ZAGREB – Uoči premijerne izvedbe opere »Judita« u povodu 500. obljetnice smrti Marka Marulića, u HNK-u u Zagrebu, u subotu će biti svečano predstavljen i novi svečani zastor »Judita« autora Zlatka Kauzlarića Atača, poznatog hrvatskog slikara, scenografa, kostimografa i kazališnog redatelja. Osim novog, osmog po redu svečanog zastora, prvi će put na pozornici HNK-a biti istovremeno predstavljeno i svih sedam svečanih zastora koje su izradili najznačajniji hrvatski likovni umjetnici: Vjekoslav Karas (1850.), Vlaho Bukovac (1895.), Fran Šimunović (1969.), Krsto Hegedušić (1969.), Ivan Lacković (1994.), Ivan Lovrenčić (1997.) te Vasilije Jordan (1999.).

U godini kada se obilježava visoka obljetnica hrvatskog književnika Marka Marulića, HNK Zagreb na scenu postavlja operu »Judita«, biblijsku priču o udovici koja je bila spremna ubiti neprijatelja kako bi oslobodila svoj narod. Svečani zastor umjetnik je zanimljivo oslikao ovom biblijskom pričom, likom Marka Marulića, ali i današnjim trenutkom u kojem svijet još uvijek ratuje te se nalazi u istim bolima i opasnostima. Povezujući prošlost i sadašnjost doajen hrvatske scenografije i slikarstva Zlatko Kauzlarić Atač potpisuje i scenografiju za ovu jubilarnu izvedbu opere »Judita«, čime je svoj dugogodišnji kazališni rad obilježio i ovim svečanim zastorom.

Nekad sablja, danas tenk

Iza vas je više od pedeset godina bogatog umjetničkog stvaralaštva u području slikarstva, scenografije, kostimografije i kazališnog redateljstva i upravo ste pred premijernom izvedbom opere »Judita« čiji ste scenograf kao i autor svečanog zastora kazališta. Kako se sve to poklopilo?

– Kada sam prihvatio sudjelovati kao scenograf u operi »Judita«, razmišljao sam i o projekcijama nekih crteža i slika na sceni, pa mi je ponuda intendantice Ive Hraste-Sočo da napravim novi svečani zastor na temu Marulića i njegove »Judite« otvorila novu mogućnost da i taj svečani zastor upotrijebim i kao scenografski element. Kada mislite neku predstavu, morate dobro proučiti njezine dramaturške mogućnosti. Tako sam našao sjajnu interpretaciju pokojnog glumca Zlatka Crnkovića gdje čita svojim divnim glasom jedno pismo koje je Marulić napisao svom prijatelju svećeniku u kojem govori o životnoj situaciji svog vremena. To je vrijeme bilo vrijeme inter arma, među oružjem, gdje su i Split i Šibenik i svi ti krajevi bili okupirani od strane Turaka. Da bi ohrabrio svoj narod, Marulić je prepjevao poznati ep nastao daleko prije kršćanstva, koji mu je poslužio kako bi ohrabrio okupirani narod. Taj me je motiv potaknuo da baš to uzmem kao temu novog svečanog zastora. Spojio sam političku i društvenu situaciju Marulićevog vremena s vremenom koje sami živimo, gdje se mijenja samo tehnika ubijanja. Što znači nekad sablja, danas tenk. Centralna figura na zastoru je naravno portret Marka Marulića s njegovim potpisom po Meštrovićevoj poznatoj skulpturi koja je postavljena u Splitu. Tu su i neki faktografski podaci od njegovog rukopisa prvog izdanja naslovne stranice »Judite«, njegov nadgrobni spomenik u crkvi sv. Frane u Splitu i još neki detalji. Druga strana zastora je oslikana tema današnjeg vremena.

Uz prethodne znamenite hrvatske umjetnike vaš je zastor osmi po redu. Oslikali ste ga na vrlo zanimljiv način – s lijeve strane su Judita i Holoferno, u sredini portret Marka Marulića prema Meštrovićevoj skulpturi, a desno ste postavili scene iz sadašnjosti koje govore o izbjeglištvu. Možete li nam šire pojasniti kontekst, poruku?

– Poruka je jasna, živimo svi danas inter arma, među oružjem, u neizvjesnosti od onog što može zadesiti svijet.

Scenografija

Kakvu ste scenografiju priredili, jeste li i u tom smislu slijedili misao suprotstavljanja prošlosti i sadašnjosti?

– Ne na taj način, scenografija omogućava redatelju bogat mizanscen, jer scenografski element tek počinje živjeti sa sudjelovanjem i prilogom dizajnera svjetla, ovom prigodom bio je to sjajan Deni Šesnić. I naravno, u potpunosti oživi dolaskom pjevača i glumaca na scenu.

Potpisali ste brojne scenografije. Kako ste doživjeli ovu suradnju, kakvo je iskustvo bilo raditi s ovim vrhunskim autorskim timom i uz redateljicu Snježanu Banović te dirigenta Ivana Josipa Skendera?

– Nikako ne smijemo izostaviti pohvalu kostimografkinji Đženisi Pecotić koja je označila izvanredno cjelinu predstave. Premalo vremena imamo da bih se upustio u glazbu i interpretaciju, a mislim da je to pod ravnanjem Ivana Josipa Skendera dobilo pravi smisao i da će predstava biti vrhunska.

Slikar u kazalištu

Vezano uz vaš kazališni rad objavili ste nekoliko knjiga, a najopsežnija je nedavna monografija »Slikar u kazalištu«. Što je za vas značio rad u teatru, u kojem vas je smislu kao umjetnika nadopunjavao?

– Zna se, to je moj izlazak u treću dimenziju, koji me je oduvijek ispunjavao.

Jednom ste citirali Shakespearea »kako smo mi tek tvar od koje su snovi sazdani, a snovima je okružiti naš kratki život«. Mislite li još uvijek tako?

– Da, svjestan sam svakog dana da mi se polako vrti odjavna špica.

I za kraj, kako biste komentirali lik Judite, razmatrajući njezinu hrabrost i u današnjem trenutku?

– Poznati spjev bio je inspiracija stoljećima velikih umjetnika poput Rubensa i ostalih, a ona je zapravo jedna općenita priča o hrabrosti žene koja se ne ustručava posegnuti i za svojim tijelom podajući se Holofernu kako bi spasila svoj narod. Doduše, to je priča puna religije i vrlo oprezno govori o žrtvi Judite. Poanta je da sve ovisi o Bogu u čijim smo i danas rukama.