Croatia Records je reizdao album »The Best of Zagreb Jazz Quartet«. Za novo CD izdanje masterirane su snimke s originalnog izdanja, odnosno ploče. Naime prvotno je kao LP bio objavljen 1967. za Alta Music, diskogafsku kuću našeg poznatog pjevača i jazz saksofonista Drage Diklića. Radi se o kompilaciji koja ZJQ predstavlja u najboljem svjetlu. Snimke su ostvarene tijekom 1964. i 1965. u Zagrebu, Ljubljani i Heidelbergu, u posljednjem razdoblju djelovanja ovog, najvažnijeg jazz sastava u povijesti hrvatskog jazza. U tadašnjoj postavi Zagrebačkog jazz kvarteta svirali su vibrafonist Boško Petrović, pijanist Davor Kajfeš, kontrabasisti Miljenko Prohaska ili Krešimir Remeta te bubnjar Silvije Glojnarić.

Glazbena elegancija

U formaciji kvarteta snimili su skladbe »Arijana« Zlatka Kružića, koja je na repertoaru kvarteta bila od samog početka, 1959., »Intima« Miljenka Prohaske, koja je nastala kasnije i postala velikim hitom hrvatskog jazza i himnom Zagrebačkog jazz kvarteta, kao i »In Walked Bud« Theloniousa Monka. Naime osim skladbi članova sastava, na njihovom su repertoaru uvijek bili i jazz standardi, glazba na kojoj su stasali i koja im je zauvijek ostala važna. No oni su u njih uvijek, pa i u ovom slučaju, unosili karakter i prepoznatljivost Zagrebačkog jazz kvarteta, i zato su bili originalni i osebujni. Upravo su taj svoj gipki i zvonki pristup s čvrstim swingom ispoljili u izvedbi ove Monkove skladbe.

U ostalim izvedbama pridružili su im se gosti. U izvedbi skladbe »I Remember Clifford«, nježnoj baladi Bennyja Golsona, pridružio im se Zagreb String Quartet: violinisti Josip Klima i Zlatko Balija, violist Dušan Stranić i violončelist Fred Kiefer. To je zapravo tek jedan od primjera njihove sklonosti klasičnoj glazbi.

Između ostalog tu su ljubav razvijali zahvaljujući američkom pijanistu i skladatelju Johnu Lewisu. Upravo je on bio ključna figura u glazbenim karijerama Boška Petrovića, ali i drugih članova Zagrebačkog jazz kvarteta, a poslije i drugih Petrovićevih suradnika. Ta je povezanost bila puno važnija od same suradnje. Naime Petrović je bio kum na njegovu zagrebačkom vjenčanju, jer Lewis se oženio zagrepčankom Mirjanom Vrbanić. No prije toga dolazio je nekoliko puta godišnje na desetak dana u Zagreb i pomagao našim jazzistima, savjetovao ih, instruirao, usmjeravao, ispravljao greške. U to doba, početkom 1960-ih, bila je to rijetka situacija, jer europski glazbenici tada nisu mogli dobiti tako važnu poduku i to iz prve ruke, od onih koji su stvarali povijest te glazbe. Petrović je s Lewisom poslije svirao u raznim situacijama, u SAD-u, na Bledu, u Ljubljani, Beogradu, Zagrebu… Za ovaj album Diklić je odabrao izvedbu skladbe »I Love You Porgy« Georgea Gershwina, u kojoj se ZJQ-u pridružio upravo John Lewis, koji je prezentirao svoj šturi, ekonomičan pristup, kao i glazbenu eleganciju.

Blues naboj

U izvedbi skladbe »I Love You« Colea Portera gost je krilničar Art Farmer, liričar jazza, koji se s Petrovićem družio i svirao s njim više od trideset godina. Razočaran statusom jazz glazbenika u Sjedinjenim Američkim Državama, Farmer je došao u Europu i prihvatio mjesto trubača, solista u Big Bandu ORF-a, koji je tada vodio legendarni austrijski trombonist Erich Kleinschuster. Budući da se nastanio u Beču bila je to prilika da češće nastupa u Zagrebu te snima ploče i programe za HTV. Također sudjelovao je u čuvenim jam sessionima u ateljeu Toše Dapca. No najvažnija je bila suradnja s Boškom i Zagrebačkim jazz kvintetom u kojem je Farmer zamijenio Ladislava Fidrija.

Posve drukčija situacija bila je vezana uz suradnju s pjevačem Big Joeom Turnerom i trubačem Buckom Claytonom. Naime bila je to jednokratna suradnja, a u takvim situacijama najbolje se može procijeniti kvaliteta glazbenika. Također, važno je kad potvrda kvalitete stigne od uglednika te glazbe, autentičnog i cijenjenog jazz izvođača. Naime prigodom jednog gostovanja u Zagrebu, Buck Clayton i Big Joe Turner su sa Zagrebačkim jazz kvartetom snimili ploču koja je u Melody Makeru proglašena pločom mjeseca. Turner je pjevao u izvedbama skladbi »Fell so Fine« te u »Too Late, Too Late«, u kojoj se pridružio i Clayton. Obje su izrazito filingaške izvedbe sa snažnim blues nabojem. U svojoj autobiografiji Buck Clayton je pisao o svojim uspomenama iz Zagreba te istaknuo upravo Zagrebački jazz kvartet, koji ga je iznenadio svojom kvalitetom. Napisao je da je u Jugoslaviji onog vremena najmanje očekivao da će naići na band s američkim feelingom za jazz.

Naravno, to možemo osjetiti slušajući ovu ploču, ali važnije je što glazbu Zagrebačkog jazz kvarteta možemo osjetiti kao djelo duboke imaginacije, osebujnosti i visoke estetike.