RIJEKA – Četvrtog dana Međunarodnog festivala malih scena na programu su bile dvije predstave – »Višnjik« Antona Pavloviča Čehova u izvedbi austrijskog Teatra Café Fuerte te autorski projekt Tomislava Šobana u produkciji Drame zagrebačkog HNK-a. Festival malih scena uvijek je tragao za novim prostorima izvedbe i otkrivao ih, pa je ovoga puta

»Višnjik« uprizoren u dvorani Hrvatske čitaonice Trsat. Grupa Café Fuerte, naime, poznata je po tome što nikad svoju produkciju nije odigrala u kazališnoj zgradi i uvijek bira neočekivane lokacije za svoje predstave. U tom smislu prostor trsatske čitaonice dobro je odabran za igranje »Višnjika« čija se radnja događa na imanju Ljubov Andrejevne Ranevske. Austrijska skupina iskoristila je dio prostora s velikim prozorima i starinskim ogledalom, dok je scenograf Mathias Strahm scenski prostor naznačio trima lusterima postavljenima na pod. U ovom reduciranom, minimalističkom postavljanju Čehova koristi se tek nekoliko rekvizita, poput čaša za pjenušac, plastične boce s vodom, malog servisa za kavu, sjenila za lampu te nekoliko stolica. Neobičan je izbor kostima – Ranevska, njezina kći Anja i brat Leonid odjeveni su u odjeću s leopardovim uzorkom, pokćerka Varja u asketsku plavu haljinu, s lančićem s križićem oko vrata, trgovac Lopahin u sako sa zmijskim uzorkom, a student Pjotr u pohabano odijelo. Lakaj Firs ispod šubare ima bijelu vlasulju, a kao i kod Anje, koja nosi i balerinsku suknjicu, njegov kostim sadrži i elemente sportske odjeće. Ukupan kostimografski dojam tako je nekako nedorečen, eklektičan, vizualno neprivlačan.

Skraćeni Čehov

Redateljica Danielle Fend-Strahm ponešto je skratila Čehovljevu dramu, koju je on odredio kao komediju u četiri čina. Izostala je i završna didaskalija – »Nastaje tišina, i samo se čuje kako daleko u vrtu sjekira udara u stablo«, ali je ranije u predstavi spomenuta sječa višnjika. Reduciran je i broj likova, pa su izostavljeni plemić, guvernanta, blagajnik, šef stanice, poštanski činovnik i gosti, dok su likovi slugu sintetizirani u Firsu, koji je kod Čehova starac od 87 godina (u austrijskoj predstavi na engleskom jeziku glumi ga John Kendall, koji je svoj lik uglavnom oblikovao scenskim pokretom). Time je ova kazališna interpretacija »Višnjika« koncentrirana na odnose među sedam likova, s plemkinjom Ranevskom u središtu. Ona se s kćerkom Anjom vraća iz Pariza na svoje imanje u Rusiji. Prije pet godina umro joj je muž, a sedmogodišnji sin utopio se u rijeci. Zbog njezina raskošnog načina života, imanje je zapalo u dugove. Trgovac Lopahin stoga joj predlaže da posijeku višnjik i pretvore ga u ljetovalište. Ranevskoj se prijedlog ne sviđa, jer za nju višnjik ima posebno simboličko i emotivno značenje – to je mjesto njezina djetinjstva, mladosti, uspomena na roditelje… No, Lopahin kupi imanje na dražbi i tako dođe do imetka koji su nekad od njegovih osiromašenih predaka zaplijenili roditelji Ranevske.

U posljednjem prizoru austrijskog »Višnjika« svi odlaze s imanja, a vrata kuće zaključavaju. U njoj zaboravljen i zaključan ostaje samo Firs, koji bolestan i nemoćan umire. Smatra se da »Višnjik«, u usporedbi s drugim Čehovljevim dramama, ima jače istaknute socijalne i povijesne motivacije pojedinih lica. Tragični finale sa starim plemićkim slugom Firsom na sceni i udarcima sjekire koji ruše stari plemićki višnjik nosi u sebi povijesnu simboliku značajnu za cijeli Čehovljev opus.

U izvedbenom smislu austrijski »Višnjik« kombinacija je glume i scenskog pokreta koji je osmislio John Kendall. Na početku predstave glumci dočekuju publiku posjedani na stolice sa strane i zatim se likovi postupno uključuju u pojedine prizore, povremeno se monološki obraćajući gledateljima. Glazbe nema, a glazbenu kulisu kreiraju sami izvođači a capella pjevanjem. Pritom iz Čehovljeva »Višnjika« zapravo ništa bitno nije izostavljeno. Uloge su ostvarili Meda Banciu, Tobias Fend, John Kendall, Johanna Köster, Katharina Uhland, Stefan Weigelin i Gregor Weisgerber.

