Ako se netko pitao koliko je danas, pet godina nakon smrti, velika ostavština Arsena Dedića, koliko je živo sjećanje na ovog jedinstvenog umjetnika i koliko je velika praznina nastala njegovim odlaskom u utorak navečer na Morskom prascu na sva ta pitanja mogao je dobiti odgovore.

Predstavljanje Arsenove biografije „Čovjek kao on“ splitskog novinara, pisca i glazbenog kritičara Zlatka Galla, u partnerstvu projekta Kantrida Europski kvart kulture FKK 2020 i Vriska,  privuklo je mnoštvo Arsenovih poklonika različitih generacija, koji su se još jednom željeli susresti s velikim umjetnikom i glazbenikom i koji su upijali svaku izgovorenu riječ čovjeka koji je četrdeset godina sustavno pratio Arsena na njegovu putu i drugovao s njime. Arsenova je glazba, reći će autor knjige, urezana u memoriju mnogih generacija koje su živjele na ovim prostorima, jedan je od rijetkih autora koji je bio jednako bitan i jednako popularan na svim prostorima bivše države i to sjećanje na Arsena i danas je jednako čvrsto kao što je bilo nekada. 

– Knjiga je počela nastajati u onom trenutku kada sam kao tinejdžer prvi put čuo Arsena Dedića, a završila je kada sam napisao bilješku za njegov posthumno objavljeni album Suputnici. Napisao sam je relativno brzo, ali je između toga stalo četrdeset godina praćenja karijere i druženja s Arsenom. Sabrao sam u ovoj knjizi svoja neka iskustva, prvenstveno sam glazbeni kritičar pa sam posebnu pažnju posvetio svim njegovim albumima i glazbenim projektima, ali Arsen nije bio samo glazbenik, on je bio i vrhunski pjesnik, čovjek koji je pisao fascinantnu glazbu za televiziju, film, kazalište, lutkarske predstave, bio je izvanredan crtač. Arsen je bio svestrana renesansna ličnost. Postoji milijun Arsenovih pjesama, uglazbljenih i neuglazbljenih, kojima svatko od nas pamti neke stihove. Moja najdraža pjesma je jako kratka, nikad nije bila uglazbljena i ide otprilike ovako: „Kažu da nema malih uloga, da postoje niski vrhunci, sve su te riječi i utjehe smislili mali glumci. Svuda su isti zakoni, postoji šljam i krema, kažu da nema malih uloga. Ma, vraga nema!“. Zapravo, Arsen je bio čovjek isključivo za velike uloge i štogod da je radio uvijek je postizao najviše – započeo je Zlatko Gall svoju priču o Arsenu, priču o biografiji „Čovjek kao on“, koja je svjetlo dana ugledala krajem kolovoza točno na petu obljetnicu Arsenove smrti.

„Čovjek kao on“, naglašava Gall,  knjiga je što na jedinstveni način čitatelju pruža uvid u to što je Arsena činilo toliko jedinstvenim. 

– Nije to klasična biografija. O Arsenu kao čovjeku pisao sam prateći njegovu umjetničku karijeru, njegova privatnost i privatni život ulaze u ovu knjigu u onoj mjeri u kojoj se on reflektira kroz ono što je radio, glazbu, poeziju. Knjiga je i biografija i zbir glazbenih eseja, ali sam u njoj pokušao sabrati sve relevantno što je Arsen kazao i što su o njemu pisali. A o njemu su pisali samo najveći, ne samo Igor Mandić, nego i Veselko Tenžera i Zdravko Zima i Tonko Marojević. O Arsenu je, dakle, pisala repezentacija hrvatske intelektualne misli i ja sam pokušao sve to sabrati unutar korica knjige.

Budući da Arsen nije bio suhoparna ličnost, knjiga je prožeta i duhovitošću i Arsenovim doskočicama i nevjerojatnim intervjuima. Istovremeno je i ozbiljno štivo i knjiga što se u hipu može pročitati. Najveći kompliment kojega sam za knjigu dobio došao je od Gabi, koja me nazvala prije nekoliko dana i rekla: „Pročitala sam je dva puta i sad je čitam treći put. Da ne znam tebe i njega, rekla bih da je Arsen četrdeset godina živio s tobom, a ne sa mnom!“. To je doista kompliment, jer ako netko poznaje Arsena onda je to Gabi. Ima se u knjizi što i vidjeti, ima zaista zanimljivih fotografija, neke od njih su potrkrijepa onoga što je Arsen znao kazati: „Meni su one davale iz samilosti!“, a ima fotografija iz svih Arsenovih životnih faza.  

Zlatko Gall nije samo vrsni autor i glazbeni kritičar, uz pomoć moderatora Ernesta Marinkovića u utorak na Morskom prascu pokazao se i kao iznimno talentirani pripovjedač, bio je pravi užitak slušati njegovu priču o Arsenu, njegovim pjesmama, njegovoj poeziji, njegovu cjelokupnu radu, ali i njegovu odnosu prema suradnicima, kolegama, prijateljima, obitelji. 

– Nije bilo lako biti supruga i sin Arsena Dedića. Jednom prilikom rekao je: „I tako prije par dana veli meni Gabi joj koke kako si ti meni život sjebal!“. Mislim da to odgovara na veliki dio pitanja kako je bilo živjeti s Arsenom. Matiju je apsolutno podržavao u njegovim željama da bude klavirist, bio je nevjerojatno ponosan na Matijin uspjeh, a o Gabi ne treba niti govoriti. Ne da su bili životni partneri već su bili suputnici. Ima tu jedna anegdota iz jednog vrtića u kojega su došli Arsen i Gabi. Prišla im je tada jedna mala djevojčica i Arsen ju je pitao: „Dušo, znaš li ti tko sam ja?“, a djevojčica mu odgovara: „Znam, ti si Arsen i Gabi!“. To govori sve. Naravno, bio je beskrajno duhovit, ali bio je i beskrajno zajeban. No, nikad nisam doživio njegovu zlobu – zaključio je Gall.

Za glazbeni dio večeri pobrinuo se je Nenad Krneta Krki, prvi čovjek sada već pomalo kultnih Kantridersa, koji je u pratnji Venelina Mehića na harmonici izveo neke od Arsenovih najvećih hitova.