RIJEKA – Film »Fiume o morte!« redatelja Igora Bezinovića dupkom je tijekom više dana ispunio dvoranu Art-kina Croatia, gledateljima željnim vidjeti kako je izgledao komadić riječke povijesti u kojem je Rijeka potpala pod prvu fašističku vlast – onu talijanskog ardita Gabrielea D’Annunzija, zvanog Ariel, koji je sa svojim vojnicima ušao u Rijeku i držao je pod svojom vlašću od rujna 1919. pa do siječnja 1921., kada regularna talijanska vojska napada D’Annunzijeve vojnike i izgoni ih, kao dio dogovora i Rapalskog ugovora iz studenoga 1920. u kojem su Kraljevina SHS i Kraljevina Italija dogovorile osnivanje neovisne Slobodne Države Rijeka.

D’Annunzijevi arditi provodili su teror nad stanovnicima Rijeke koji nisu bili Talijani. Kako je za Novi list u rujnu 2019. godine zapisao novinar i kolumnist Tihomir Ponoš: »D’Annunzio i njegov režim provodili su teror nad netalijanskim življem i političkim protivnicima. Njegovi arditi uvelike su poslužili kao model za formiranje fašističkih ‘crnih košulja’, od uniformi, teroriziranja stanovništva, zatvaranja i progona političkih protivnika i neistomišljenika, a navodno su talijanski fašisti od njih preuzeli i korištenje ricinusova ulja koje su prisilno davali uhićenima ne bi li ih dodatno ponižavali.«

Otkriće

Nakon odgledanog filma javio nam se dr. sc. Mario Pintarić, viši asistent na Odsjeku za povijest umjetnosti (Katedra za umjetnost ranog novog vijeka) Filozofskog fakulteta u Rijeci, s kojim smo, sjetit ćete se, razgovarali nekoliko puta o detaljima riječke povijesti, poput serije potresa koji su pogodili grad iz 1750., a kojega je scena u kojoj D’Annunzijevi vojnici skidaju sliku Franje Josipa I. iz Guvernerove palače te stavljaju D’Annunzijevu, podsjetila na jedan drugi detalj povezan s Franjom Josipom i D’Annunziom.

Mario Pintarić, viši asistent na Odsjeku za povijest umjetnosti
Foto Marko Gracin

Pintarić je prije pet godina pronašao razglednicu na kojoj D’Annunzio sjedi na jednom od Atlanta nekadašnje monumentalne fontane »Francesco – Giuseppina« koju je krasio mramorni kip cara Franje Josipa I., a koja je podignuta u travnju 1857. godine, u tadašnjoj ulici Via Lido, što je današnje križanje Ulice Ivana Zajca i Ulice Ignacija Henckea.

Razglednicu je našao na internetskoj stranici Nacionalnog i memorijalnog muzeja Prvog svjetskog rata u Kansas Cityju u Sjedinjenim Američkim Državama. Bila je predstavljena na izložbi »War & Art. Destruction and Protection of Italian Cultural Heritage During World War I« koja se održavala u tom muzeju od 18. studenoga 2014. do 22. veljače 2015. godine. Ista je 2017. bila objavljena i u riječkoj internetskog grupi »Lokalpatrioti«.

– Moram priznati da sam u tom trenutku bio pozitivno šokiran jer kako sam u to vrijeme intenzivno istraživao nekadašnju fontanu »Francesco-Giuseppina«, odmah sam prepoznao da se na fotografiji nalazi kameni Atlant s fontane. Recimo i da se istovjetna razglednica čuva u Središnjoj nacionalnoj knjižnici u Rimu (Biblioteca nazionale centrale di Roma), kaže Pintarić.

D’Annunzijev autograf

Kao što možemo vidjeti na razglednici, na njoj se nalazi D’Annunzijev autograf i natpis Fiume te 1920. godina. Na njezinoj prednjoj strani je fotografija D’Annunzija kako sjedi na Atlantu u društvu ardita i generala Santea Ceccherinija, a u lijevom kutu se može vidjeti i D’Annunzijev omiljeni hrt. Na stražnjoj strani razglednice saznaje se podatak da je fotografiju snimio tada službeni D’Annunzijev fotograf Antonio Anselmo.