Eksperiment

Na ovogodišnjem Međunarodnom festivalu malih scena vidjeli smo predstave različitih žanrova i redateljskih poetika, a »Zbilja« HNK-a Zagreb mogla bi se uvrstiti u ono što se naziva istraživačkim, eksperimentalnim teatrom. Predstava u režiji filmskog redatelja Tomislava Šobana, kojemu je ovo prva kazališna režija, izvorno je izvedena u dvorani za tonska snimanja zagrebačkog HNK-a, a inicijalna ideja bila je da će dvoje glumaca izvesti eksperiment inspiriran predavanjima američkog fizičara Richarda Feynmana, koji je naročito radio na polju kvantne elektrodinamike.

Tomislav Šoban osmislio je i scenografiju koja se u prvom planu sastoji od staklenog zida premreženog brojnim drvenim okvirima, dok su u pozadini dva manja prostora, »kućice«, oblikovane na sličan način. Kao što naslov predstave sugerira, »Zbilja« se bavi istraživanjem stvarnosti, svakodnevice, dok je tekst (koautor teksta i dramaturg je Marin Lisjak) sastavljen od fragmenata zbilje – rečenica koje možemo čuti na raznim šalterima, u uredima, u birokratiziranom, često mehaniziranom društvu, što asocijativno priziva kafkijansko ozračje.

Predstavu »Zbilja« iz gledateljske perspektive nije jednostavno dešifrirati. Ona je sva u naznakama, slutnjama, mogućim asocijacijama i interpretacijama. Stoga se treba samo prepustiti izvedbi Nine Violić i Livija Badurine koji koriste različite izvedbene jezike – od glume i fizičkog pokreta do plesa i neverbalnog teatra. Ovako zamišljenom konceptu doprinos je dalo i oblikovanje svjetla Luke Matića, a skladatelj je Miro Manojlović. Suradnica za scenski pokret je Natalija Manojlović, a kostime je osmislila Gabrijela Krešić.

»Zbilja« je podijelila publiku

Na početku okruglog stola o predstavi »Višnjik« kazališni kritičar Igor Ružić ukazao je na inovativnost u pristupu ovom Čehovljevom komadu. Redateljica Danielle Fend-Strahm objasnila je da uvijek igraju predstave na mjestima gdje ne postoji klasična kazališna pozornica – na kolodvorima, bazenima i slično. Tako su upravo na kolodvoru došli na ideju da igraju »Višnjik«. Na pitanje o skraćivanju teksta i izbacivanju nekih ključnih scena, redateljica je odgovorila da su željeli uprizoriti srce ili srž toga komada.

Dramaturg Željko Hubač primijetio je da predstava »Višnjik« govori o tri nerealizirane ljubavi, o tri tragedije. Dodao je i da postoji čitav niz motiva koji govore o propadanju jednog društvenog sloja. Za Hubača je ovo zanimljiva adaptacija Čehova, neobično i iznenađujuće »čitanje« njegova »Višnjika«. Doznali smo i da glumac koji igra slugu Firsa, John Kendall, glumi na engleskom jeziku zato jer ne zna njemački, ali je to na kraju proizvelo učinak različitih svjetova koji se naprosto ne razumiju. Predstava »Višnjik« dobila je prosječnu ocjenu publike 4,39.

Uslijedio je razgovor o predstavi »Zbilja«, koja je izazvala oprečne reakcije riječke publike – od zgražanja do oduševljenja. Jedan od gledatelja čak je izrazio nezadovoljstvo porukom na glasačkom listiću, a jedna gledateljica priznala je da joj je predstava bila zamorna. Ravnateljica zagrebačke Drame Nenni Delmestre objasnila je kako su u HNK-u željeli otvoriti prostor za kazališno eksperimentiranje. Redatelj Tomislav Šoban kazao je kako je inspiraciju za predstavu tražio u prirodnim znanostima. Pokušavajući odgovoriti na pitanje što je zbilja koju živimo, došao je do gravitacije i fizikalnih zakona. Proučavali su i neke vizualne umjetnike.

– Polazišna točka je fizički teatar, ali nismo isključivali tekst. Glumci bi na probi dobili tekst, ali onda su utjecali na njega i mijenjali ga. Ideja mi je bila i da scenografijom odvojim glumce od publike, objasnio je Šoban.

Glumci Nina Violić i Livio Badurina govorili su o procesu rada na ovom kazališnom istraživanju. Nina Violić rastumačila je da predstava zapravo i nije eksperimentalna jer je u njoj sve fiksirano i nema puno improvizacije. Na kraju predstave Violić i Badurina izlaze iz »kaveza« pred publiku, ponavljajući rečenice: »(Za kraj) trebamo napomenuti dvije stvari za uvod u predstavu. Sjeti se kako si počeo i što ti je tada bilo važno. Vidokrug nam je toliko sužen da smatramo sebe – odnosno čovjeka središtem svemira.« Prva je citat Gorana Trbuljaka iz njegovih manifesta, a druga je citat spomenutog fizičara Richarda Feynmana.

Prosječna ocjena za »Zbilju« je 4,21.