Foto Darko Jelinek
Koncept knjižare je da bude mjesto okupljanja, da bude kuća književnosti, da svakodnevno nudi nekakav program, da sve kreće od knjige - kaže Seid Serdarević
povezane vijesti
ZAGREB – Zeleni val, onaj što vodi od HNK-a do Džamije. Ulica kneza Mislava broj 17. Ugodan hlad, veliki prozori prostora u prizemlju, taman da se kroz njih vidi koliki se radovi unutra odvijaju. Vrijedi zastati, baciti oko, jer tu gdje su danas radovi 4. srpnja osvanut će, ni manje ni više, do knjižara – knjižara Fraktura! Seid i Sibila Serdarević.
Izdavačka kuća Fraktura njihovo je čedo, obiteljsko štono bi se reklo, jer se čini da će i pomladak, sin i kći, njihovim stopama. Samo, em je Frakturi 18 godina a knjižara »tek sad«, em kud sad knjižara u ovo nedoba od korone i kriza svakojakih?!
Priča ipak kreće od 97 kvadrata gradskog prostora, što su ga na javnom natječaju dobili u najam na deset godina. Prazan je bio 30 godina, makar je Mislavova lijepa ulica. A ako i nije do sada bila »živa«, Sibila i Seid ne sumnjaju da će, kad knjižare bude, živnuti posve.
Knjižara s konceptom
– Živnut će ulica. Koncept knjižare i jest da bude mjesto okupljanja, da bude kuća književnosti, da svakodnevno nudi nekakav program, da sve kreće od knjige, da su tu promocije, razgovori, diskusije, unplugged koncerti, male izložbe, iako je obližnji Dom HDLU-a velika konkurencija – uz osmijeh će Seid Serdarević.
Bit će to, veli, knjižara s konceptom i to uredničkim, odnosno s knjigama svih nakladnika pomno izabranima. Ili, kako to sumira Seid, cilj je da knjižara postane mjesto okupljanja svih ljubitelja knjige i književnosti i onih koji će to tek postati.
Onih 60 novih stolaca uredno složenih sugerira da događanja u knjižari i neće biti posve mala. Bit će tu prostora za ozbiljno velike i važne promocije i susrete. Još je važnije da će knjižara biti jako dobro opremljena. Primjerice, tu je i pult, »kućica« za prevoditelje.
– Knjižara je opremljena svim tehničkim predispozicijama; imamo mogućnost za simultano prevođenje, live streaminge, videosnimanja… Imamo sve što je potrebno ne samo da bismo bili offline, već i online.
Ono što mi želimo od knjižare je da ona bude klub koji će okupljati ljude i u kojem ćemo sve što se događa offline spojiti na online i obrnuto. Želimo napraviti tu vrstu interkonekcije između virtualnoga i stvarnoga, a da je knjiga taj portal koji nas vodi iz virtualnog u stvarno i obrnuto – ističe Seid Serdarević.
Prostor za preporuku i razgovor
Tražit će knjižara angažmana. Hoće li patiti zbog toga nakladništvo, onaj osnovni Frakturin posao? »Tražit će angažmana, ali zato su i neki novi ljudi u sve uključeni«, na to će Sibila Serdarević.
Voditelj knjižare će tako biti Stjepan Balent. Podsjećaju pritom naši sugovornici kako Fraktura uz Festival svjetske književnosti organizira 50-ak raznih promocija i događaja godišnje, tako da im je ovaj prostor platforma koja će im tu organizaciju olakšati. Fraktura sada ima svoje mjesto.
– I kao što se časopis udruženja arhitekata zove »Čovjek i prostor«, Fraktura je ovim svojim prostorom postala čovjek, odnosno postala je cjelovita. Imamo mi svoje urede, naravno, ali imati nešto u gradu gdje ste u svakodnevnoj komunikaciji s ljudima, s čitateljima, gdje možete posredovati informaciju direktno, to je nešto što je nezamjenjivo.
Ovo je knjižara koja želi biti mjesto gdje će ljudi doći po preporuku, mjesto za ćakulu, za razgovor – ističe Seid Serdarević.