– Za sada nije poznato gdje je fotografija snimljena, ali postoji mogućnost da je možda mogla nastati na širem području Drenove ili Škurinja. Međutim, točniju lokaciju možda će lakše moći odgonetnuti povjesničari koji istražuju D’Annunzija i razdoblje njegova boravka u Rijeci, kaže Pintarić.

Dodaje da je razglednica zanimljiva zato što prikazuje jednog od četiri kamena Atlanta (Titana iz grčke mitologije, koji su se borili protiv Zeusa, pa za kaznu moraju nositi nebeski svod) s nekadašnje fontane »Francesco-Giuseppina«, govori Pintarić i podsjeća kako je fontana, koju je izradio Riječanin Pietro Stefanutti, a svečano je otkrivena 23. travnja 1857. u čast cara Franje Josipa I., »poživjela« samo 17 godina.

Foto POMORSKI I POVIJESNI MUZEJ HRVATSKOG PRIMORJA RIJEKA

– U veljači 1874. godine gradske vlasti, na čelu s gradonačelnikom Giovannijem Ciottom, iznenadno su odlučile ukloniti fontanu, odnosno premjestiti je zbog nove prometne regulacije obale jer se intenzivno radilo na uvođenju tramvajske linije u gradu. Ubrzo je proveden i javni natječaj te su svi poslovi oko njezina uklanjanja dovršeni u travnju 1874. godine. Fontana se izvorno nalazila na križanju ulice Ivana Zajca i Ignacija Henckea, točnije na mjestu gdje je danas postavljen privremeni rotor, opisuje naš sugovornik.

Kip cara

Od izvornih dijelova fontane ostao je sačuvan tek mramorni kip cara Franje Josipa I. pohranjen u Državnom arhivu u Rijeci. Prije poznavanja ove fotografije smatralo se da su prilikom demontaže zauvijek bili izgubljeni kameni kipovi četvorice Atlanta koji su pridržavali bazu sa skulpturom cara.

– Međutim, sada je jasno da je do 1920. godine još uvijek postajao barem jedan Atlant, a D’Annunzio i njegovi arditi su ga mogli koristiti kao neku vrstu stendarca za zastavu. Nažalost, ovo je posljednji njegov zabilježeni prikaz i nije poznato je li kip uništen s obzirom na turbulentnu riječku povijest ili se možda nalazi na nekoj nepoznatoj lokaciji. Moram priznati da još uvijek traje potraga za dijelovima fontane pa ukoliko netko ima bilo kakve informacije, one su uvijek dobrodošle, poziva.

Nakon demontiranja fontane, prvotno mramorni kip Franje Josipa htjeli su premjestiti u novi park na Mlaki (Giardino Pubblico, Cecilinovo), a zatim se 1879. godine razmišljalo da ga se smjesti na tadašnju Piazza Urmeny ispred budućeg Teatro Comunale (Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca u Rijeci). Naposljetku, koliko je sada poznato, od svega se odustalo i kip je najvjerojatnije dospio u vilu nadvojvode Josipa (Državni arhiv u Rijeci) krajem 19. stoljeća. Riječka carska monumentalna skulptura predstavlja rijedak prikaz mladolikog vladara u punoj figuri čime ovaj kip ima bitan značaj i u europskom kontekstu. Stoga, s obzirom na njegovu važnost, pokušat ćemo u suradnji s Državnim arhivom u Rijeci prikladno obilježiti 2027. godinu, kada će se proslaviti 170 godina od svečanog otvaranja fontane »Francesco-Giuseppina«, kaže Pintarić.

Turbulentni povijesni događaji

Govoreći o filmu »Fiume o morte!«, Pintarić kaže da su dvije nagrade koje je film osvojio na Međunarodnom filmskom festivalu u Rotterdamu samo potvrda da se uistinu radi o vrlo inovativnom i dobro promišljenom filmu koji tematizira dosta kompleksnu povijesnu priču.

– Osobno mi je film vrlo originalan, a posebno bih pohvalio uključivanje naših sugrađana, kao i korištenje brojnih fotografija i videomaterijala od kojih velik dio njih nije bio poznat široj riječkoj javnosti. Naposljetku, mislim da je talentirani redatelj Bezinović uspio potaknuti publiku na razmišljanje kako i na koji način turbulentni povijesni događaji utječu i na naš suvremeni život u Rijeci, zaključuje naš sugovornik.