način tome pristupiti, nije uopće bilo teško već, dapače, jednostavno i zabavno, rekao je.

S “dvojnošću” svoje karijere kantautora i pisca, dodao je, nema nikakvih problema, jer “nakon što je kantautor dugo bio džin a pisac patuljak, danas njih dvojica ravnopravno spavaju s istom ženom u istom krevetu”.

Ako svojim pjesmama nisam došao do ušiju, s ovim romanom jesam

U “Mongolskim pjegama” svako poglavlje neka je vrsta književnoga produžetka, reference ili moguće interpretacije informativnog citata kojim počinje, uz dvije paralelne priče koje se odvijaju u razmaku od 500 godina i na kraju spajaju u jednu.

Predin je kazao kako obožava spajanjem fikcije i stvarnosti stvarati nemoguće, pa u knjizi stvarni povijesni likovi žive s fiktivnima i tako se u međusobno isprepletenim zanimljivim i neočekivanim situacijama dobro provode i loše završavaju.

Pritom je bio namjerno štur u opisima da bi, kako je pojasnio, knjiga dobila na ritmu i tempu, a naglasak je na dijalogu jer je želio da tako čitatelj dobije veću slobodu da, oslanjajući se na vlastitu maštu, izgradi karakter svakog lika pojedinačno.

“Još uvijek sam uvjeren da sam uspio u tome. Ako s pjesama više nisam došao do ušiju, s ovim pričama i ovim romanom jesam”, zaključio je autor koji upravo, kako je otkrio, piše novi roman, u kojemu se odlučio na sasvim drugačiji narativni pristup.

Čitateljima “Mongolskih pjega” pisac je na kraju ostavio samo dvije upute: da ne pokušavaju guglati što znači taj izraz nego da pročitaju knjigu i saznaju, i drugo, da je pročitaju u dahu.

Deveti Festival svjetske književnosti nakladnika Frakture održava se od 5. do 11. rujna s fokusom na slovensku književnost, a donosi tridesetak programa u kojima sudjeluje pedesetak autora iz petnaest zemalja i s triju kontinenata.