Vlasta Delimar otvorila je vrata svojeg umjetničkog svijeta i četrdesetogodišnjeg stvaralaštva u knjizi “Voćarska 5”. Ovaj vremeplov predstavljen unutar programa izložbe “Vidljive”, pozvao je znatiželjnike i ljubitelje opusa Delimar da zarone u priče koje oživljavaju jedno od najintrigantnijih razdoblja jugoslavenske umjetničke scene.

Promocija se održala u riječkom Muzeju moderne i suvremene umjetnosti, uz moderiranje kustosice Ksenije Orelj.

U razgovor nas je uvela projekcija Vlastinog filma “Diptih: iz ljubavi u ljubav”. Ovaj vremeplov, sastavljen od dokumentarnih video-isječaka i fotografija umjetničkih radova, prati dugogodišnje djelovanje umjetnice uz glazbenu podlogu Josipe Lisac i Laibacha. Iznimno vizualno atraktivan i kreativan, film obuhvaća Vlastine performanse od njezinih karijernih početaka. U kombinaciji s izgovorenim mislima, film vodi u intimnost odnosa umjetnice s njezinim najbližima, ali i sa samom sobom.

Knjiga “Voćarska 5”, objavljena je prošle godine u izdanju Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu, a predstavlja prikaz umjetničinog stvaranja, za ono vrijeme vrlo kontroverznog. Pisana u prvom licu, knjiga je oblikovana kao autobiografska priča koja čitatelje vraća u vremena kada je Voćarska 5 bila kultni javni atelier gdje su se održavali susreti, radni sastanci, izložbe te tiskao samizdat časopis “Maj 75”. Vlasta Delimar opisuje ovu nekadašnju kuću na Medveščaku kao mjesto gdje se umjetnost stvarala i gdje su se okupljali umjetnici iz cijele Jugoslavije.

Knjiga je namijenjena svima koji to žele čitati i koga zanima, objašnjava Delimar. “Rekli su mi da sam dotaknula i napisala nešto što još nijedan povjesničar umjetnosti nije napisao. Opisala sam karaktere Grupe šestorice, kako bi čitatelji uvidjeli kakav je tko, a ne samo njihov rad. Jer njihov rad proizlazi iz njihovog karaktera”, objašnjava umjetnica koja je velik dio svog života provela sa šestoricom autora koji su također oblikovali tadašnju scenu. Period u Voćarskoj 5 obilježen je upravo njima, a riječ je o Mladenu Stilinoviću, Svenu Stilinoviću, Vladi Marteku, Željku Jermanu, Borisu Demuru i Fedoru Vučemiloviću.

Iako je knjiga izašla 2023., Delimar je materijale skupila već 2020. godine. Kako kaže, prvotno nije planirala objaviti knjigu, nego na drugačiji način obilježiti 40 godina rada.

“Godina 2019. je 40. obljetnica mog javnog djelovanja, kada sam u galerijskom prostoru Podroom s Jermanom izvela “Pokušaj poistovjećivanja”. Tim sam povodom zamislila jedan veći projekt koji je trebao biti realiziran u više gradova bivše Jugoslavije, prostoru na kojem sam odrastala i kao umjetnica i kao osoba. Zbog pandemije je projekt propao, a tu sam situaciju iskorsitila da dotadašnje dnevničke zapise, bilješke, razgovore, skupim na jedno mjesto i pretvorim u knjigu”, objašnjava.

Nije imala pretenzije da to bude književno djelo, kaže, ali je smatrala da bi bilo dobro i korisno skupiti materijale kao svjedočanstvo nečega što se događalo u Voćarskoj. “Tamo sam s Jermanom proživjela 10 godina. U toj knjizi pišem o umjetnicima koji su meni bili važni, s kojima sam odrastala”, rekla je Delimar.

Umjetnica se osvrnula i na žensko tijelo. Svoje je tijelo otpočetka koristila kao neizostavan dio umjetnosti, što nastavlja činiti i dalje. Na pitanje misli li da je žensko tijelo, osobito starije, još uvijek tabu te kako ona kroz to prolazi, rekla je: “Ja dobro prolazim jer želim da dobro prolazim. Ne dozvoljavam si da ne smijem ili ne želim raditi kao što sam dosad, da samu sebe cenzuriram. Ima osoba koje, kad dođu u stariju dob, sami sebe cenzuriraju. To si ne smijemo dozvoliti. Za mene je korištenje vlastitog tijela umjetnost od prvog dana. Uvijek sam na to gledala kao prirodni proces našeg života koji traje. Ja ću taj proces pratiti do kraja dok god ide, nema prekidanja procesa zbog starenja”, objasnila je.

Promocija knjige održala se se u sklopu programa izložbe Vidljive, koja daje pregled stvaralaštva umjetnica kako bi se osvijestila nužnost za ravnopravnom vidljivošću i zastupljenošću autorica u muzejskim kolekcijama i programskim realizacijama.