Da sa zaista ogromnim književnim iskustvom iza sebe (debitirala je još davne 1964. romanom »Jezoviti pad«) ugledna američka spisateljica Joyce Carol Oates itekako zna tržištu ponuditi hit temu, dokaz je njezin roman »Babysitter« koji je nepune dvije godine nakon uspjeha u svijetu preveden i na hrvatski (Mirna Čubranić) te objavljen u izdanju zagrebačkog nakladnika Petrine knjige.

Naime, iako se iza naslova krije novinarski nadimak izmišljenog serijskog ubojice pedofila koji u drugom dijelu sedamdesetih godina prošlog stoljeća sije užas po Detroitu, ovaj opsežan (536 stranica) roman književnice Oates puno je više od uobičajene užasom ispunjene priče o bolesnim seksualnim predatorima. Štoviše, puno više no o ubojici i zločinu ovo je roman o emocionalno iznimno nesretnoj ženi čije nezadovoljstvo uzrokuje za nju iznimno opasna stanja psihe. A uz to tu je, naravno, i priča o zbog bogatstva i utjecaja nekažnjenim pedofilskim zločinima, nasilju prema ženama, rasizmu, sve uočljivijim socijalnim razlikama, dvoličnosti crkve, policijskoj brutalnosti… Sve skupa jedan zaista moćan koktel zbivanja i tema koji će se vjerojatno, usprkos središnjoj temi vezanoj uz serijskog ubojicu i silovatelja, više dopasti ženskom dijelu čitateljstva.

Izvanbračni izlet

Godina je 1977. i u Detroitu smo, a glavni je lik 39-godišnja Hannah Jarret, supruga imućnog Wesa i majka četverogodišnje Katye i sedmogodišnjeg Connora. Hannah u životu ima sve, osim ljubavi za kojom čezne. Istina, majčinstvo joj je puno lijepog dalo, ali ona pati kao žena jer se suprug od nje poprilično udaljio i sve je više shvaća ne kao seksualnu i emocionalnu partnericu, već ponajprije kao majku svoje djece. A Hannah bi tako rado uz to što je majka, bila i normalna i muškarcima poželjna žena.

Ta njezina pritajena i prikrivena želja spojena s nedovoljnom pažnjom supruga tjera je na jedan izvanbračni izlet. Njezin je odabir stanoviti Y. K. s kojim završi u sobi najvećeg detroitskog hotela, a prvi bračni preljub završi iznimno grubim seksom za kojeg Hannah i nije svjesna da je brutalno silovanje, a ne normalan seksualni čin. Nažalost, usprkos skandalu koji uslijedi, Hannah ostaje vezana uz svog nasilnog partnera i njihova se »veza« nastavlja jer je ona najgrublji oblik seksa koji joj je on nametnuo shvatila kao – ljubav! Ono što ona ne zna je činjenica da je njezin »ljubavnik« glavni pomagač pedofilu zvanom Babysitter koji otima, siluje i ubija dječake rane pubertetske dobi. Štoviše, u svojoj zaluđenosti osobom koja joj glumi ljubav i naklonost, Hannah ide tako daleko da odluči upoznati ga sa svojom djecom…

Pedofilija

Naravno, uz ovu radnju autorica prati i zbivanja vezana uz lanac pedofilskih otmica, silovanja i ubojstava, odlično su prikazane i karakteristike života višeg sloja američkog društva, jasno je uobličen surovi svijet kriminala te posebno dobro svijet onih žrtava koje se u lanac pedofilskog iskorištavanja »regrutiraju« iz katoličkih i sličnih domova za nezbrinutu djecu. Sve to spojeno u jednu cjelinu i ispričanu jednostavnim pripovijedanjem i uz veliku količinu dijaloga tjera čitatelja da zaista želi što prije saznati razrješenje pri čemu je iznimno bitno to što autorica čitatelju predstavlja pravo stanje stvarnosti koje pak glavnoj junakinji uopće nije jasno pa će čitatelja itekako brinuti Hannina naivnost, svojevrsna seksualna ovisnost o novom partneru te priglupa prostodušnost zbog koje se ona gotovo stano nalazi u stanju smrtne opasnosti jer njezin »voljeni« može podivljati svakog trenutka i iskasapiti je bez imalo oklijevanja.

Naravno, sama priča i okviri u koje je postavljena idealni su za klasičan društveno-kritički roman pa je, primjerice, jasno kako se pedofilija širi ponajprije zahvaljujući bogatašima koji nekažnjeno mogu raditi gotovo sve što požele. Elementi rasizma itekako su uočljivi u liku Hanninog supruga Wesa koji je uvjeren kako je Babysitter crnac koji se bijelcima osvećuje otimajući i silujući te ubijajući mlade bijele dječake, a na tom valu rasizma su i policajci koji bez ikakvih provjera i analiza ubiju crnca koji je potpuno neopravdano optužen za silovanje Hannah.

Antijunakinja

Ipak, iznad svih tih točno detektiranih i kritici izloženih negativnosti tadašnjeg (i današnjeg!) američkog društva je zaista iznimno uspješan prikaz psihe i emocija glavne junakinje, nesretne i u sebe nesigurne žene koja u traženju za normalnom komunikacjiom i bar trunčicom ljubavi ide iz greške u grešku ugorožavajući ne samo svoj, već i živote svojih najbližih. Štoviše, lik Hannah u svojoj kompleksnosti ide u ponajbolje antijunakinje i izgubljene žene američke književnosti, a ako ima bilo čega pozitivnog u njezinom liku, onda je to vezano uz sam završetak romana kad ona na posljednji sastanak sa svojim ljubavnikom u hotel odlazi noseći u torbici napunjeni pištolj i riješena da vezu privede kraju. Istina, završna scena romana je ta da je ona došla pred vrata »njihove« sobe 6183 i pokucala. Odgovora nema, a na kvaki stoji natpis »Molim privatnost! Ne ometaj«. Tim riječima roman i završava, a što je Hannah učinila, odredite sami….

U svakom slučaju, već pedeset i deveti roman Joyce Carol Oates teško će koga ostaviti ravnodušnim, a uz dobru psihološku analizu lika glavne junakinje na svoje će sigurno doći i pristalice suvremenih MeToo i Black Lives Matter pokreta, kao i svi koji vole napeto, neizvjesno (pritajeni strah, ponekad čak i horor elementi) literarno ozračje. Komentirajući pojavu ovog romana Margaret Atwood, autorica kultne »Sluškinjine priče« rekla je: »Uznemirujuće, zagonetno, jezovito i vješto napisano.«

O autorici

Joyce Carol Oates (1938.) dobitnica je nagrade za životno djelo Udruge američkih urednika i književnih kritičara, Nacionalne nagrade za književnost, nagrade PEN/Malamud, nagrade za književnost L.A. Timesa (2018.) i nagrade Jerusalem Prize (2019.). Neobično plodna spisateljica, okušala se u gotovo svim žanrovima, a najčešća je njezina tema mračna i nasilna strana američkoga društva. Značajniji romani: »Jezoviti pad« (»With Shuddering Fall«, 1964.), »oni« (»them«, 1969.), »Ubojice« (»The Assassins«, 1975.), »Bellefleur« (1980.), »Za što sam živio« (»What I Lived for«, 1994.), »Plavuša« (»Blonde«, 2000.), »Slapovi« (»The Falls«, 2005.) i »Nebeska ptičica« (»Little Bird of Heaven«, 2009.). Profesorica je humanističkih znanosti na Sveučilištu Princeton.