Sibila na sve potvrdno klima glavom, pa se smije dok veli kako joj je ukrao sve od riječi do riječi, ovu priču s čovjekom i prostorom, odnosno knjižarom i njenim prostorom.
Lako se njih dvoje slože, pogotovo oko namjere da stvore ugodno mjesto u centru grada u kojem je knjiga početak svega! A to onda dakako znači da će svatko moći doći, pitati, tražiti, čitati bez straha da će se vidjeti neke manjkavosti u znanju ili da se malo čita.
– Često nas pitaju po čemu smo različiti od drugih izdavača koji isto uređuju kvalitetnu beletristiku, izabranu publicistiku. Kroz godine smo shvatili da je to – preporuka.
Shvatili smo na Interliberu koliko je preporuka važna ljudima. I naravno da može doći netko tko ništa ne zna. Nije sramota, tu je znatiželja jedino važna – poručuje Sibila Serdarević.
Buntakov strop
Svima koji straha od knjige imaju na koncu treba kazati i to kako je znanstveno dokazano da beletristika, čitanje lijepe književnosti, poboljšava kognitivne sposobnosti. U pravu je stoga Seid Serdarević kad podsjeća kako je baš knjiga ono mjesto gdje čovjek, dok je čita, razvija tisuću slika, pa je i glavni glumac i redatelj.
Efikasnije je to i korisnije i od gledanja televizije i višesatnog traženja dobra filma po mreži da ga se na kraju pogledalo ne bi. A što se sve izroditi može iz svih tih slika što ih čitanje pobudi, vidi se na stropu knjižare! Tomislav Buntak oslikao ga je na sebi svojstven način inspiriran, dakako, književnim motivima.
Nego, zašto knjižara tek sad, i zašto baš sad kad se ne čini dobro vrijeme za otvoriti išta osim eventualno pekarnice?
– Možemo reći da je uvijek dobro vrijeme za knjižaru, baš kao i za kućne ljubimce i za djecu – smije se Sibila Serdarević.
Seid priznaje da je ideja o knjižari sazrijevala nekih sedam, osam godina. Nije bilo lako naći ni adekvatan prostor, jer koliko god ih je u Zagrebu praznih malo ih je pravno čistih da bi se u njih imovina ulagala.
U pravu je Sibila, svako vrijeme je ono pravo vrijeme za otvoriti knjižaru. Fraktura ju je dobila nakon 18 godina predanog rada. I ne misle tu Serdarevići stati.
– Ostalo je još tog mladenačkog entuzijazma. I dalje vjerujemo u to što radimo, volimo to što radimo i mislimo da je to što radimo važno za nas osobno, a onda i za širu zajednicu.
Radimo punim srcem, radimo bez kompromisa u smislu kvalitete i toga što želimo postići, ne bojimo se promjene, ne bojimo se zakoračiti u novo i nepoznato. Zabavno je. Svaka knjiga je novi svijet i to je ono što nas stalno pokreće naprijed – zaključuje Seid Serdarević.
Knjižara Fraktura vrata će otvoriti u subotu, 4. srpnja. Prva promocija zakazana je već za 6. srpnja kada će svoje nove radove predstaviti Marko Pogačar. Dobro nam došla – knjižara!
Lako je prepoznati loš, teško je prepoznati dobar rukopis
Da je samo pobrojati sajmove kojih ove godine nije moglo biti, bilo bi jasno da je 2020 teška godina za izdavače. Korona je učinila svoje. A je li se za korone pisalo, je li se dobro pisalo?
– Već sam izjavio kako su ljudi pisali jer su imali potrebu i da će se iz toga izroditi mnogo rukopisa od kojih će većina biti loša. Književnost je spora stvar, spora umjetnost koja zahtijeva koncentraciju, razmišljanje.
Vidimo i da su nakon svih ratova najbolja djela nastajala kasnije, nisu nastajala odmah u vrijeme događanja. Bit će mnogo dnevničkih zapisa, zapravo bit će mnogo zapisa, ali da li će biti kvalitetni, to je drugo pitanje – smatra Seid Serdarević.
Znači, bit će to težak posao za izdavače? – pitamo.
– Ne, to je lagan posao. Lako je prepoznati loš rukopis, teško je prepoznati dobar – uz smijeh će Seid i Sibila Serdarević.