Osječka strip-crtačica Helena Janečić također je dio života provela u inozemstvu, u Americi, ali povratkom sve više osvaja domaću strip-scenu.
– Donedavno ni same autorice nisu znale jedne za druge, recimo ja nisam znala za većinu pripadnica starije generacije, na primjer Magdu Dulčić ili Helenu Klakočar, kaže Helena Janečić.
U svojem prvom albumu »Horny Dyke na rubu konvencije« kroz rukopis koji je izvještila u dugogodišnjem bavljenju slikarstvom, Helena duhovito parafrazira američki herojski strip. U posljednje vrijeme posvećena je impresivim strip-dnevnicima.
– Otkad sam krenula crtati, uvijek sam pokušavala pričati priču kroz crtež. Čak i prije nego što sam znala kakav je to medij. Moj dida je skupljao sve moje radove otkako sam prvi put uzela olovku u ruke do srednje škole. Kao dijete, odgajala sam se na stripovima koji su se mogli kupiti na kiosku: Stripoteke, Dilan Dogovi, sve što su svi drugi gutali, to sam i ja. Imaš neku priču u glavi, i onda je razrješavaš kroz crtež, kaže Dunja koja je strip diplomirala u New Yorku, a danas djeluje u Malom Lošinju kao agilna kulturna aktivistkinja i voditeljica umjetničkog projekta Škver.
Naročito plodan opus stvorila je u posljednjih nekoliko godina Sonja Gašperov, koja se nizom od pet albuma o Vučinama već sada afirmirala kao najosebujnija predstavnica francusko-belgijskog stila u našim krajevima. Najmlađe autorice s objavljenim strip-albumima u nas su Ivana Pipal i Sara Divjak.
– Strip je pogonjen intuicijom, a odlikuje se fluidnošću, tako je kod mene. Sve počinje od crteža, koji stripom »produbljujem«, a priča kao da se razvija sama od sebe, kaže Pipal, autorica hvaljenog stripa »Priča o teti Mandi«, sačinjenog od obiteljskih uspomena, crteža i kolaža kojima u živi svijet vraća pokojnu tetu Mandu – ženu čiji posve običan život reflektira i epohu koju je proživjela.
– Priču o Teti Mandi sam razvila na temelju fotografije jedne žene koju sam našla u jednoj staroj garaži. I nakon što sam saznala tko je ta žena na slici, fasciniralo me koliko jedna fotografija može sadržavati priča, kaže Ivana Pipal.
Istinske junakinje
Zanimljivo je i to da je s feminizacijom autorstva stripa povećan i udio moćnih ženskih likova. No, bilo ih je i prije. Najpoznatiji od njih su serijali »Jasna i Nina« Ivice Bednjaneca, zatim »Zlatka« Krešimira Zimonića, »Borovnica« Darka Macana i »Super Di «Dubravka Matakovića.
– U svim ovim serijalima u centru pozornosti su inteligentni, duhoviti i produhovljeni ženski likovi čija je osobnost razlog da budu središnji likovi svojih strip serijala. I upravo po tome se hrvatski strip razlikuje od onog svjetskog mainstream stripa u kojemu su ženski likovi ne samo sporedni, nego su zapravo statisti koji imaju ukrasnu ulogu.Vidi se da se u hrvatskom stripu računalo na žensko čitateljstvo i to je možda jedan od razloga zašto u Hrvatskoj postoji mnogo autorica stripa – jer su se već od samog djetinjstva osjećale u svijetu stripa dobrodošlima, zaključuje Irena Jukić Pranjić.
Kritičar Bojan Krištofić, zaljubljenik u strip, istinskim junakinjama domaćeg stripa proglašava same autorice.
– Autorice koje stvaraju u polju stripa istinske su heroine. Njihova je super-moć njihov talent!
Same autorice, iako skromne, svjedoče o još jednoj super moći – predanom radu.
